[vc_row][vc_column width=”1/3″]Dan prije dolaska Vlade u Pulu, ministru gospodarstva Darku Horvatu prezentiran je novi, kako on to voli reći modificirani prijedlog programa restrukturiranja Uljanika. Predsjednik Uprave Gianni Rossanda, kako neslužbeno saznajemo, u Ministarstvu gospodarstva pojavio se s draftom najnovije varijante programa u koju su ugrađene primjedbe na koje je ukazala i povjerenica Europske komisije Margarethe Vestager.[/vc_column][vc_column width=”2/3″] Prije svega to se odnosi na zamjerku da prijedlog uprave dostavljen Komisiji u srpnju previše oslanja na državu, čija bi ulaganja u spašavanje Uljanika prema europskim kriterijima trebala biti na istoj razini kao i doprinos koji će u taj proces donijeti novi privatni vlasnik. Naši izvori kažu kako je Uljanikova uprava spustila ranije predviđen ukupan iznos troška restrukturiranja s 584 milijuna eura na oko 570 milijuna, a neprihvatljiv odnos participacije države i strateškog partnera od 60 naprama 40 posto sada je popravljen i ujednačen.
To znači da će država umjesto 352 milijuna eura po novom izračunu pulskom škveru u naredne tri godine pomoći s oko 285 milijuna eura.
[/vc_column][/vc_row]
S druge strane, novom raspodjelom i strateški partner mora povećati svoj financijski doprinos za više od 50 milijuna eura. Prema dosadašnjem prijedlogu taj je iznos bio na 232 milijuna eura, no sada će mu, kako neslužbeno doznajemo, biti omogućen nešto širi obuhvat što će moći prijaviti kao vlastito učešće. Primjerice, angažman za osiguranje isplate plaća kojim je priskočio u srpnju trebao bi biti valoriziran kao njegovo učešće. Kako doznajemo, ulazak strateškog partnera očekuje se kroz ranije planiranu dokapitalizaciju Uljanik d.d.-a, a jedna od novina je i nešto labaviji odnos prema 3. maju.
Velika isprepletenost odnosa, pa time i uključenost u program, također je bila jedna od spornih točaka u dosadašnjem prijedlogu, pa se iz dostupnih informacija da naslutiti kako je u novim planovima Uljanikovaca riječko brodogradilište već jednom nogom na izlasku iz pulske grupacije. Ono što je u proteklim mjesecima zapravo najviše smetalo u programu restrukturiranja, što je bilo posebice uređeno famoznim “non-paperom”, su vrijedne nekretnine brodogradilišta u Puli.
Uvjet koji je bio postavljen od strateškog partnera kojeg je odabrala Uprava Uljanika Danka Končara i njegove Kermas energije podrazumijevao je da se dvije trećine površine na kojoj Uljanik ima koncesiju za brodograđevnu proizvodnju, prenamijeni u građevinsku zonu i osigura mu se investiranje u gradnju stambeno-poslovnog kompleksa. Čini se da se strateški partner i dalje drži stava da je nerealno očekivati da bi itko danas uložio bilo kakav novac u brodogradnju, a da zauzvrat ne dobije nešto primamljivo. Zahtjev za korištenjem zemljišta ostao je, kako doznajemo, i u novom planu, a zasigurno je to bio i razlog zbog kojega je u HTV-ovoj emisiji “Otvoreno”, koja je održana nakon prezentacije novog drafta programa restrukturiranja, ministar Horvat više puta tražio od čelnog čovjeka Uljanika da se izjasni ostaje li Danko Končar strateški partner i ako se izuzme nekretninski biznis.
“Imamo li konzistentnog strateškog partnera ili trenutno polemiziramo o namjeri gospodina Končara da ode ako mu se smanji mogućnost investiranja u nekretnine? Ima li Končar namjeru investirati isključivo u brodogradnju?”, pitao je Horvat Rossandu. Njegov odgovor bio je: “Ako se promijene prostorni planovi – može se ići s Kermas energijom i ostat će dio brodogradnje. Ako se to ne učini – neće biti brodogradnje. Osim ako netko ima drugog strateškog partnera.”
U međuvremenu je dodatno slučaj s Končarom zakomplicirala vijest da su njegove žalbe u Finskoj odbijene te će morati platiti kazne u visini od 40 milijuna eura uvećanu za 10 milijuna za svaki mjesec kašnjenja, sve zbog kršenja zakona o tržištu vrijednosnim papirima, te ga se obvezuje na objavu javne ponude za otkup dionica. Pitanje je hoće li u takvim okolnostima zadržati interes za ulazak u Uljanik, no iz vladinih redova u Puli jučer su se prilično distancirali od Uljanikove Uprave i njezinih dosadašnjih aktivnosti i propusta, ponajprije u alarmiranju svih da su upali u probleme, a u čemu prepoznaju i razloge zbog kojih se pulski i riječki škver nalaze u današnjoj situaciji.
Osim o ostanku Končara kao strateškog partnera pitanje prihvaćanje novog Rossandinog plana restrukturiranja ovisit će i o prvom službenom odgovoru i popisu primjedbi kojeg se iz Bruxellesa očekuje potkraj idućeg tjedna, no premijer Andrej Plenković nastojao je ostaviti poruku kako Vlada ima puno dobre volje da pronađe rješenja za Uljanik i 3. maj. “Postoje tri scenarija ispred nas. Jedan je najgori i negativan, da se nad Uljanikom pokrene insolvencijski postupak. Drugi je da se aktualni plan restrukturiranja odobri od Europske komisije i na kraju od Vlade. Treći je da se netko od potencijalnih partnera pronađu neko rješenje”, poručio je Plenković, donosi Poslovni dnevnik.
Stanje u 3. maju alarmantno
Predstavnik radnika u Nadzornom odboru (NO) Brodogradilišta 3. maj i predsjednik Sindikalnog odbora za opstojnost 3. maja Juraj Šoljić priopćenjem je još jednom iskazao zabrinutost i ukazao na alarmantno loše stanje u 3. maju, ističući da je neophodno u to brodogradilište što prije uvesti kriznu upravu.
Smatra da je 3. maj u takvu situaciju doveden tijekom posljednjih pet godina, a posebice u posljednje dvije godine pod vodstvom direktora Maksimilijana Percana. Šoljić navodi da su u Percanovom mandatu donesene štetne poslovne odluke, ponajprije zbog potpisivanja i prolongiranja pozajmica u iznosu od 523 milijuna kuna, čime je ugrožena likvidnost 3. maja. Istaknuo je da predobrada čelika ne radi više od godine, jer je brodogradilište sustavno dovedeno u nelikvidnost, pa nema limova za gradnju broda. Nelikvidnost je, kaže, utjecala i na ostale proizvodne pogone i na kašnjenja koja su uzrokovala gubitke, a potom i dovela do nepovjerenja brodovlasnika prema 3. maju.
Šoljić ističe da uprava i direktor nisu osigurali potreban materijal i da radnici nemaju sa čime raditi, da brodogradilište nije moglo ispuniti ugovorene obveze te je došlo do raskida ugovora od strane brodovlasnika, a za to je, smatra, odgovorna isključivo uprava.
Šoljić je naveo da su u mandatu direktora Percana potpisani štetni dodaci za ugovorene brodove, kojima se brodogradilište dovelo u iznimno tešku financijsku situaciju.
“Dvije trećemajske gradnje su odvedene u Pulu na dovršetak, od čega je jedna isporučena uz velike gubitke i nakon ugovorenog datuma isporuke, a druga se još nalazi u Uljaniku, ali na njoj već godinu i pol dana nema nikakvih aktivnosti, pa je isporuka upitna. Za drugu gradnju direktor Percan osnovao je novo društvo pod nazivom 3. maj 723 d.o.o. sa sjedištem u Puli, čiji je on direktor. Stoga mi je, kao članu NO 3. maja, uvid u poslove vezane za tu novogradnju onemogućen”, naglasio je Šoljić.
U nastavku je naveo da će teret svih gubitaka po toj novogradnji pasti na 3. maj te da se postavlja i pitanje panel linije koju je 3. maj kupio bez znanja NO. Ona predstavlja ulaganje na tuđoj imovini, jer se nalazi u pogonu u Vodnjanu te ju ne može koristiti za rad na svojoj lokaciji, dodao je.
Šoljić naglašava da je kao član NO zatražio uvid u svu dokumentaciju u vezi s pozajmicama cesijama, investicijama, ugovore i podugovore, anekse i dodatke ugovora, ali da mu je direkto Percan, navodeći da se treba koncentrirati na budućnost, onemogućio uvid u zatražene dokumente.
Sve navedeno ukazuje da se 3. maju, osobito za vrijeme mandata direktora Percana, sustavno i planski nanosi šteta, iako je 3. maj dokazao da zna i može graditi najbolje brodove, ocijenio je .
Šoljić je naveo da je na sjednici vlade u Puli jasno rečeno da vlada želi brodogradnju i da želi pronaći rješenje, dodavši da ima dojam da će uprava Uljanika ipak i dalje raditi po svome.
Stoga ponavljam zahtjev da se odmah imenuje krizna uprava ili povjerenik vlade, koji će zaštititi 3. maj i radnike, budući se i dalje donose odluke koje su štetne za to riječko brodogradilište, zaključio je Šoljić.
