Vrlo kratko rečeno, hvala prenormirana državo. Znam da je teza neobična, ali Hrvatska ima jako intenziviran sustav kontrole i regulacije koja nadzire branšu pružatelja usluga prijevoza putnika, pa tako i taksista.
Ukratko, ako želite postati taksista, morate ili imati obrt ili se priključiti taksističkoj kompaniji. Ako se priključujete taksističkoj kompaniji onda morate samo položiti par ispita i njihov ste čovjek, radite za njihovu licencu i u njihovom autu. Možda ne želite raditi za velikog tajkuna u staklenoj kuli, pa otvorite svoj obrt, kupite vozilo koja zadovoljava stroge specifikacije, položite par ispita (platite ih), pokrijete sve troškove i odradite svu administraciju potrebnu za otvaranje obrta, prijavite se za licencu, vrtite prstićima u nadi da ćete baš vi dobiti licencu, dobijete licencu, priključujete se taksi udruženju (kupujete vezu, ne tu vezu, nego radio vezu), uplaćujete mjesečnu članarinu itd., ali ste svoj čovjek radite kada hoćete i koliko hoćete.
Što nam kaže vijest o Uberu, da Uber nema vozača, a da će vozači moći biti samo oni koji već imaju licencu, pošto Zagreb ne kani još barem godinu dana izdavati nove licence svi taksisti se ne moraju bojati, neće doći još novih vozača. Ono što Uber nudi je preko 13 000 korisnika koji su skinuli aplikaciju na mobitel i koji su sada spremni plaćati karticama. Ako poznajete taksistu pitajte ga koliko mjesečno novaca zaradi putem kartičnog prometa. Odgovor je ispod 100 kuna. Tako da će Uber samo povećati bazen potencijalnih stranka (klijenata), a neće oteti kupce.
Stoga kratki rezime, Uber znači dolazak nove tvrtke na scenu i preslagivanja vozača (plus za taksiste), znači novu uslugu (plus za kupce usluge) i konačno znači dodatnu liberalizaciju tržišta koja sama po sebi nosi mogućnost daljnjeg jačanja taksi branše.
*Autor je Pavao Škoko Gavranović
