Analiza isteka prijelaznog roka za sankcije NIS-u
Prijelazni rok koji je prošla američka administracija dala Republici Srbiji i Naftnoj industriji Srbije (NIS-u), u kojem bi se trebala riješiti vlasnička struktura ove strateške kompanije poglavito za tržište Republike Srbije, a onda i za tržište velikog dijela Bosne i Hercegovine (Republike Srpske) bliži se kraju.
Kako nova administracija nije ukinula odredbu o sankcijama koje trebaju stupiti na snagu nakon isteka roka od 45 dana za pregovore o pronalasku novog vlasnika 54 posto dionica, koje su sada u vlasništvu dvije kompanije Gazproma, s dodatnih 15 dana za pronalaženje rješenja, te kako se optimizam Vučićeve vlasti, ali i igranje na potencijalno nove vlasnike u vidu MOL-a, Socara ili Helenica (o čemu je potpisnik ovih redova više puta pisao i davao izjave) nisu obistinile, sve su izglednije neželjene posljedice u koje će biti uključeni ne samo građani tržišta na kojima NIS djeluje, nego neki od NIS-ovih partnera u susjedstvu.
U prvome redu, nakon što na višekratne upite i molbe za izuzećem od sankcija nisu urodile plodom, sve izgledniji scenarij punih sankcija predstavlja prijetnju poslovanju Jadranskog naftovoda (JANAF-a) zbog toga što na ugovor s NIS-om otpada 40 posto poslovanja te kompanije.
S druge strane, preslagivanje opskrbe tržišta Srbije i Srpske naftom i naftnim derivatima moglo bi dovesti do neravnoteža na tržištu Mađarske i Slovačke, zbog toga što je mađarska politika najavila kako će pomoći Srbiji u slučaju sankcija. Kako iz Mađarske, sukladno pravilima o izuzeću od sankcija na ruske energente potonje ne smiju izvoziti u treće zemlje, postavit će se pitanje dostatnosti opskrbe naftom druge provenijencije u toj zemlji, ali i povezanom tržištu Slovačke.
Možemo li u tom smislu očekivati povećanje kapaciteta korištenja sustava JANAF-a s pratećim novim ugovorima, što je bila intencija Europske komisije kada je ovaj sustav, kao i terminal za ukapljeni plin na Krku, proglasila strateškim, ostaje za vidjeti. Kao što je predmet novih ishoda i potencijalni povratak ruskih energenata u Europu, ili dio nje, uslijed pregovora Donalda Trumpa i Vladimira Putina o miru u Ukrajini. Premda je teže očekivati povratak na udjele od prije agresije na Ukrajinu.
Međutim, sve je jasnije kako Kremlj, i s njime donekle povezana kompanija Gazprom, pitanje vlasništva u NIS-u ne smatraju lokalnim problemom, nego izazovom koji će biti dijelom mirovnih, i pregovora o budućim odnosima, sa SAD-om. I tu dolazimo do prvoga izazova. S jedne strane mnogi u Srbiji se nadaju kako će u posljednji čas, kao zalog pregovora, doći do produženja prijelaznoga roka, s druge strane je to u direktnoj diskrepanciji s jednom od ključnih politika Donalda Trumpa. On, naime, želi smanjiti energetski utjecaj zemalja konkurenata SAD-u, pa time i Rusije, u Europskoj uniji i ostatku Europe, kako bi povećao tržište za energente iz SAD-a i ključnih saveznika.
Argument za tvrdnju kako Kremlj NIS, koji je za Srbiju ključan, a JANAF važan, smatra tek jednom od igraćih karata u novoj partiji preferansa, jest i poruka šefa GazpromNefta od prije nekoliko dana u Beogradu. Oni, najme ne namjeravaju prodavati udio u NIS-u, unatoč skromnoj zaradi kompanije. Glavna vrijednost NIS-a za njih nije u financijama. Nije nikada ni bila, a pogotovo to nije u novim geopolitičkim i geoenergetskim okolnostima.
Kako se cijeli problem sankcija NIS-u ne reflektira samo na visoku politiku, kompanije u susjedstvu i svođenje odnosa među velikim silama svjedoči i kriza bankabilnosti kompanije. Približavanjem rokova veliki kreditori kompanije planiraju gašenje računa NIS-a, kako bi sami izbjegli posljedične sankcije, ali i jednostrane naplate obveza. Takav scenarij uzrokovao bi blokadu poslovanja, na svim razinama kompanije, što bi, doduše, domaće banke mogle premostiti, no pitanje je njihove potencijalne prenapregnutosti u tom slučaju.
Potonje, ako se obistini, bit će dodatni čimbenici rizika od nestašica goriva, koje bi moglo potrajati više mjeseci, pa i godina, jer državna organizacija opskrbe, uvoza ili pronalaženje alternativne mreže, nije posao koji je moguće brzo provesti. Panika koja bi mogla uslijediti inicirat će stvaranje zaliha kod većih i manjih potrošača, što bi rizik od nestašica moglo dodatno povećati.
A neravnoteža, kao što smo već spomenuli, u jednom dijelu djelomično povezanog tržišta srednje i jugoistočne Europe, nesumnjivo će se osjetiti na opskrbi, te cijenama energenata, u drugim dijelovima. Barem u kraćem, a izglednije je u srednjem roku.
Umjesto zaključka, valja reći kako je NIS za srbijanske i srpske prilike prevelik da bi propao, no u novim okolnostima našao se na stolu na kojem se dogovaraju novi odnosi velikih sila. FinancijskaiI poslovna moć u tim okolnostima mu je beznačajna pa je teško vjerovati kako će, tim više što ga Gazprom, po svemu sudeći, ne želi prodati, biti prvi izazov u redu rješavanja.
S druge strane, JANAF bi, ako dođe do pune aktivacije sankcija, mogao pretrpjeti vrlo težak udarac na poslovanje, međutim status kompanije u novim energetskim infrastrukturnim politikama EU je vrlo dobar, te bi se vrlo brzo mogli otvoriti novi pravci koji bi nadomjestili, barem dijelom, gubitke nastale zbog povijesne izloženosti NIS-u.
