U Sloveniji Milanovićevu izjavu o Lozančićevu herojstvu razmatraju kao izdaju Slovenije

Redakcija našeg portala u posjedu je analize iz Slovenije, dobivene od dobrog poznavatelja hrvatsko-slovenskih odnosa, koja dovodi u pitanje iskrenost Zorana Milanovića u obrani napola smijenjenog šefa SOA-e Dragana Lozančića. Analitičari iz Slovenije sumnjaju kako su Lozančić i Milanović pribjegli klasičnoj obavještajnoj uroti protiv saveznika, s kojim je Hrvatska, doduše, u graničnom sporu.

Sporna je izjava Zorana Milanovića, donedavnog predsjednika Vlade Republike Hrvatske, da Dragan Lozančić, direktor hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) „zaslužuje najviše državno odličje zbog nekih svojih postignuća o kojima znaju samo on (Milanović), Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Republike Hrvatske te još nekoliko ljudi“.

Već danima se u hrvatskim tiskanim i elektronskim medijima spekulira kako je „herojsko djelo“ za kojega bi Lozančić morao dobiti državni orden pribavljanje prisluškivanih telefonskih razgovora slovenskih sudionika međunarodne arbitraže između Slovenije i Hrvatske o određivanju državne granične crte na moru i kopnu Simone Drenik, slovenske agentice i Jerneja Sekolca, slovenskoga arbitra u Arbitražnom sudu. Najvažniji dio razgovora odnosi se na prejudiciranje izlaza na otvoreno more Republike Slovenije u Piranskom zaljevu prije objavljivanja konačne arbitražne odluke.

Slovenski analitičari sada predlažu pokretanje mehanizama utvrđivanja ne samo razloga zašto su slovenski akteri na ovaj način razgovarali nego i tko je od sudionika snimao razgovore i po čijem nalogu koja bi, prema analizi u čijem smo posjedu, bila ključna za utvrđivanje činjeničnog stanja. Također, slovenski analitičari smatraju ključnim znati na koji se način Hrvatska domogla snimaka.  „Herojski čin“, direktora SOA-e Lozančića kako ga je okarakterizirao Milanović, analitičarima daje za pravo da smatraju da zaista postoji „duboko grlo“ u slovenskim institucijama odnosno „duboko grlo“ može biti i neprofesionalni pristup slovenskih dužnosnika koji nisu radili svoj posao i to u raznim institucijama. Naposljetku, ovaj slučaj se nije mogao napraviti incidentno, stoga analitičari zaključuju kako se već duže vremena radi na podrivanju i ugrožavanju strateških slovenskih nacionalnih interesa.

Nesumnjiv je uspjeh SOA-e koja je došla do materijala koji su nam omogućili izlazak iz nepovoljne arbitraže, međutim bile navedene  analize točne ili ne, one bi mogle pokazati kako Zoran Milanović nije u stanju kontrolirati svoje ponašanje niti kada je u pitanju nacionalna sigurnost i interesi države. Svoju taštinu i/ili izglede za opstanak na vlasti nebrojeno je puta stavio iznad općih interesa, pa ne bi čudilo što sada stavlja Hrvatsku u nepovoljan položaj pred Arbitražnim sudom, samo zbog nastavka utjecaja u obavještajnoj zajednici, rekao nam je dobar poznavatelj hrvatsko-slovenskih odnosa.  Jer, podsjetimo, Hrvatska je nakon uhvaćene i objavljene komunikacije slovenske agentice i slovenskog arbitra imala sve argumente prekinuti arbitražu, ali i komunikaciju sa sudom, no nakon izjava Zorana Milanovića, kojima je pokušao obraniti šefa službe, otvara se legitimno pitanje suprotne strane je li se radilo o uroti.

Cijela priča u vezi sa direktorom SOA došla je u fokus kada je predsjednica Republike Hrvatske Grabar Kitarović zatražila ostavku direktora SOA zbog navodnog kršenja zakona, jer je nije obavijestio kako telefonski komunicira sa osobom koja je bila pod mjerama nadgledanja DORH-a i SOA-e.

Je li to bio dovoljan motiv Zoranu Milanoviću kako bi vlastitu taštinu i vlastiti utjecaj u obavještajnoj agenciji stavio iznad međunarodno pravnog položaja RH?

You may also like

0 comments