Kod nas je postalo simptomatično da će izborna šutnja biti prekršena. Kada tomu ne bi bilo tako sigurno bi rezultati izbora bili značajno drukčiji, a možda i ne bi, jer ustvari ne postoji ni jedno relevantno istraživanje kako izborna šutnja utječe na birače. Pa se postavlja legitimno pitanje, čemu izborna šutnja?
Ja sam osobno znao za koga ću glasati još prije nekoliko godina, mjesec dana prije izbora ankete su govorile o 14% neodlučnih birača. Danas ih vjerojatno ima još, samo ne razumijem kako će njima ili meni jasno odlučenom pomoći ili odmoći izborna šutnja? Ako ste se jasno odlučili, a mi Hrvati jesmo takvi, teško će me i najretuširaniji plakat i letak ili velebni skup nagovoriti da promijenim svoje mišljenje. Ako ste jedan od neodlučnih i još uvijek ne znate kome dati glas, a odlučile ste izaći na izbore uvijek vam preostaje eci-peci -pec. Doduše kada ne bi bilo izborne šutnje onda bi baš vas jednog neodlučnog birača netko mogao pridobiti i uvjeriti da mu poklonite svoje povjerenje.
Isto tako kada pravnici vide naše regule za izbornu šutnju mogu samo reći “leges imperfecta” odnosno nesavršena pravna norma. Jer ako ja danas izađem pred kuću i krenem vikati dajte svoj glas Siniši Vuci ili nešto slično svi vi mene možete prijaviti Državnom izbornom povjerenstvu, ali na sreću za mene, meni neće biti ništa. Zašto? Pa vrlo jednostavno, zakonom nije određena sankcija za kršenje izborne šutnje. Stoga je takva norma nesavršena jer ne postoji sankcije, a ni organ koji bi me sankcionirao, iako su jutros iz Državnog izbornog povjerenstva jasno rekli da je najveća kazna za kršenje izborne šutnje sud javnosti.
Ok, to ima smisla kada je netko politički odgovoran npr. predsjednik može kršiti Ustav (njegov je tumač pa ga tehnički nikada ne može prekršiti čak iako bi to bilo i više nego očito), njega može samo sankcionirati narod svojom političkom voljom na idućim izborima. – Ovu zadnju rečenicu uzmite sa zadrškom jer postoje pravni teoretičari koji kažu da je narod jedini suveren, ali o tome nekom drugom prilikom.
U svakom slučaju riječ je o zastarjeloj pravnoj normi koja nije realno provediva u praksi, a ne vidim ni jednu lošu stranu njenoga ukidanja, možda bi se jedino smanjio broj glasača koji bi apstinirali od izlaska na izbore i broj nevažećih listića.
*Autor teskta je Pavao Škoko Gavranović
