Novi oblici energije
Uprava Ine još nastoji razbiti nevjericu koja u dijelu javnosti ne jenjava oko njezine riječke rafinerije i radova zbog kojih je proizvodnja u njoj obustavljena na više od pet mjeseci, koji su, kako vole reći, važni zbog najvrjednijeg industrijskog projekta koji se trenutno odvija u Hrvatskoj – obnove i nadogradnje rafinerijskih kapaciteta vrijednosti većoj od četiri milijarde kuna.
Ne bude li neplaniranih događanja, ti bi radovi trebali završiti u prvom kvartalu 2024. No, s tim radovi na području Rafinerije neće i stati.
Zasad još u tišini, Ina počinje s procedurama za realizaciju novog vrijednog projekta – gradnjom postrojenja za proizvodnju zelenog vodika s dvije fotonaponske elektrane. Sve na lokaciji Rafinerije u Kostreni.
Ovaj put, naravno kada se za to ispune svi nužni administrativni i ostali preduvjeti, sama Rafinerija ne treba stati s radom, jer riječ je o projektima gradnje posve novih kapaciteta, pored rafinerije, te ulasku u posve drugu nišu.
1500
tona godišnje planirani je kapacitet proizvodnje zelenog vodika
Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja nacionalna naftna kompanija uputila je zahtjev za potrebu ocjene utjecaja na okoliš ovog projekta, o čemu se u narednim tjednima lokalna zajednica i svi zainteresirani mogu očitovati.
U samom elaboratu među brojnim detaljima ovog projekta ne navodi se i njegova vrijednost. No,iz Ine doznajemo kako je riječ “okvirno” o nekoliko stotina milijuna kuna. Ovo okvirno je zbog toga što će to ovisiti o njegovom konačnom opsegu, kao i cijenama koje će biti u trenutku kada će se definirati i konačna financijska konstrukcija projekta.
U prijedlogu koji je stavljen u proceduru, projekt predviđa izgradnju 10 MW elektrolizatora za proizvodnju obnovljivog, zelenog vodika, i to oko 4,5 tona na dan, odnosno 1500 godišnje, a bit će namijenjen prometnom sektoru Hrvatske i za vlastitu potrošnju u Ininoj rafineriji.
Postrojenje za proizvodnju vodika imat će pogonsku halu elektrolizatora, zgradu transformatora, kompresornicu vodika, čeličnu konstrukciju i manipulativnu platformu, te među ostalim skladišni prostor, kontejnere za operatera i ukrcajno mjesto za kontejnere.
Vodik će se prema projektu skladištiti u ISO kontejnerima na ukupno 2000 četvornih metara površine, a osim postrojenja za proizvodnju vodika predviđena je i izgradnja cjevovoda u duljini od 1800 metara, koji bi se spojio s cjevovodom postojećeg postrojenja za proizvodnju vodika u rafineriji.
U planu je i gradnja dvije solarne elektrane za potrebe rada elektrolizatora, obuhvata 0,97 ha i 0,75 ha, te instalirane snage 8, odnosno 4,8 MWp. U riječkoj rafineriji već se proizvodi vodik, iz prirodnog plina za potrebe proizvodnje naftnih derivata, koji se, s obzirom na način proizvodnje, smatra “sivim” vodikom.
No, zeleni ili čisti, kako ga nazivaju, dakle, vodik proizveden elektrolizom vode korištenjem 100 posto obnovljivih izvora energije i koji je bez popratnih štetnih emisija, postao je izazov i prilika, posebno u uvjetima ubrzane tranzicije na obnovljivce kojoj je EU posvećena još i više s energetskom krizom i odmicanju od ruskih energenata, sada izazov i prilika.
Ina upravo i računa na to da će ovaj njezin projekt biti sufinanciran iz sredstava NPOO-a. No, sam projekt počeo se osmišljavati i prije izrade NPOO-a, kako se čuje u Ini, na osmišljavanju i razradi ideje radi se još od 2018.
“Ina neprestano prati nove tehnologije i razvija projekte s ciljem transformacije poslovanja, održivosti, smanjenjem emisija CO2 i povećanjem energetske učinkovitosti. U tom kontekstu na lokaciji Rafinerije nafte Rijeka kompanija razmatra izgradnju 10 MW elektrolizatora za proizvodnju obnovljivog vodika koji uključuje i solarnu elektranu.
Takav “zeleni” vodik primarno bi se upotrebljavao na dva načina. Za potrebe dekarbonizacije rafinerije, jer sada rafinerija u proizvodnji upotrebljava velika količine vodika iz fosilnih goriva, te za potrebe transportnog sektora, primjerice autobusa na vodik, čime bi Ina postala prvi proizvođač “zelenog” vodika na komercijalnoj razini u Republici Hrvatskoj”, poručuju iz Ine.
Značaj projekta koji planira proizvodnju vidljiv je i u kontekstu Doline vodika Sjeverni Jadran, projekta koji uključuje Hrvatsku, Italiju i Sloveniju, koji, kako ga je predstavio premijer Andrej Plenković ovih dana na summitu Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama u Šarm El Šeiku, predviđa sudjelovanje 34 subjekta, od kojih šest hrvatskih, a godišnja proizvodnja vodika predviđena je na razini do pet tisuća tona.
No, do početka realizacije Ininog projekta još je puno posla. Nakon procjene utjecaja na okoliš, projekt mora dobiti i odobrenje kompanije, ishoditi potrebne dozvole, utvrditi detaljan hodogram, odabrati izvođače i ugovoriti poslove gradnje…
S realizacijom, kažu u Ini, može se započeti i prije dovršetka projekta unapređenja Rafinerije nafte Rijeka, a za dovršetak projekta procjenjuju, bit će potrebno više od tri godine nakon ugovaranja radova. To će, dodaju u Ini, uvelike ovisiti o okolnostima na europskom i svjetskom tržištu, jer je riječ o usko specijaliziranoj i modernoj tehnologiji čija je dostupnost ograničena.
Krene li ovaj projekt kako se predviđa, on bi mogao ujedno i krčiti brojne probleme s kojima se susreću prvi “startupi” u proizvodnji zelenog vodika, jer unatoč predanosti vodikovoj ekonomiji, pa i usvajanju nacionalne strategije za vodik, još puno papirologije stvara probleme i ne prepoznaje ove projekte u praksi, piše Poslovni dnevnik.
