Sarajevo – Formiranje nove vlasti u Federeciji BiH manjim dijelom je zapelo zbog broja resora koja koalicioni partneri traže za sebe, a većim dijelom zbog nejadnakog značaja federalnih resora.
Na stolu je ukupno 16 resora za raspodjelu, no dva su „vrednija“ od 14 preostalih, i sva tri koaliciona partnera, SDA, DF i HDZ, traže za sebe barem jedan od dva top resora. Riječ je o Ministarstvu energije, rudarstva i industrije, u čijoj je nadležnosti i iznimno atraktivna namjenska industrija, koja u posljednjih nekoliko godina bilježi vrtoglavi rast proizvodnje i izvoza, te Ministarstvo prometa i komunikacija, u čijoj se nadležnosti, pored ostalog, nalazi i zahuktala cestogradnja na panevropskom Koridoru 5C.
S obzirom na činjenicu da je SDA, kao relativni pobjednik izbora, kandidirala federalnog premijera, a da će HDZ kao vodeća stranka hrvatskog naroda preuzeti resor finansija, DF će kao treći koalicioni partner svakako izabrati najvredniji resor – ministarstvo energije, rudarstva i industrije, u kojem je koncentrirano više novca, političke moći i utjecaja nego u svim preostalim ministarstvima zajedno i pred kojim stoje već dogovoreni investicioni projekti vrijedni više od 5 milijardi KM! Upravo zbog značaja i objektivne vrijednosti ovog resora, koji će najvjerovatnije pripasti DF-u, SDA i HDZ drže da stranka Željka Komšića treba dobiti još samo dva, manje važna resora, makar bi nominalno, prema broju osvojenih glasova, trebala preuzeti isti broj resora kao i HDZ.
Bitka koalicionih partnera oko resora energije, rudarstva i industrije posve je razumljiva, budući da ovo ministarstvo izravno kontrolira dva najvrednija poslovna sistema u Federaciji BiH – Elektroprivredu BiH i Elektroprivredu HZHB, s godišnjim bruto prometom od oko 1,6 milijardi KM, te sva preduzeća iz namjenske industije koja bilježe snažne stope rasta proizvodnje i izvoza. No, prava vrijednost ovog resora krije se u već dogovorenom investicionom ciklusu koji će u predstojećem četverogodišnjem mandatu premašiti 4,5 milijardi KM. Riječ je o posve izvjesnim investicijama u energetskom sektoru, čija je realizacija već počela (vjetropark „Podveležje“ i hidroelektrana „Vranduk“) ili će započeti u najskorije vrijeme (termoelektrane u Tuzli i Banovićima).
Za izgradnju vjetroparka „Podveležje“ i hidroelektrane „Vranduk“ na rijeci Bosni već su obezbijeđena vrlo povoljna kreditna sredstva u ukupnom iznosu od oko 240 miliona KM, dok su pri kraju pregovori s kineskim partnerima oko finansiranja izgradnje dva velika termobloka u Tuzli i Banovićima, ukupne vrijednosti 2,4 milijarde KM. Znatan investicioni potencijal krije se u do sada potpuno neiskorištenoj hidroenergiji rijeke Bosne, na kojoj se, osim hidrolektrane „Vranduk“, planira izgradnja još 25 protečnih elektrana ukupne snage 450 megavata, čija će zgradnja koštati najmanje 1,2 milijarde KM.
Resor energije, rudarstva i industrije u protekle četiri godine s velikim uspjehom vodio je SDA-ov ministar Erdal Trhulj, koji je neko vrijeme figurirao kao najozbiljniji kandidat SDA za mandatara federalne Vlade. Nije tajna da je SDA kao „utješnu nagradu“ obećala Trhulju obnoviti mandat, naravno pod uvjetom da ponovo osvoji ovaj atraktivni resor za koji su živo zainteresirani svi koalicioni partneri. U tom kontekstu treba posmatrati i ono prijeteće pismo sindikalne organizacije Rudnika „Banovići“ upućeno lideru SDA Bakiru Izetbegoviću, u kome sindikat najprofitabilnijeg rudnika u BiH izričito zahtijeva da se SDA, po svaku cijenu, izbori za resor energetike, plašeći se da bi resorni ministar iz neke druge stranke mogao „pokvariti“ plan o izgradnji termoelektrane u Banovićima, na koju bi se kasnije naslonila i nova tvornica cementa.
Osim energetike, ovaj resor je atraktivan i zbog preduzeća iz namjenske industrije koja su unazad četiri-pet godina ubrzano krenula putem oporavka. Krajem 2014. godine, pet federalnih preduzeća iz namjenske industrije ugovorilo je poslove vrijedne 175 miliona KM, što je apsolutni poslijeratni rekord. Neka od ovih preduzeća već rade u tri smjene, upošljavaju nove radnike i planiraju proširiti proizvodnju osvajanjem novih proizvoda i novog tržišta. Pravi izvozni bum ostvaren je na američkom tržištu, što je rezultat tijesne suradnje s američkom tvrtkomHowell Machine, koja je pokazala interes i za ulazak u vlasničku strukturu preduzeća namjenske industrije. Skoro 60 posto svih investicija planiranih u naredne četiri godine u Federaciji BiH odnosi se na resor energetike. Tek na drugom mjestu je cestogradnja s planiranim investicijama od oko 1,6 milijardi KM.
Posve je dakle jasno zašto su svi federalni koalicioni parneri zainteresirani za resor energetike i za resor prometa i komunikacija: upravo će ta dva resora, kao nikada ranije, biti u samom središtu najvažnijih ekonomskih tokova Federacije BiH. Svi projekti u elektroenergetskom sektoru, čija je realizacija planirana u narednom četverogodišnjem razdoblju, preuzeti su iz ranijeg „energetskog paketa“ koji je Elektroprivreda BiH ponudila 2007. godine. Iako su svi ponuđeni projekti dobili zeleno svjetlo Vlade Federacije BiH, svi su kasnije osporeni u brutalnoj medijskoj kampanji koju su predvodili tadašnji lideri SDA Sulejman Tihić i SDP-a Zlatko Lagumdžija. Ti su se projekti, sasvim pogrešno, vezali za Stranku za BiH, mada je golema većina ovih projekata nastala puno ranije, neki čak i prije 30 godina. Ovi energetski projekti gradit će se prema jasno utvrđenom principu: objekti ostaju u trajnom vlasništvu Elektroprivrede BiH a investitori će uloženi novac izvući preko zagarantiranog otkupa električne energije.
Federelni ministar energije, rudarstva i industrje Erdal Trhulj nesumnjivo je jedan od najuspješnijih ministara ne samo u proteklom četverogodišnjem mandatu nego i u razdoblju od kraja rata do danas. Trhulj se spominjao kao jedan od najizglednijih kandidata SDA za federalnog premijera, a potom i kao jedini federalni ministar kome je SDA namjeravala obnoviti mandat. Prema informacijama Slobodne Bosne, Trhulj je odbio ponudu SDA i nakon isteka mandata okrenut će se svojoj primarnoj struci – građevinarstvu.
