TTIP – povlastica ili šteta za Hrvatsku

Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo (TTIP) je zapravo američko-europski sporazum o slobodnoj trgovini. Koliko znamo o TTIP-u, što donosi Hrvatskoj i njezinim građanima? Je li riječ o velikoj prilici ili šteti za Hrvatsku?

Bila je to tema HRT-ove emisije ‘Otvoreno’, u kojoj su gostovali Joško Klisović, zamjenik ministrice vanjskih poslova, Luka Resanović, predstavnik inicijative Zaustavimo TTIP, Milan Račić, poslovni konzultant i europarlamentarka Dubravka Šuica. Luka Resanović zamjera što pregovori nisu transparentni kao što je to obećano. Javnost mora biti uključena u ovako širokom sporazumu, radi se o hrani i radničkim pravima, europski sustav je pod prijetnjom, istaknuo je.

Konzultant Milan Račić smatra pak da su to najozbiljniji i najvidljiviji pregovori u povijesti čovječanstva. Od početka je EP dao mandat Komisiji za pregovore i možete naći pozicije EU-a na internetu. Godinu dana ranije postignut je ugovor SAD- Kanada, a pregovori su bili manje transparentni. Ne možete imati ozbiljne pregovore s 800 milijuna ljudi. Morate imati pregovarače koji se međusobno tuku. Kad bi pregovarali senatori i europarlamentarci bio bi to cirkus, dodao je. Proizvodi koji nisu u skladu s pravilima EU-a neće nam doći na tržište, ustvrdio je Joško Klisović. TTIP je partnerstvo u korist građana – manje cijene, više radnih mjesta – tvrtke traže jednostavniju regulativu, države traže novi zamašnjak, svi dobivamo ako ga pravilno pregovaramo. Postavljamo strandard pregovorima baš s TTIP-om, poručuje Klisović. Dubravka Šuica tvrdi da su parlamentarci prilično informirani i da za to postoje termini u ‘sigurnoj sobi’. Bitno je da su odbori dali mandat EK za pregovore, ali i sve države. Šteta je da ova tema u RH nema većeg odjeka i da Vlada nije iskoristila šansu da bolje informira građane, kaže ona.

Nakon emisije konzultant Milan Račić napisao je na društvenim mrežama: “Gosp. Resanović je dosta specifičan. Nije se na prvo htio rukovati sa mnom, ali sam ja mislio da je bio zbunjen pa sam pružio ruku drugi put, pa ju je prihvatio. Nije se rukovao sa gosp. Klisović na početku. Kada smo završili nije se htio rukovati sa gosp. Klisović koji je normalno pružio ruku. Poslije smo gosp. Novokmet i gosp. Klisović malo porazgovarali. Gosp. Resanović je priznao da mrzi kapitalizam i da agitira za nekakvi drugi sistem – trebamo vratiti sve u državne ruke. Rekao je da raste nova organizacija u EU koja gleda na Syrizu i Podemos kao uspješne modele. Takodjer je očigledno da mrzi Ameriku. Mislim da čovjek ne mora voljeti Ameriku ili kapitalizam, samo ne mislim da je mržnja dobar temelj za nekakvi budući ustroj EU-a. Sa takvim gospodinom je vrlo teško razgovarati. Ne razumije pregovore, ne razumije proceduru, ne razumije ekonomiju, i nije ga briga za činjenice, pošto on ima svoje činjenice. A to se sve svede na – ima jedno selo u brdima Bugarske gdje ima žena sa dvije lijeve noge, i svi se u selu slažu da je to uzrokovano Američkim vojnim avionima koji ispuštaju gadne kemikalije. Sve je to na rubu znanja i čovjek serivira toliko nivoa laži da je teško znati gdje početi sa korekcijama. On kaže da predstavlja organizaciju sa 400 nevladinih udruga i sindikata. Predpostavljam da mi porezni obveznici financiramo večinom njihovih aktivnosti i pitam se koliko tih poreznih obveznika se slaže sa planom da nas se vrati u nekakvi Komunistički sistem, nalik sadašnjoj Sjevernoj Koreji, Zimbabwe ili Venezueli. Mi trebamo rast, nova radna mjesta i nadu, a ne demagogiju i totalitarizam.”. (HRT)

You may also like

0 comments