[vc_row][vc_column width=”1/3″]Bedem protiv komunizma[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Brazil je bedem protiv komunizma i najvažniji američki latinoamerički partner. [/vc_column][/vc_row]

Danas se na čelu Brazila nalazi čovjek koji u SAD-u vidi viziju budućnosti svoje države te koji snažno poštuje nasljeđe nekadašnjeg američkog predsjednika i republikanca Ronalda Reagana, piše  Matej Hittner, član Izvršnog odbora CEA

Predsjednik Brazila Jair Bolsonaro obavio je 19. ožujka 2019. godine svoj prvi posjet vrhu strane države, te je za prvu destinaciju odabrao SAD. Susreo se s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, a izjave oba predsjednika mogu se pogledati ovdje. Dosljedno svojim obećanjima iz kampanje, nagovijestio je promjene čiji je cilj promijeniti predodžbu Brazila kao države razbojništva, korupcije i birokracije, te države koja koketira sa socijalizmom pod izlikom anti-imperijalizma.

Zahvaljujući ideološkim kultovima ličnosti lijevih ikona poput generala Zapate, Che Gueavre, Fidela Castra, Eve Moralesa, Hugo Chaveza te drugih ljevičarskih populista izglasanih od strane siromašnih naroda, a vodeći se obećanjima o boljoj budućnosti, Latinska Amerika se dugo vremena percipirala kao lijevi kontinent. S jedne strane postoji navodni (američki) imperijalizam, eksploatacija radnika i neimaština te s druge strane prosvijećeni lijevi intelektualci i lažni humanisti, danju poete, noću gerile, koji su u borbi za bolju budućnost Latinske Amerike. Jair Bolsonaro i njegov kabinet imaju rijetku šansu trajno izmijeniti globalnu percepciju ovog kontinenta.

Novo poglavlje u odnosima

U svojim govorima pred Bijelom kućom te kroz susret sa poslovnom elitom u organizaciji Američke trgovinske komore (AmCham), Bolsonaro je ponovno najavio korjenite ekonomske reforme u načinu upravljanja Brazilom. Osim klasične priče o manjim porezima i rezanju suvišne birokracije, Bolsonaro je uputio otvoreni poziv američkim kompanijama da investiraju u brazilsku poljoprivredu, rudarski i druge sektore.

Kao kandidat desnice, Bolsonaro je praktični vjernik te se više puta referirao na svoju kršćansku vjeru. Kao prvi ne-lijevi predsjednik Brazila od završetka vojne diktature u toj zemlji, Bolsonaro je izložen antagonizmu brazilske “duboke države” koja se gradila na desetljećima radikalne ljevičarske vlasti te čije su vrijednosti svakako u suprotnosti s Bolsonarovim kršćanskim konzervatizmom, zagovaranjem ideala slobodnog tržišta i društva te partnerstva sa slobodnim dijelom svijeta. U slučaju obračuna s unutarnjim strukturama u državi, Bolsonaru je ključna potpora iz susjedstva, kao i SAD-a. Tijekom svojeg govora u AmChamu, kada je spominjao korupciju brazilskog političkog vrha , izjavio je: “Imali ste predsjednika (Brazila) koji je bio neprijatelj SAD-a, a danas imate predsjednika koji je prijatelj SAD-a, koji se divi ovoj predivnoj državi i koji želi ne samo produbiti naše prijateljstvo već i konkretne političke odnose”.

Stoga ne čudi činjenica da je Bolsonaro gradio odnose sa značajnim američkim institucijama i pojedincima i prije nego je preuzeo mandat. Eduardo Bolsonaro, sin predsjednika Bolsonara je na tu temu izjavio kako “napokon radimo ono što su komunisti i socijalisti napravili pred puno vremena… organiziramo se globalno“, referirajući se pritom na ljevičarski internacionalizam. Sin Eduardo se nekoliko puta na Twitteru, između ostalog, pohvalio dobrom suradnjom sa nekolicinom američkih konzervativnih think tankova.

Potrebno je spomenuti kako je brazilski ministar gospodarstva Paulo Guedes veliki zagovornik jačanja ekonomske slobode odnosno Austrijske škole ekonomike, kao i Čikaške škole ekonomike, a obje zagovara i CEA. Zapadni think tankovi imali su još jednu uspješnu ulogu u podršci ljudima koji žele biti kauboji slobode. Više o toj temi predstavit će se u novom članku.

Osim dobivanja bodova kod američke konzervativaca i aktualne administracije zbog zagovaranja kršćanskih vrijednosti i ekonomske slobode za Latinsku Ameriku, Bolsonaro je u više navrata podržao Izrael u sukobima sa palestinskim teroristima (Hamas) te je podržao priznavanje vječnog grada Jeruzalema kao glavnoga grada Izraela. Američki konzervativci koji su izuzetno pro-izraelski orijentirani svakako će uvažiti novu vanjskopolitičku orijentaciju Brazila. Ujedno možemo očekivati daljnji antagonizam s latinoameričkom ljevicom koja borbu za neovisna palestinska „prava“ smatra ključnom za svoj anti-imperijalistički identitet koji ima i elemente anti-semitizma.

Vojna suradnja

Vjerojatno najznačajnija stavka u zatopljenju i čeličenju odnosa Brazila i SAD-a je njihov zajednički antagonizam prema Venezueli, odnosno represivnom socijalističkom režimu Nicolasa Madura, koji je gurnuo naciju u veliku humanitarnu katastrofu i masovno izbjeglištvo. Brazil je formalno priznao Juan Guaida kao legitimnog predsjednika Venezuele te je uspostavljen kontakt sa ostatkom opozicije. Osim što javno osuđuje Madurov kriminalni režim, postoje indicije da je Bolsonaro spreman pružiti vojnu podršku SAD-u u slučaju vojne intervencije protiv Madurovog režima. Tijekom prošlotjednog intervjua na američkom Fox News-u, Bolsonaro je potvrdio da je s predsjednikom Trumpom razmotrio sve opcije po pitanju rješavanja venezuelanske krize. Bolsonarovo anti-socijalističko uvjerenje nije plod površnog populizma, već sastavni dio njegovog moralnog i političkog identiteta. Stoga nije iznenađujuće da se neokonzervativno krilo američke Republikanske stranke požurilo uspostaviti dobre odnose sa Bolsonarom. Ovdje je potrebno posebno izdvojiti John Boltona, Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost, koji slovi kao jedan od „jastrebovskih“ pripadnika Trumpovog užeg kruga, koji se susretao sa Bolsonarom prije nego što mu je započeo predsjednički mandat. John Bolton je u rujnu 2018. održao govor u kojem je upozoravao na trojku tiranije, koju čine socijalistički režimi Kube, Venezuele i Nikaragve. Lijevi režimi spomenutih država za Boltona predstavljaju rasadnike komunizma protiv kojega treba djelovati kako bi se zaštite vrijednosti slobodnog svijeta. Riječ je ujedno o državama koje su svojevrsni repovi iz Hladnoga rata te podsjetnik na neuspjelo američko suzbijanje komunizma u južnoj hemisferi. Na vlasti u Nikaragvi je lijeva Sandinistička fronta nacionalnog oslobođenja (Sandinisti) protiv koje se SAD borio financirajući kontre, desne antikomunističke skupine (iz toga vremena je poznati Iran-Kontra skandal).

Uzevši sve navedeno u obzir, jasno je da SAD računa na Brazil kao vojnog saveznika u slučaju sukoba sa Venezuelom (obzirom da su za Amerikance sve opcije na stolu) te saveznika u borbi protiv bastiona i džepova radikalne ljevice u Latinskoj Americi. Preostaje pratiti razvitak situacije u Venezueli, da li će Čavisti tj. Bolivarci, predvođeni Madurom, stupiti sa vlasti ili će situacija eskalirati u građanski rat, nakon čega je vojna intervencija SAD-a i Brazila izuzetno izgledna. Doduše, nije poznato računa li SAD na Brazil kao vrh svojeg koplja ili će početni vojni napad na Venezuelu izvršiti samo SAD (najvjerojatnije predvođen četvrtom mornaričkom flotom, uz podršku specijalnih postrojbi), a uz potporu, logistiku i diplomatsko savezništvo Brazila.

Zaključak

Dolazak Bolsonara na kormilo najmnogoljudnije latinoameričke države ima potencijal dugoročno izmijeniti percepciju Južne Amerike kao lijevog kontinenta. To bi bio put oslobođenja mnogih naroda Latinske Amerike od korupcije, državne represije nad poduzetnicima i stranim ulagačima, odnosno otvaranja jednakih šansi za svaku osobu da izađe iz siromaštva. Ukoliko Bolsonarovo vodstvo učini Brazil uspješnom pričom (succsess story), postoji jedinstvena prilika da se gotovo cijela Južna Amerika, izuzev bastiona najtvrđe ljevice, zauzme za pro-američku, pro-tržišnu i pro-atlantsku geopolitičku poziciju. U tom pogledu, cijeli kontinent ima perspektivu individualne slobode u kojoj slobodno tržište stvara poduzetničku inicijativu. Sve karte su u rukama brazilskog Tropskog Trumpa, zaključuhe Hittner za portal Centra za javne politike i ekonomske analize