Tri ključna problema generiraju potrebu privatizacije Petrokemije

U sjeni medijsko političke hajke za nacionalizacijom Agrokora aktualiziran je slučaj Petrokemije  kada je početkom mjeseca Prvo plinarsko društvo obustavilo isporuku plina zbog duga većeg od 300 milijuna kuna. Premijer Plenković, suočen sa krizama kojima teško upravlja, hitno je priveo vodstvo PPD-a i Petokemije na sastanak i tiskovnu konferenciju. Dogovorena je ponovna opskrba plinom, a zauzvrat premijer je obećao da će se u kratkim rokovima krenuti u strukturno rješavanje problema.

Koji su generatori problema?

  1. Manjak novca nastao generiranim gubicima iz prethodnih godina, a koji eskalira svakih pola godine zbog nedovršenog procesa dokapitalizacije. Prema financijskim podacima sa kraja prošle godine dug Petrokemije iznosi oko 1 milijardu kuna. Petrokemija je dužna HBOR-u 250 milijuna kuna, više od 300 milijuna kuna PPD-u, dok drugom dobavljaču u suvlasništvu države Petrokemija plaća plin avansno, dok su druga potraživanja drugog dobavljača osigurana zalogom proizvoda u skleadištima.  Sada se taj dug otplaćuje kratkoročno, pa samo na kamate odlazi 50 milijuna kuna. Pretvaranjem duga u vlasništvo uveo bi se red u kredite i kamate.
  2. Državna potpora nastala uslijed nesustavnog rješavanja prvog problema likvidnosti. Radi se o dvijema potporama, jedna je dokapitalizacija u iznosu od 250 milijuna kuna, a druga kredit HBOR-a nakon što su prodane dionice u vlasništvu ončar Elektroindustrije. Postoji opasnost da Europska komisija oba poteza protumači kao nelegalnu državnu potporu. Ako bi se to dogodilo, Petrokemija bi u konačnici morala vratiti još i tih 450 mil. kuna. Kada bi privatni vjerovnici ušli u vlasništvo kompanije stvari bi prema Komisiji postale legitimne.
  3. Usklađivanje ekoloških normi sa stečevinom EU, što se Hrvatska obvezala učiniti do 1. siječnja 2018. Trošak uvođenja eko-normi EU u Petrokemiju iznosi oko 200 mil. kuna, i to u sljedećih sedam mjeseci! Sad je jasno da država od Europske komisije mora zatražiti produljenje tog roka. Osim toga, tu je i odlagalište fosfornog gipsa koje se nalazi na rubu parka prirode Lonjsko polje i koje će se morati zbrinuti. Riječ je o otprilike osam milijuna tona nekadašnjeg nusproizvoda Petrokemije, a njegovo bi zbrinjavanje stajalo između 20 i 70 mil. eura.

Jedno od rješenja koje bi Komisija posve sigurno pozdravila jest pretvaranje dugova kompanijama u vlasnički udio bez daljnje intervencije države u kompaniju. Time bi se uvela stabiliziralo poslovanje u kompaniji koja iznosi proibližno 1 posto hrvatskog BDP-a, plaća više od  200 milijuna kuna poreza i doprinosa, zapošljava 1600 radnika te nema poreznih dugova. Država bi u tome svakako trebala pomoći medijacijom, jer petrokemijsko je poslovanje u energetskim strategijama država i kompanija u Europi označeno kao posao budućnosti.

 

You may also like

0 comments