Trgovinski je sporazum zapravo jedna velika narudžbenica

Branimir Vidmarović
Prije nekoliko su dan  svjetski mediji javili o tome kako je počela prva faza primjene američko kineskog trgovinskog dogovora, tržišta su pozitivno reagirala.

O tome smo razgovarali s dr.sc. Branimirom Vidmarovićem, vanjskopolitičkim analitičarem,, i jednim od najboljih poznavatelja Kine u Hrvatskoj, sa Sveučilišta u Puli.

Prva faza je kao i svi prethodni dogovori u suštini velika narudžbenica. Kina se obvezuje uvesti proizvode, poljoprivredne proizvode, usluge i energiju u vrijednosti od 200 milijardi dolara kroz 2020. i 2021. godinu. Dodatno, Peking je obećao veću zaštitu intelektualnih prava, bolje uvjete za američke investicije u financijskim uslugama, ukidanje/smanjenje ne-tarifnih restrikcija za američke prehrambene i poljoprivredne proizvode. SAD pak smanjuje tarife s 15 na 7,5% za 120 milijardi dolara vrijedan uvoz iz Kine te suspendira uvođenje tarifa za još jedan paket uvoza vrijedan 180 milijardi dolara, tumači Vidmarović.

Ovaj događaj dolazi nakon šest mjeseci odloženog sporazuma. Zbog čega je bilo potrebno šest mjeseci i jesu li tenzije oko tehnoloških divova Tik Toka i WeChata utjecale na ubrzanje ponovne primjene sporazuma?

Implementacija sporazuma je prije svega bila odgođena zbog pandemije. Sada dolaze izbori i Trumpov tim stavlja sva otvorena vanjskopolitička pitanja u službu domaće politike. Poljoprivredni proizvodi i prehrana su u tom smislu najvažniji. Tik tok i WeChat nisu dio trgovinskog problema kao takvog ali ih prema nekim navodima kineska vlada želi uvrstiti na dnevni red sljedećeg američko-kineskog sastanka. U nekim drugim okolnostima kineska vlada ne bi miješala kruške i jabuke kako negativne emocije jednog ne bi utjecale na drugo ali situacija se zahuktava. Obje strane sve dublje gaze u identitetsku ekonomiju.

Danas su uhićena dva zastupnika u Hong Kongu pod optužbom za organizaciju prosvjeda protiv kineskih vlasti. Možete li malo objasniti genezu stvari?

Nakon dugotrajnih prosvjeda u Hong Kongu potaknutih najavom zakona o izručenju tijekom kojih je centralna vlada u Pekingu bila vrlo suzdržana i prepustila upravljanje krizom izvršnoj upraviteljici Lam, Peking je odlučio stati svemu na kraj. Umjesto anakronističke vojne intervencije koju su iz nekog razloga očekivali apsolutno svi svjetski mediji, Peking je problemu pristupio legalistički i putem proglasa odozgo implementirao u Hong Kongu Zakon o sigurnosti, koji je prema Ustavu Hong Konga morao kad-tad biti usvojen. Zakon pokriva pitanja nacionalne izdaje, destabilizacije nacionalne sigurnosti i sustava te financijskih i političkih veza sa stranim organizacijama. Sada Peking ciljano uhićuje najkrupnije lidere oporbenih pokreta i ljude vezane za prosvjede kako bi zastrašio građane i definirao „crvenu liniju“ koja se ne smije prelaziti. Neki se terete za prosvjedne aktivnosti dok se drugima imputira financijska suradnja sa stranim organizacijama.

Kakvo je raspoloženje u Hong Kongu glede Kine, postoji li značajnija skupina ljudi koja bi htjela neovisnost i nakon prestanka prijelaznog razdoblja jedna zemlja dva sustava 2047? Rade li kineske vlasti na ubrzanju tog razdoblja?

Prosječne Hongkonžane najviše brine i ljute infrastrukturne, kulturološke, društvene i stambene promjene koje je donijela Kina. Veliki kapital sa kopna promijenio je grad, prehranu, trgovinu, cijene nekretnina i način života. Unatoč svemu što pišu mediji, svega 17% stanovnika bi htjelo neovisnost dok oko 20% smatra da je Kina narušila princip „jedne zemlje dva sustava“ (Reuters, 2019). Kineska vlada ne kani pretvoriti Hong Kong u običan kineski grad. Zakon o sigurnosti će pomalo paradoksalno imati pozitivan učinak zbog toga što kontrola pitanja sigurnosti znači da čitav grad kao takav ne mora biti u potpunosti apsorbiran u kopneni sustav. Čak i nakon 2047. Hong Kong će najvjerojatnije zadržati iste ekonomske privilegije i položaj. Politički sustav je drugi par rukava.

Je li Hong Kong za Kinu značajan jednako kao 1997. godine, s obzirom kako sada i u Kini postoje značajnije razvijene pokrajine, za razliku od tada

Hong Kong je danas financijski manje važan. 1997. udio gospodarstva grada u kineskom BDP-u iznosio je 17%. Danas samo oko 3%. Kina nastoji kreirati razne ekonomske slobodne i posebne zone ali u pozadini tih planova je želja da se razviju regionalni centri i ojačaju lokalne ekonomije. Ali to su samo brojke. Jer Hong Kong će uvijek imati posebno mjesto u kineskom sustavu, kao simbol povijesne pravde i diplomatskih pobjeda Kine. I sada je Hong Kong postao politički simbol kineske odlučnosti i neovisnosti. Osim toga, Zakon o sigurnosti i kinesko-američki trgovinski okršaj bi trebali ojačati financijski status grada zbog kineskog kapitala koji će se slijevati u grad i njegovu burzu bilo dobrovoljno bilo prisilno zbog naloga iz centra ili progona s burzi SAD-a, govori Vidmarović za Energypress.net.

You may also like

0 comments