Toplinski razdjelnici, prijevara i korupcija?

Jesu li toplinski razdjelnici velika prevara ili koristan instrument za uštedu toplinske energije, trebala bi pokazati radna skupina Ministarstva gospodarstva čije je osnivanje najavio ministra gospodarstva Tomislav Panenić. ‘Povjerenstvom se mažu oči javnosti’, tvrdi Željko Tomašić iz Regionalne organizacije za zaštitu potrošača koji već godinama upozorava na problem razdjelnika, ali i na činjenicu kako je Zakon o tržištu toplinske energije samo mrtvo slovo na papiru jer u stvarnosti tržišta kao takvog nema.

Građani su očekivali kako će im se nakon ugradnje razdjelnika smanjiti računi za grijanje, ali u mnogim slučajevima desilo se upravo suprotno. Kad se uzme u obzir da sama ugradnja razdjelnika nije nimalo jeftina – za dvosoban stan s četiri radijatora cijena je oko 500 eura – jasan je bijes pojedinaca.

Gradonačelnik Velike Gorice Dražen Barišić iz HDZ-a je u ponedjeljak prozvao bivšu Vladu koja je uvela zakonsku obvezu za ugradnju razdjelnika. Bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak priznao je da prije donošenja zakona o obveznoj ugradnji razdjelnika nije tražio studiju isplativosti, jer je smatrao da to nije potrebno.Međutim, Željko Tomašić iz Regionalne organizacije za zaštitu potrošača, koja je podnijela Ustavnu tužbu za ocjenu ustavnosti Zakona o tržištu toplinske energije (ZTTE), podsjeća kako su razdjelnici na velika vrata ušli u Hrvatsku za vrijeme HDZ-ove vlade dok je ministar gospodarstva bio Đuro Popijač. ‘Za vrijeme Popijača stupio je na snagu pravilnik o kažnjavanju onih koji nisu ugradili razdjelnik u slučaju da ga je 50 posto stanara već ugradilo. Zatim dolazi Ivan Vrdoljak i nastavlja čitavu priču sa ZTTE-om u kojem se izrijekom navode od svih instrumenata samo razdjelnici i time se kod potrošača stvara kriva slika kako je riječ o štednom uređaju’, kaže Tomašić za tportal.

‘Razdjelnik raspoređuje koliko tko mora platiti od potrošene toplinske energije što je izmjereno kalorimetrom u podstanici, na mjestu preuzimanja toplinske energije u zgradi. Razdjelnici ne štede, štedi čovjek, ali da bi se uz pomoć razdjelnika ostvarila ušteda, potrebno je ugraditi termostatske ventile, nove pumpe za vodu, plastičnu stolarija, termo fasade itd., što dovodi u pitanje opravdanost investicije. Ako se to sve uradi i ostvari manji račun za oko 10 posto, vrijeme povrata investicije je oko 70 do 80 godina. Pitam se kakvo će biti grijanje za 70 godina’, napominje Tomašić.

On sumnja kako su razdjelnici gurani hrvatskim potrošačima samo zbog jakog utjecaja trgovačkog lobija. Čak govori o sprezi politike i pojedinih kompanija, ali uz ogradu da za to nema dokaza. ‘Sudjelovao sam u javnoj raspravi prilikom donošenja ZTTE-a. Zanimljivo je kako su na jednom od tih sastanaka bili i predstavnici tvrtke Brunata. Oni nemaju nikakve veze s toplinskom energijom već samo prodaju mjerne instrumente’, kaže Tomašić za Tportal.

Procjena je kako je u Hrvatskoj dosad ugrađeno oko 200.000 razdjelnika. Najjači su igrači na tom tržištu danska Brunata i njemački Siemens. Obje kompanije surađuju s Danfossom, proizvođačem ventila za razdjelnike, na čiji je trošak izaslanstvo HERA-e, HEP-a i Ministarstva gospodarstva putovalo u Dansku 2013., i to dva mjeseca prije donošenja ZTTE-a.

Čitavu priču dodatno je začinila činjenica kako je država donijela Zakon o toplinskoj energiji i u nj uglavila da se razdjelnici moraju ugraditi pod prijetnjom kazne do 50.000 kuna pod izlikom da to propisuje EU direktiva. Međutim, u direktivi stoji samo da se to preporučuje. Tko ju je krivo preveo, još nije poznato. ‘Neki su u Saboru zbog toga prozivali Hrvatsku energetsku regulatornu agenciju, ali mislim da je to pogrešno. Zakon je predložilo Ministarstvo gospodarstva i ono je trebalo nadzirati njegovu provedbu. Ali ono ne radi ništa osim što kontrolira potrošače, i to poglavito vezano za ugradnju razdjelnika. Pazite, zakon o cestovnom prometu predviđa za prometni prekršaj sa smrtnim posljedicama kaznu do 15.000 kuna, a građanima se prijeti s 50.000 kuna jer nisu stavili razdjelnik’, naglašava Tomašić.

Njegova Regionalna organizacija za zaštitu potrošača zatražila je moratorij na Zakon o tržištu toplinskom energijom i traži da se ponovo provede stručna rasprava. Smatra kako lokalna samouprava, a ni toplane ne poštuju zakon odnosno nisu primijenile nijednu odredbu zakona koja se odnosi na njih. ‘Lokalne samouprave nisu raspisale natječaje za koncesije jer tvrde da ionako ima samo jedna toplana i da se nitko neće javiti. Toplane nisu raspisale natječaje za prodaju toplinske energije već su se same proglasile i distributerima i kupcima te i dalje, kao da je na snazi stari zakon, neposredno sklapaju ugovore s potrošačima. U svemu tome razdjelnici su samo jedna mala spačka, a osnivanje radne skupine zbog njih mazanje je očiju javnosti’, zaključuje Tomašić.

Zakon o tržištu toplinskom energijom stupio je na snagu u srpnju 2013. Njegov je glavni cilj bio liberalizacija tržišta. Koliko je on dosad bio učinkovit, najbolje govori podatak kako do dana današnjeg nijedan potrošač nije promijenio opskrbljivača toplinskom energijom.

You may also like

0 comments