Komentar
Gazprom je prošloga tjedna počeo radikalnije provoditi svoju odluku glede plaćanja plina u rubljima. Tako je zatvorio isporuku plina Poljskoj i Bugarskoj, koji su odbili otvoriti račun u Gazpromovoj banci radi konverzije strane valute u rusku valutu, prema moskovskom tečaju.
Europski dužnosnici koji za to lobiraju smatraju kako bi se pristankom na takvu vrstu plaćanja zemlje nastavile financirati agresiju na Ukrajinu, no to bi bilo i kršenje dosadašnjih ugovora, kažu. Ruska strana, s druge strane, smatra kako time čini upravo ono što su godinama činili europski partneri, samo što sada mijenja banku, ali i, uslijed sankcije, dolazi do strane valute koja joj je potrebna za servisiranje duga te stabilizira valutu. Više od deset europskih kompanija pristalo je na takav posao, a neke još razmišljaju.
Paralelno s time u Hrvatskoj smo dobili novoga resornog ministra, o kojemu društvene mreže, još od kada je bio kandidat za gradonačelnika Grada Zagreba, zbijaju šale. U ovom tekstu te ćemo šale propustiti, no ipak trebamo razgovarati o nekoliko činjenica.
Potpisnik ovih redova nije dio tabora koji smatra kako bi ministar morao imati visoke kompetencije u resoru kojim upravlja, on je u prvom redu politička osoba, a onda i neka vrsta organizatora, menadžera. Zapravo, kako resor ne bi postao taocem jednoga čovjeka, bilo bi bolje da nema takve kompetencije, nego ima razvijene stručne, o politici što je moguće više neovisne, službe.
No, dr. sc. Davor Filipović je u saslušanju pred saborskim odborom uspio izjaviti kako smatra kvalifikatornim iskustvom to što je pet mjeseci proveo u Nadzornom odboru INA-e. Jest kako se radi o najvećoj energetskoj kompaniji, no ostaje nejasno, ako ćemo biti iskreni i karikaturalno smiješno, kako je netko u pet mjeseci nadziranja, pa i takve tvrtke, mogao steći kvalifikatorni uvid u resor energetike? Koliko se uopće puta NO INA-e sastao u tom intervalu i koliko su, i kakvih, materijala dobili članovi?
Dok čekamo odgovor na to pitanje, valja se pozabaviti sustavom informiranja resornog ministra nekim općim činjenicama iz resora. Gospodin Filipović je prije neki dan na RTL televiziji izjavio kako odlazi na sastanak izvanrednog vijeća EU s podatkom “kako 57 posto svojih potreba za plinom zadovoljavamo preko LNG terminala na otoku Krku, 21 posto je vlastita proizvodnja, a 22 posto je ruski plin”.
Nejasno je tko je kriv za ovakvo pogrešno informiranje ministra, ali u ministarstvu bi trebali poraditi na tome, jer baratanje pogrešnim podacima u ovako teškim vremenima za opskrbu plinom. Nije to prvi puta. I bivši ministar, a sada viceguverner HNB-a prije nekoliko je mjeseci uspio izjaviti kako Hrvatska proizvodi 40 posto svojih potreba za plinom, što je daleko od istine, čak i kada, u skoroj budućnosti, INA učini još dva polja na sjeveru Jadrana operabilnima.
Hrvatska potrebuje za 2.7 milijardi prostornih metara plina. Sama proizvodi približno 0,7 milijardi prostornih metara plina, što je oko 25, a ne 21 ili 40 posto. Terminal u Omišlju imao je prošle godine kapacitet 2.5 milijardi prostornih metara plina, što će se povećavati s obzirom na to da je Plinacro povećao protočnost pristupnog plinovoda. Prošle je godine na terminal došlo oko 2 milijarde prostornih metara plina, u deset mjeseci što je radio.
Od te količine doista je 90 posto ostalo u Hrvatskoj, međutim to je zato što je uvoznik ruskoga plina u Hrvatsku, PPD, svoje količine, koje prema ugovoru s aneksima iznose 1.9 milijardi prostornih metara, prodao izvan zemlje, ili zamijenio s MVM-om na terminalu, o čemu su pisali mađarski mediji nekoliko puta, a ENergypress prenosio. MVM na terminal dovozi oko 0.9 milijardi prostornih metara plina tijekom sedam godina.
Iz ove činjenice moguće je zaključiti kako više od 30 posto kapaciteta na terminalu ima direktnu povezanost s ruskim plinom. Dakle, ako mjerimo dosadašnje udjele, od kada imamo LNG terminal, kako god okreneš, ruski plin nije u Hrvatskoj mogao biti prisutan 21 posto, čak i ako uvažimo činjenicu kako prošle godine gotovo da nije bilo ruskog plina, kada govorimo o molekulama u Hrvatskoj.
Plin je davno postao burzovna i računovodstvena roba, pa se te stvari mijenjaju, bilo iz političkih ili čisto tržišnih razloga, tim više što spomenuti uvoznik ruskog plina, prema izvješću tvrtke LNG Hrvatska, od prije nekoliko tjedana, kao i svatko tko se bavi poslom tradinga nije propustio pojaviti se kao samostalni trgovac na terminalu, s neruskim partnerima, no to je druga tema.
Kao i očekivanja u drugim dijelovima energetskog sektora.
