Tko je u pravu oko načina upravljanja hrvatskom brodogradnjom?

Medijske stranice tijekom dana su ponovno pune brodogradnje, Uljanik grupa treba do kraja tjedna odgovoriti na upite iz Europske komisije (nadamo se kako će ovoga puta „pogoditi“ proceduru slanja odgovora), ministar Darko Horvat je razgovarao s upravom Uljanik grupe u 3. maju, riječki župan ponovno govori o restrukturiranju i državnom vlasništvu, a premijer Plenković iz Ženeve šalje poruku kako je vrijeme beskrajnog pomaganja brodograđevnim gubitašima prošlo.
Nekako u isto vrijeme, donedavni član uprave Uljanik grupe Marinko Brgić, vidno isfrustriran odgovara na medijske istupe Tomislava Debeljaka. O čijim smo ponudama ovom portalu pisali, donosili analize i intervjue.

Piše: Ivan Brodić

Tako preko Glasa Istre poručuje kako iz Brodosplita ne znaju ništa o sofisticiranoj brodogradnji koju provode brodogradilišta Uljanik grupe, jer u toj grupi nemaju projektanata, konstruktora, a ni znanja za takav posao.

U tom svom istupu citira i direktora tvrtke, koja ima koncesiju biti regulator u području brodogradnje, Hrvatske brodogradnje – Jadranbroda, Siniše Ostojića o privatizaciji Brodosplita, nenamjenskom trošenju novca za restrukturiranje te o nepravilnostima i radu u nebrodograđevnom sektoru, što je nalaz državne revizije nekoliko puta pobio, o čemu smo također pisali.

Zbog toga smo s portala EnergyPress pokušali dobiti odgovore na ove primjedbe donedavnog člana Uljanik grupe. Zbog konzultacija kako odgovoriti na iznošenje informacija koje su službena arbitrarna tijele odbacila, pristali su za sada govoriti neslužbeno.

– O donedavnim članovima uprave Uljanika najbolje govore njihovi rezultati, doduše ostvarili su promet od oko 800 milijuna eura, ali i istovremene gubitke od više od milijarde eura, što su, prema svojim javnim istupima uzimali zdravo za gotovo, rekao nam je u telefonskom razgovoru izvor blizak upravi DIV Grupe, očito aludirajući na izjavu Giannija Rossande o tome kako je milijarda javnoga novca zapravo poštapalica.

Ista ta uprava i dalje inzistira na planu restrukturiranja, koji je načinila Kermas Energija u suradnji s dijelom vlasti i lokalnim moćnicima, a koji nije sukladan njihovoj vlastitoj odluci o dokapitalizaciji, koju su dostavili Zagrebačkoj burzi. Na potonju se s jedinom konkretnom ponudom, podsjetimo, javila DIV Grupa Tomislava Debeljaka, koju je ista ta uprava, prema priopćenju burzi nakon teksta u Jutarnjem listu, odbila jer bi Debeljak tražio da se vrate pozajmnice 3. maju, koji je spašavao brodogradilište Uljanik unutar pet godina nakon što je pripojen Uljanik grupi u sklopu restrukturiranja grupe.

Mogli bismo se zapitati govori li o sposobnosti uprave i ta činjenica, naime osuda 3. maja na propast ili javni novac?  Međutim, javnog novca više nema, javlja iz Ženeve Andrej Plenković, pozivajući se na ranije odgovore Europske komisije. Čini se kako u Kermas energiji računaju s time, pa ne žele ući u vlasništvo Uljanika, ako im partner s velikim postotkom ne bude država, opet prema pisanju Glasa Istre.

Prema tome valja se zapitati dvije stvari:

Prvo, tko je u pravu, uprava koja je u suradnji sa koncesionarnim regulatorom stvorila situaciju koja može Hrvatskoj naštetiti sa nekoliko postotaka BDP-a ili arbitrarna tijela i Europska komisija koji su njhove optužbe i njihov način upravljanja prokazali lošim.

Drugo, od kada je to vlasnik zadužen za znanje brodogradnje? Zar posao vlasnika i uprave nije upravljanje i financijsko osiguranje procesa kako bi se ostvarila dobit? Pa nije valjda da ćepromjenom vlasnika i uprave u Uljaniku, tko god to bio, nestati projektanti, radnici i svi ti stručnjaci koji znaju raditi tako sofisticirane brodove?

Državna tajnica za more Maja Markovčić Kostelac u emisiji Newsroom govorila je o imenovanju za izvršnu direktoricu Europske agencije za sigurnost mora (EMSA) čime je postala prva Hrvatica imenovana na čelno mjesto jedne od takvih europskih agencija od kada je Hrvatska u EU.

Spominje vas se i kao prvu damu hrvatskog pomorstva i brodarstva. Situacija u Uljaniku. Kako je moguće da netko unaprijed kreće dogovarati isporuku broda za kojeg se zna da će stvorili desetke milijuna gubitaka?

Dugo se bavim pomorstvom i brodarstvom, manje sam ekspert za brodogradnju. Evidentno je, to nije samo boljka naših nego i europskih brodogradilišta, a kod nas je to došlo do kulminacije u ova dva brodogradilišta. Gradimo isključiuvo “brod po brod” i nemamo serije, a tako se teško postiže konkurentnost. Ulazni troškvo vi su visoki i moramo značajno uložiti u tehnološki napredak brodogradilišta, ako mislimo da opstanu u jednoj niši. Više nikada nećemo moći konkurentno graditi brodove za rasuti teret, to je otišlo na Bliski istok. Moramo na drugačiji način organizirati brodogradilišta. Naša mala brodogradilišta su konkurentan i žilava, a u velikim brodogradilištima će se morati promjeniti način ugovoranja i financiranja brodova.

Cijeli intervju

You may also like

0 comments