‘U ljude se obično puca radi novca ili žena. Teško da je u Ljubasa netko pucao zbog toga što su objavile njegove novine i portali. Mislim da je ovdje riječ o novcu, nekretninama premda nikad ne treba isključiti sve mogućnosti. Tko je pucao vjerojatno će utvrditi policijska istraga. Ne bi o tome špekulirao’, kazao je Tportalu dobar poznavatelj poslovanja hicem iz pištolja pogođenog poduzetnika Michaela Ljubasa, koji je želio ostati anoniman
Na Ljubasa je, podsjetimo, pucano dok je izlazio na benzinskoj crpki u Selskoj ulici u Zagrebu jučer u večernjim satima. Prve informacije su govorile da je stradao kao slučajna žrtva pljačke benzinske crpke međutim Hina je doznala, od izvora bliskih istrazi, da je Ljubas bio žrtva klasične sačekuše. Je li pogodak u nogu bio upozorenje ili posljedica nepreciznog gađanja također bi trebala pokazati istraga.
Iako je najviše poznat kao vlasnik portala Dnevno i lista 7dnevno, na kojima nije nepoznato širenje govora mržnje, Ljubasov biznis puno je razgranatiji, od ugostiteljstva do građevine, i iza sebe vuče brojne repove o čemu najbolje svjedoče podaci da mu je većina tvrtki u blokadi, pred gašenjem, u procesima predstečajne nagodbe zbog velikih poreznih dugova. Samo Jadran produkt na ime poreza ostao je dužan 70 milijuna kuna što ga je svrstalo u sam vrh poreznih dužnika Ministrastva financija.
No, prije nego li je stigao na listu poreznih dužnika Ljubas novinske stupce punio u sumnjivoj privatizaciji nekad uspješne tvrtke Elektropromet iako će se oni dužeg pamćenja sjetiti privatizacije tvrtke Vatrotehna iz sredine devedesetih. ‘U medijima se često spominje Elektropromet iako Ljubasov uzlet datira još s kraja osamdesetih i početka devedesetih kada se bavio prodajom informatičke opreme, a onda je stigla privatizacija tvrtke Vatrotehne. U svim privatizacijama iz tog vremena cilj nije bio nastaviti poslovanje i proširiti biznis nego se dokopati nekretnina na čijoj se preprodaji može dobro zaraditi’, ispričao nam je sugovornik.
Ljubas te, 1995. godine, kao 27-godišnjak postao predsjednik Nadzornog odbora Vatrotehne, a nalaz Državne revizije iz 2003. godine utvrdio je nepravilnosti u pretvorbi i privatizaciji. Paralelno sa privatizacijom Ljubas ulazi i u građevinski biznis, a potom i u ugostiteljski držeći kafić Ferax pored studentskog doma Cvjetno naselje. Kada je Tvornica dugmadi Zagreb propala u stečaju ju je preuzeo Ljubas, a rezultat kupovine bilo je vlasništvo oko osam tisuća metara kvadratnih zemljišta pri kraju južne strane Savske ulice gdje je predviđena gradnja nekoliko nebodera. Zajedno s prijateljem Nikicom Govićem njih dvojica na toj lokaciji drže oko deset tisuća metra kvadratnih. No ‘pravi’ posao je napravljen s privatizacijom Elektroprometa, nekad respektabilnom tvrtkom s tristotinjak zaposlenih i brojnim nekretninama diljem države.
Kako je svojedobno za Feral Tribune ispričao Zlatko Šatvar, sindikalni povjerenik, problemi Elektroprometa počeli su u proljeće 2005. godine kada je u tvrtku stigao Ljubas kojeg je pak doveo Juro Bajić, šef Ureda za javnu nabavu u Ministarstvu financija tadašnje Račanove vlade. Bajić je uspio izgurati Upravu s kojom se nije slagao i postavio svoju, a Nadzornom odboru se našao Ljubas.
Bajić je prema tvrdnjama Šatvara potpisao ugovor s Ljubasovom tvrtkom Jadran građenje o gradnji stanova na Vukomercu. Elektorpromet trebao je dati keš, a Ljubas zemljište. Nakon ove transakcije Ljubas je, prema Šatvarovim tvrdnjama, postao vlasnik 25 posto dionica tvrtke pa su radnici sumnjali da je tvrtka kupljena njihovim novcem. Nakon ovoga krenula je rasprodaja Elektorprometovih nekretnina i propast nekoć respektabilne tvrtke.
Samo skladišta Elektroprometa u Jasterebarskom prodano je Jamnici Ivice Todorića za 54 milijuna kuna. Iako su mali dioničari podnijeli niz kaznenih prijava one nikad nisu rezultirale kaznenim progonom. Štoviše Udruga malih dioničara Elektroprometa u prosincu 2013. dobila je obavijest od ŽDO-a u Zagrebu da nisu uspjeli pronaći elemente niti jednog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti.
Unatoč brojnim dugovima koje je gomilao prema državi ta ista država je od Ljubasa 2011. godine za mandata HDZ-ove Vlade iznajmila bivšu upravnu zgradu Elektoprometa u Novom Zagrebu za 350.000 kuna (bez PDV) mjesečno u koju se uselio Prekršajni u Upravni sud. Da Elektropromet, koji je danas ima pet zaposlenih, porezni dug od 23 milijuna kuna, ima još nekretnina svjedoči i podatak da pored Autobusnog kolodvora imaju čistu građevinsku parcelu od 5.643 m2 tik pored parcele u vlasništvu Zdenka Ivankovića, lica poznatog iz crne kronike o čemu je tportal već pisao. Na tom mjestu predviđena gradnja poslovne zgrade BGP 36 tisuća metara kvadratnih.
Kada je u rujnu 2008. godine usred bijela dana pretučen je predsjednik uprave Industrogradnje Josip Galinac malo tko je očekivao da će kao jednog od mogućih naručitelja policiji prokazti Ljubasa. Nekako u isto vrijeme Ljubas je na Općinskom sudu gdje se raspravljalo o slučaju Elektropromet zaprijetio fotoreporteru Večernjeg lista te mu pokušao oteti fotoaparat, a godinu dana kasnije prijetio je i novinaru ugaslog Business.hr Saši Paparelli.
Premda su ga radnici RIZ Odašiljača 2012. godine vidjeli kao osobu koja je kao mali dioničar ušao u njihovu tvrtku s konačnim ciljem njenog preuzimanja kako bi se dokopao vrijednih nekretnina i iako se na internetu bila pojavila audio snimka u kojoj je ‘spominjao kontroliranje uprave RIZ-a koja će doći nakon smjene Kamila Vrane’, ali i situacije iz Elektroprometa gdje je, kako se moglo čuti na snimci, ‘potamanio 300 ljudi’, u konačnici to se nije dogodilo.
Nakon ovoga Ljubas se bacio u medijske vode pokrenuvši portal Dnevno i list 7Dnevno. U pokušaju da doznamo što je pozadina jučerašnje pucnjave i sumnja li na koga kontaktirali smo Ljubasa, ali se na njegov mobitel javio Gović koji nam je kazao kako je ‘Ljubas dobro i dodavši da ne zna i da ne želi u javnosti špekulirati što je pozadina priče’.
