Frank-Walter Steinmeier je kandidat vladajuće koalicije za njemačkog predsjednika. Riječ je o političaru s velikim iskustvom, prije svega u diplomaciji, a cijeni ga i narod.
Frank-Walter Steinmeier je zajednički kandidat CDU-a, CSU-a i SPD-a. Tako je Kršćansko-demokratska unija Angele Merkel poslije dugog natezanja podržala ovog socijaldemokratskog političara koji je već godinama jedan od najvažnijih njemačkih funkcionara. Steinmeier je ministar vanjskih poslova velike koalicije i lice njemačke diplomacije. Pri tom je ta funkcija samo jedna u nizu onih na kojima se nalazio tijekom posljednjih 20 godina. Bio je ministar u kancelarskom uredu, šef zastupničkog kluba, ministar vanjskih poslova i kandidat za kancelara.
Steinmeier ima sve što je potrebno za predsjedničku funkciju. Uživa veliki ugled, ima diplomatsko iskustvo, cijene ga u inozemstvu, rješavao je mnoge krize. Ankete pokazuju i da su mu građani naklonjeni. On je već godinama jedan od najomiljenijih njemačkih političara. U posljednjoj anketi javnog servisa ARD 72 posto ispitanih građana je bilo zadovoljno njegovim radom. Ta omiljenost je svakako jedan od važnih razloga zbog kojih je poslije višetjednog natezanja na kraju izbor pao na njega.
Mnogi promatrači već dugo govore da je Steinmeier, sin jednog stolara iz Sjevernog Porajnja i Vestfalije, zainteresiran za predsjedničku fotelju. Na kraju krajeva, on se na svojim mnogim putovanjima – prelijeće oko 400.000 kilometara godišnje – predsjednički i ponašao. I uvijek se zalagao za dogovor. Posebno se kada je riječ o sukobu u Ukrajini istakao neumornim diplomatskim posredovanjem između Kijeva i Moskve. Steinmeier je tada pomogao da se sukob ublaži, a u tome je imao bitnu ulogu njegov probran rječnik. Utoliko je čudnije što je poslije izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a rekao da je on „propovjednik mržnje” – to ne ide uz diplomata kojem kritičari zamjeraju da je birokratski suzdržan.
Karijeru je počeo uz kancelara Gerharda Schrödera (SPD) čiji ured je vodio još dok je ovaj bio premijer savezne pokrajine Donje Saske. Nakon što je SPD 1998. pobijedio na saveznoj razini, Steinmeier je postao državni tajnik i kasnije ministar u kancelarskom uredu. Tako je dospio u politički centar zbivanja. 2005. je postao ministar vanjskih poslova velike koalicije s kancelarkom Angelom Merkel. Steinmeier je bio vicekancelar, a na izborima 2009. i kandidat SPD-a za kancelara. SPD je izgubio na tim izborima, što su mnogi tada tumačili Steinmeierovom otuđenošću od građana.
Savezna kancelarka Angela Merkel pristala je na prijedlog da njezin sadašnji ministar vanjskih poslova postane savezni predsjednik
Steinmeier se, u vrijeme novog izdanja velike koalicije, vratio na političku scenu kao ministar vanjskih poslova. Pored Hansa-Dietricha Genschera (FDP) on je tako postao jedna od najvažnijih figura njemačke vanjske politike proteklih desetljeća. Steinmeier je rođen 5. siječnja 1956. u Detmoldu u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji, a supruga mu je sutkinja Upravnog suda Elke Büdenbender. Oni imaju odraslu kćer koja studira. Steinmeier je kao čovjek dospio u fokus javnosti 2010. kada je napravio stanku u političkim aktivnostima zbog doniranja bubrega svojoj teško oboljeloj supruzi. To mu je donijelo veliko poštovanje i priznanje u narodu, piše DW.
Čak i Kršćansko-socijalna unija (CSU) za njega nalazi pohvalne riječi. Zamjenica bavarskog premijera, Ilse Aigner, nazvala je Steinmeiera „dobrim kandidatom“. Čelnik CSU-a u Europskom parlamentu Manfred Weber rekao je da od Steinmeiera očekuje kontinuitet. „Njemačkoj je upravo u sadašnjoj situaciji potrebno jako vodstvo.“ Poruka ovih dana je da Steinmeier treba djelovati kao čimbenik stabilnosti nasuprot snagama nestabilnosti i nereda. To je poruka koju je poslala i kancelarka osobno. Angela Merkel je odluku o kandidiranju Steinmeiera za predsjednik nazvala „odlukom razuma“. Vjerojatno je da će većina Nijemaca podržati njegovu kandidaturu, iako predsjednika u Njemačkoj ne bira izravno narod nego Savezna skupština.
