Svijet nalazi na raskrižju zbog brojnih prijetnji i izazova za čovječanstvo, kao što su klimatske promjene, prirodne katastrofe, nejednakost, sigurnosne prijetnje i terorizam te siromaštvo i stoga donošenje novih Ciljeva održivog razvoja, koji bi zamijenili Milenijske razvojne ciljeve, predstavlja najambiciozniji svjetski napor za suočavanje s ovim problemima, rekao je predsjednik Interparlamentarne unije (IPU) Saber Chowdhury otvarajući 4. svjetsku konferenciju predsjednika parlamenata u New Yorku.
Ti ciljevi uključuju i mehanizme za osiguranje njihove primjene kroz nacionalne parlamente na kojima je velika odgovornost za donošenje potrebnog zakonodavstva, istaknuo je Chowdhury. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon naglasio je da su Ciljevi održivog razvoja temelj nove agende UN-a usmjerena na čovjeka i planet. Oni su plan akcije za okončanje siromaštva i gladi i smjernice za gradnju dostojanstvenog života za sve.
Ban je odao priznanje IPU-u za napor pri donošenju novih Ciljeva održivog razvoja te također naglasio važnost uloge parlamenata u primjeni globalnih ciljeva na nacionalnim razinama.
Na svjetskoj konferenciji predsjednika parlamenta, koja se organizira svakih pet godina, sudjeluje i predsjednik Sabora Josip Leko koji je u govoru rekao da je kriza povjerenja u institucije vlasti i političke elite zahvatila i razvijene demokracije
U svom obraćanju sudionicima konferencije, predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko istaknuo je kako se parlamentarna demokracija u praksi pokazala kao „sustav u kojemu su ljudi najzadovoljniji“, no da taj sustav treba stalno dorađivati. -Kako bi demokracija kao „vlast naroda“ stvarno živjela i bila zdrava, potreban je učinkovit mehanizam provođenja „vlasti“ naroda. Politička odgovornost izvršne vlasti fokusirana je na pitanje ministarske odgovornosti pred parlamentom.
To nije samo aktualan problem djelovanja hrvatskog parlamentarnog sustava nego je ključno pitanje djelovanja parlamentarnih institucija u svim parlamentarnim sustavima. Sam nadzor uvelike ovisi o odnosu političkih snaga koji se očituju na parlamentarnim izborima, ali i demokratičnosti unutar političke stranke koja formira parlamentarnu većinu. Demokratičnost političke stranke koja počinje obnašati vlast u zemlji, vjerojatno je od presudnog značaja. Stupanj demokratičnosti načina donošenja važnih odluka unutar same stranke velikim će se dijelom prenijeti i na način vođenja zemlje i zasigurno biti prepoznat i od strane samih građana. Građani su na koncu ti u ime kojih se i za koje se upravlja zemljom, naglasio je Leko dodavši kako je kriza povjerenja u institucije vlasti i političke elite danas zahvatila i razvijene demokracije.
Moglo bi se reći da građani gube povjerenje u političare, i to na temelju uvjerenja da političari ne mogu riješiti najveće probleme s kojima su suočene njihove političke zajednice, kao što je npr. nezaposlenost. U brojnim zemljama razočaranje i nezadovoljstvo dosegli su razinu frustracije građana, rekao je među ostalim Leko zaključivši kako „najvažnije sredstvo održavanja sustava odgovornosti izvršne vlasti ostaje polaganje računa na izborima.“
