[vc_row][vc_column width=”1/3″]Analiza BBC-a[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Upozorenja su otprije poznata. Godina 2019. mogla bi biti jedna od najtoplijih u povijesti, a glavni tajnik UN-a Antonio Gurerres nedavno je kazao da ‘točka bez povratka više nije tako daleko'[/vc_column][/vc_row]
U ponedjeljak je u Madridu započela 25. konferencija o klimatskim promjenama, COP25, dvotjedni samit na kojem će se raspravljati o klimatskim promjenama i postavljanju novih ciljeva, piše BBC. Razgovori su započeli u vrijeme sve vidljivijih učinaka rasta temperature tijekom prošle godine, s požarima koji haraju od Arktika i Amazonije do Australije te uragana koji divljaju tropskim područjem.
Što se uistinu događa na ovakvim konferencijama i donose li one uistinu promjene? Brojne države imaju vlastite ciljeve kada su posrijedi klimatske promjene. Vlada Velike Britanije se, primjerice, obvezala da će smanjiti razinu emisije stakleničkih plinova na nulu do 2050.. No postoje i globalni ciljevi za zemlje koje sudjeluju u radu samita UN-a o klimatskim promjenama. Montrealski protokol, usvojen 1987. godine bio je međunarodni sporazum čiji je cilj obnova ozonskog omotača koji štiti Zemlju od ultraljubičastih zraka, ali su ga kemikalije koje je stvorio čovjek uništile.
Prošle je godine ustanovljeno da se omotač uspješno obnavlja. Navodno bi sjeverna hemisfera mogla biti u potpunosti obnovljena do 2030., a Antarktik do 2060., stoji u UN-ovu izvješću. Samiti o klimatskim promjenama, koji su usredotočeni na stakleničke plinove, počeli su se održavati 1995. godine, a 1997. su postavljeni prvi značajni ciljevi. Protokol iz Kyota U skladu s ciljevima Protokola iz Kyota dogovorenog u Japanu 1997., 37 država se obvezalo da će smanjiti emisiju stakleničkih plinova. Ciljevi su drukčiji za svaku državu, ovisno o tomu u kolikoj je mjeri ona razvijena. No godine 2001. Sjedinjene Države su se povukle iz sporazuma, kao razlog navodeći nezadovoljstvo jer su razvijene zemlje imale pravno obvezujuće ciljeve, a one manje razvijene nisu.
Kanada se iz sporazuma povukla 2011. godine, a brojne preostale države nisu ostvarile zadane ciljeve. Protokol iz Kyota dopunjen je 2012. godine u Dohi u Kataru, no sporazum se odnosi samo na zemlje Europe i Australiju, koje zajedno proizvode manje od 15 posto emisije stakleničkih plinova. Unatoč tomu, sastanak u Dohi utro je put Pariškome sporazumu o klimatskim promjenama godine 2015. i predstavljao je još jedan značajan korak u razgovorima o klimatskim promjenama. Pariški sporazum Pariški sporazum postigao je puno više od bilo kojega međunarodnog sporazuma o klimatskim promjenama. Godine 2015. potpisalo ga je 195 zemalja, a na snagu je stupio u studenome 2016..
[quote_box name=””]
Ništa se neće dogoditi, na razočaranje ekologa i ljudi koji misle da su takvi događaji presudni, a iz jednog jednostavnog razloga – gotovo sve zemlje dolaze s figom u džepu’, kaže za tportal Dražen Šimleša. Ističe da nemamo razloga očekivati da će se u Madridu dogoditi nešto jer ‘ukupan rast emisija ugljičnog dioksida i ekološkog otiska na globalnoj razini nije pao s neba’.
‘Danas najbogatije zemlje najviše pridonose tome, posebno po glavi stanovnika. Radimo to potpuno pogrešno kao vrsta. Bavimo se klimatskim promjenama koje su posljedica određenog ekonomskog sustava, pa i određenog političkog načina donošenja odluka i uređenja određene razine svijesti’, objašnjava Šimleša.
Dok ta tri područja ne uredimo na održiviji način, ističe sociolog i aktivist, bespredmetno je govoriti o klimatskim promjenama. ‘Bavimo se posljedicom, a ne uzrokom’, ističe Šimleša. Uoči samita glavni tajnik UN-a Antonio Guterres odaslao je dramatičnu poruku kazavši da čovječanstvo hitno mora zaustaviti rat protiv planeta. Guterres je istaknuo da svijet ima tehnička i ekonomska sredstva za zaustavljanje klimatskog kaosa, ali ono što nedostaje je politička volja. Pohvalio je mlade koji preuzimaju vodstvo u borbi protiv klimatskih promjena.
Dosad preuzete obveze protiv globalnog zatopljenja ‘posvema su nedostatne’, poručio je Guterres te je oslikao mračnu budućnost čovječanstva suočenog s ‘klimatskom krizom’. Smatra da zbog svega toga subvencije za fosilna goriva i gradnju elektrana na ugljen moraju prestati te ističe da bez suradnje država, koje su najveći onečišćivači, cilj neće biti ostvaren.
Izvješće UN-ova znanstvenog panela objavljeno u utorak govori da su emisije CO2 prosječno rasle za 1,5 posto godišnje u posljednjih deset godina i nema nikakvih nagovještaja usporavanja, a zapravo bi se zagrijavanje trebalo usporavati za 7,6 posto godišnje od 2020. do 2030. ako se svijet nada poštovati granicu od +1,5°C.
Dosad je samo 68 država, uključujući male otočne države koje su najizloženije posljedicama klimatskih promjena, iskazalo spremnost provoditi dodatna smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2020. Ali te države proizvode samo osam posto ukupnih emisija stakleničkih plinova, kažu stručnjaci i ne vjeruju da će velike sile, poput Kine, na samitu COP obećati dodatna smanjenja.
Sjedinjene Države, kojima je na čelu klimatoskeptik Donald Trump, u procesu su povlačenja iz Pariškog klimatskog sporazuma. SAD je prošlog mjeseca i službeno pokrenuo jednogodišnje otkazno razdoblje, dio procedure vezan za izlazak iz sporazuma. Povlačenje će formalno stupiti na snagu dan nakon sljedećih američkih predsjedničkih izbora i neposredno prije sljedećih pregovora UN-a u studenom 2020. Glasnogovornik američkog State Departmenta kazao je za The Guardian da će američka delegacija aktivno sudjelovati u pregovorima na COP-u 25 radi zaštite američkih interesa i pravila igre za američka poduzeća.
Šimleša je uvjeren u to da treba po strani ostaviti besmislenu raspravu o tome jesmo li i koliko odgovorni za klimatske promjene te je li to prirodno ili neprirodno. Zemlje i gradovi, kaže, u borbi protiv klimatskih promjena mogu mnogo napraviti na manjoj razini. Mnogi već pametno i dobro rade za svoje zajednice. Mehanizmi i metode adaptiranja na klimatske promjene, od hrane preko energije do transporta, povećavaju kvalitetu života u nekoj lokalnoj zajednici.
‘Trebamo se mijenjati zato što nam je nešto bolje. Pustimo filozofiranja i priče za neka druga vremena – sada je potrebno pokrenuti akciju, a ljudi trebaju osvijestiti to da se bolje živi u gradu koji, primjerice, uredi transport na održiv način ili kroz sustav javne nabave daje potporu za lokalnu proizvodnju ekološke hrane; imamo primjer Beča i drugih gradova koji su napravili iskorake u tome. Tamo ljudi već sada žive sretnije, a to je naš cilj’, navodi Šimleša.
Neovisno o tome što radi SAD, objašnjava naš sugovornik, ljudi trebaju promovirati održiv razvoj koji onda utječe na smanjenje utjecaja klimatskih promjena na lokalnoj razini. Šimleša dodaje da se neće spriječiti ova situacija na globalnoj razini, ali postoji već čitav niz primjera za to da ti sustavi na lokalnoj razini, ako su zaista održivi, stvaraju početnu prednost.
‘To je jako bitno ako dođe do još veće eskalacije u vremenskim nepogodama i utjecaju klimatskih promjena’, tvrdi stručnjak za održiv razvoj. Znači li to da je bitan svaki pojedinac u borbi protiv ovoga problema te da ne možemo opravdanja za inertnost podvesti pod egidu ‘što ja mogu promijeniti kad Kina i Amerika zagađuju’?
‘Sve je to izgovor. Zar svi mi čekamo da Kina i SAD odluče što će, pa ćemo onda mi za njima? Onda ih možemo pustiti da se dogovaraju sljedećih 20 godina, a svi mi idemo kući i ne trebamo trošiti novac ni na što’, jasan je Šimleša.
‘Stalno gledamo što će napraviti drugi, a ne pitamo se što mi možemo napraviti, pogotovo mi u Hrvatskoj – zemlji koja je bogata ekosustavima i resursima, a slabo ih iskorištavamo za povećanje kvalitete života. To je ono čime se trebamo baviti, a ne Kinom i SAD-om, jer time povećavamo kvalitetu života vlastitih stanovnika i dajemo dobar primjer’, poručuje aktivist Zelene akcije.
Ipak, upozorava na to da svatko može nešto napraviti i da sve počinje od nas samih kao pojedinaca. ‘Trebamo biti svjesni toga da su klimatske promjene velik izazov i da će biti potrebna kolektivna akcija, a ljudi će se trebati udružiti jer onda imamo puno veći efekt. Ako ostanemo na tome da svatko od nas radi samo za sebe, to nas neće približiti nekoj društvenoj promjeni’, zaključio je Šimleša, piše Tportal.
[/quote_box]
Među glavnim točkama ovoga dokumenta su: 1. Održavanje globalne temperature “znatno ispod” dva stupnja u odnosu na razdoblje prije industrijske revolucije i “nastojanje da se ona još više ograniči” – na jedan i pol stupanj. 2. Ograničenje količine stakleničkih plinova koji su posljedica čovjekove aktivnosti, na istu razinu koju stabla, tlo i oceani mogu prirodno apsorbirati, u razdoblju između 2050. i 2100.. 3. Praćenje doprinosa svake države kada je posrijedi smanjenje emisije stakleničkih plinova i to svakih pet godina da bi se uspješno prilagodile toj zadaći. 4. Pomoć bogatih i razvijenijih država siromašnijima na način da im se pruže “klimatska sredstva” koja će im pomoći u prilagodbi klimatskim promjenama i u prijelazu na obnovljive izvore energije.
Jedna od glavnih razlika Pariškog sporazuma u odnosu na prethodne bila je to što je državama omogućeno donošenje odluka o vlastitim ciljevima, što je u igru vratilo Sjedinjene Države i Kanadu. No od tada su se Sjedinjene Države postupno počele povlačiti iz sporazuma, a predsjednik Donald Trump je kazao da je sporazum nepošten prema američkoj ekonomiji te istaknuo kako želi olakšati rad proizvođačima fosilnih goriva u Americi.
U studenome 2020. u SAD-u se održavaju predsjednički izbori, a Trumpov potencijalni nasljednik mogao bi se predomisliti u pogledu povlačenja iz sporazuma. Donose li razgovori rezultate? Premda je Pariški sporazum općenito dobro prihvaćen, UN je izvijestio da se ne odvija dovoljnom brzinom. U izvješću UN-ova programa o očuvanju okoliša iz 2017. stoji da sporazum pokriva tek trećinu predviđenog smanjenja emisije stakleničkih plinova. Navodi se i podatak po kojemu svijet i dalje ide prema zagrijavanju višem od dva Celzijeva stupnja. Tvorci izvješća preporučuju postavljanje ambicioznijih ciljeva tijekom 2020.. O ciljevima za iduću godinu trebalo bi raspravljati na ovogodišnjoj konferenciji u Madridu, a sastanak na vrhu 2020. održat će se u Glasgowu. Države sudionice obvezale su se da će podnijeti nove dorađene nacionalne akcijske planove o klimi. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres na sastanku će upozoriti da se svijet upravo suočava s vrhuncem izvanredne klimatske situacije.
Prije konferencije je kazao da je “pred nama ključnih 12 mjeseci” te da je “najvažnije zajamčiti ambicioznije nacionalne obveze, osobito kada su posrijedi glavni proizvođači stakleničkih plinova”. Kazao je i da oni “odmah trebaju početi smanjivati emisiju stakleničkih plinova na način da se do 2050. postigne neutralnost ugljika”. Njegova izjava mogla bi se shvatiti kao priznanje da, premda sastanci na vrhu o klimatskim promjenama mogu predstavljati korak prema boljoj i sigurnijoj budućnosti, treba učiniti još više, a vrijeme neumoljivo istječe, stoji u analizi BBC-a.
