Svaka zemlja želi prvo osigurati svoju populaciju

Branimir Vidmarović za Direktno

Analitičar međunarodnih odnosa Branimir Vidmarović u razgovoru za portal Direktno kazao je kako je jasno da svaka zemlja želi osigurati prvo cjepiva za svoju populaciju.

“To je sasvim normalno i u tom kontekstu nema gotovo nikakve suradnje ni razumijevanja za tegobe drugih zemalja, ne samo svojih prvih susjeda nego i trećeg svijeta. Rizik od pandemije je velik i nijedna zemlja se sada ne želi baviti filantropijom i altruizmom nauštrb sebe Osim toga političke elite shvaćaju da im svojevrsni ‘cjepivni’ nacionalizam odnosno taj pristup da se prvo mora sva populacija procijepiti donosi političke bodove, a bilo kakav neuspjeh je politički opasan”, kazao je Vidmarović.

“Naravno, nije ovo slučaj čistog nacionalizma da su zemlje sebične nego je problem manjka ponude odnosno tog ugovornog problema s AstraZenecom gdje je Europa kiksala na najgori mogući način, vrlo diletantski je pristupila tom pravnom definiranju odnosa sebe i proizvođača i završila u ovakvom pravno proizvodnom paklu kada zapravo imate sve potpisano, a ne poštuju vam se ugovori i zbog tog pomanjkanja ponude dolazi do nekakvog ponašanja kao u seriji ‘Igre gladi’ kada se svatko tuče da bi dobio komadić svojeg”, nastavio je.

U isto vrijeme, iako je EU snažno kritizirana zbog sporog i lošeg odgovora na pandemiju s obzirom na neuspjeh u nabavci cjepiva, Vidmarović ističe da zapravo alternative Bruxellesu – nemamo.

“S EU je uvijek taj problem što je to velika politička i ekonomska integracija. Pravni mehanizmi i birokratski mehanizmi, norme i regulacije koje EU ima ovdje su napravili ‘dar mar’ i vrlo unazadili europski proces. Kada bi EU u ovoj situaciji rekla svojim članicama da svatko igra za sebe, tek tada bi ljudi osjetili da Bruxelles i ova integracija nemaju nikakvog smisla i, naravno, u takvom scenariju bi se bogate zemlje procijepile u potpunosti, a za ostale bi bilo ‘tko vas fućka’. Tako da je to nezgrapno jedinstvo i neučinkovito ipak neki zalog da Bruxelles ima nekakav legitimitet. On se pokazao nesposoban i to će biti predmet daljnjih diskusija u Parlamentu. Ta nesposobnost je problem koji će EU morati riješiti, ali da nije tog zajedništva, koliko god ono neučinkovito bilo, tek onda bi EU bila u pravim problemima. Mi zapravo nikad nećemo saznati alternativu”, kazao je Vidmarović.

U isto vrijeme, Covid-nacionalizam kojem su sklone zapadne demokracije je destruktivan, na što posebno upozorava Svjetska zdravstvena organizacija tvrdeći da će se pandemija time samo produljiti.

“Za potpuni oporavak svijeta bit će potreban određeni postotak procijepljenih u svim zemljama jer su proizvodni pogoni, tvornice, globalni opskrbni lanci i usluge jako povezani i zbog te globalne naravni poslovanja nije moguće postići oporavak jedne Njemačke bez oporavka u partnerskim zemljama, ne samo u blizini nego i šire, na Bliskom Istoku, Africi, istočnoj Aziji, Latinskoj Americi itd. Ako sami sebe procijepite, super, a što dalje? Svejedno ne možete putovati, opet vam vaši partneri ne mogu dostaviti robu, vi ne možete putovati njima, odnosno oni vama itd. Sve je to jako povezano i zato takav nacionalistički pristup nije dobar. Mislim da lideri svuda po svijetu to shvaćaju i da će nakon neke kritične procijepljenosti svojih nacija doći ipak do daljnje raspodjele cjepiva po ostalim zemljama”, optimističan je naš sugovornik.

Već se i na razini EU razgovara o uvođenju Covid-putovnica, odnosno certifikata koji će na europskoj razini ujednačiti mehanizam slobodnog prelaska granice i u sebi sadržavati potvrdu o cijepljenju, potvrdu da je osoba preboljela Covid ili potvrdu da je napravljen PCR test. Međutim, upozorava Vidmarović, već sada se na globalnoj razini planira uvođenje različitih certifikata za koje postoje različiti modeli.

“Tu se nazire i drugi problem koji je derivat Covid-nacionalizma, a to je potencijalni certifikacijski nacionalizam, koji je politički. Jedan od modela je imunološki, a drugi je vakcinacijski. Kada govorimo o tim vakcinacijskim certifikatima, postavlja se pitanje tko će ih verificirati, gdje će biti prihvaćeni, hoće li rusko i kinesko cjepivo imati pravo biti na europskom ili američkom certifikatu procijepljenosti i kako će sve to izgledati kasnije. I neće li se možda stvoriti situacija da će se dio Europe cijepiti i dobiti certifikate, a onda se neće priznavati za stanovnike Latinske Amerike ili Bliskog istoka koji su bili cijepljeni nekim drugim cjepivom. To je derivat koji nas još čeka nakon što prebrodimo ovaj dio kaosa oko cjepiva u Europi”, ocijenio je analitičar.

Smatra da bi se ovi mehanizmi itekako mogli koristiti kao sredstvo pritiska, ali prvenstveno kao društveni pritisak. Covid-kriza je na neki način ojačala nacionalne vlade, kaže, i proširila poimanje sigurnosti koje već neko vrijeme nije samo u prehrambenoj, vojnoj, energetskoj i slično, već je i društvena i zdravstvena.

“Dolazimo do situacije kada imate ideju certifikacija, uvođenja tehnologija, različitih mjera koje moraju prevenirati takve pandemije u budućnosti i kontrolirati stanovništvo, a to vam je onda jačanje nadzornih tehnologija, što je prirodno i neminovno.Pritom ne mislim utopijski, na način da će se kontrolirati naše umove, ali u određenoj mjeri je to porast moći države. To će se itekako odraziti prvenstveno na one ljude koji se nisu htjeli cijepiti od običnih bolesti. Njima će život postati svakako teži jer mislim da će se zdravstvena sigurnost doživljavati jako ozbiljno nakon pandemije korona virusa”, zaključio je Vidmarović svoju analizu za Direktno.

You may also like

0 comments