[vc_row][vc_column width=”1/3″]Anđelko Miladrović za DW[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Hrvatska je sve donedavno u Europskoj uniji vidjela rješenje svih svojih problema, a danas se okreće suverenizmu. Zašto je suverenizam odjednom postao toliko privlačan hrvatskim nacionalistima, ali i ljevici?[/vc_column][/vc_row]
Hrvatska je desnica preko noći otkrila suverenizam. Stare nacionalističke ideje uoči skorih izbora za Europski parlament pokušavaju se biračima prodati na političkom tržištu u novom, suverenističkom ruhu. Hrvatska je ovih dana dobila i Hrvatske suvereniste, koaliciju koja okuplja nekoliko konzervativnih stranaka i građanskih inicijativa, dok i ostale desne stranke, poput Mosta, otvoreno govore o sebi kao o “suverenističkoj opciji” s “jakom domoljubnom crtom”.
Čak se ni aktualno vodstvo Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP), premda se formalno smatra lijevom opcijom, nije othrvalo zovu suverenizma, iako je i bivši predsjednik te stranke Zoran Milanović svojedobno naveliko koketirao sa suverenističkim idejama. Sudeći prema medijskim izvješćima, jedna od temeljnih odrednica budućeg SDP-ovog programa za europske izbore bit će suverenizam, što se potvrđuje i u SDP-ovom aktualnom protivljenju uvođenju eura.
Politolog i osnivač Instituta za europske i globalizacijske studije Anđelko Milardović objašnjava kako je suverenizam “samo odgovor na propast globalizacijskog koncepta” 2008. godine, u vrijeme kada je svijet ušao u krizu i u fazu “globalizacijskog pesimizma”. “Globalizacija je na početku svima obećavala neku ekonomsku korist, a 2008. i kasnije se pokazalo da to obećanje neće biti ispunjeno. U tom je trenutku počelo zatvaranje u okvire nacionalne države i suvereniteta, a Brexit i Donald Trump potvrđuju smjer renacionalizacije i obnove suvereniteta. Europska su se društva podijelila na globalističke i suverenističke grupacije, što je rezultiralo pojavom dvaju koncepata demokracije, liberalnom i iliberalnom, što je naposljetku i dovelo do nove podjele unutar Europe”, objašnjava Milardović i dodaje da se sve to odrazilo i na Hrvatsku, koja je i po indeksu globaliziranosti jedna od 10-tak najglobaliziranijih država svijeta.
Zato nije iznenađen recentnim procvatom suverenizma, iako potvrđuje kako je u tom procvatu malo novih ideja. Riječ je o preobučenom nacionalizmu, a nacionalizam je ideologija 19. stoljeća. Suverenizam predstavlja pokušaj modernizacije tog koncepta, čija suština ostaje oslanjanje na naciju i državu.
Koliko je uopće smisleno govoriti o suverenizmu u svijetu u kojem su multinacionalne korporacije moćnije od nacionalnih država? Što suverenizam uopće znači u zemlji koja skoro ni u čemu nije suverena i koja je većinu svojih resursa rasprodala? Milardović na suverenizam gleda kao na odgovor na krizu demokracije, na jačanje oligarhijskog sindroma, na postparlamentarizam, kao i na veliku ulogu globalnih aktera, globalnih organizacija i korporacija, koje su moćnije od nacionalnih država, ograničenih geografijom i teritorijem. Zato je, po njegovom mišljenju, upitno koliko su danas države uopće suverene. Takvih je, kako kaže, možda desetak, dok njih još desetak ima visok stupanj suverenosti. Hrvatska nije među njima. Milardović podsjeća kako su u Hrvatskoj sve glavne poluge ekonomske moći privatizirane i pod kontrolom stranaca, tako da se u hrvatskom slučaju teško može govoriti o ekonomskom suverenitetu, a slično je i u pogledu političkog suvereniteta. “Kada je riječ o suverenitetu, Hrvatskoj je ostala himna, zastava i teritorij. I to je, uglavnom, to. Od cijele priče o suverenitetu, kad se malo bolje zagrebe, tako ostaje samo politička retorika onih koji se time žele dokopati Bruxellesa i plaće od desetak tisuća eura”, zaključuje Milardović za DW.
