Države članice Europske unije mogu uvjetovati davanje socijalnih povlastica migrantima obvezom boravišta u nekom mjestu ako je to u interesu njihove brže integracije u društvo, presudio je u utorak Sud Europske unije, čije je sjedište u Luxembourgu.
Sud EU očitovao se o zahtjevu njemačkog Saveznog upravnog suda, koji je zatražio da se preispita je li odluka u slučaju dvoje sirijskih državljana u skladu s europskim propisima. Ibrahim Alo i Amira Osso sirijski su državljani koji su pristigli u Njemačku 1998. odnosno 2001. te im je bio odobren status supsidijarne zaštite. Uz to im je bila nametnuta obveza boravišta, što su oni odlučili osporiti pred njemačkim sudovima. Spor je stoga upućen Saveznom upravnom sudu koji je onda zatražio mišljenje Suda EU-a. Sud EU je zaključio da članice uinije moraju dopustiti slobodno kretanje unutar svojeg državnog područja osobama kojima su odobrile status korisnika međunarodne zaštite uz ista ograničenja koja vrijede za druge osobe koje nisu građani EU-a i koje zakonito borave u njima.
Njemačko pravo propisuje da dozvola za boravak mora biti uvjetovana obvezom boravišta u određenom mjestu ako korisnici supsidijarne zaštite primaju socijalne povlastice. Sud je svojom presudom donesenom u utorak presudio da europski propisi obvezuju države članice da osobama kojima su odobrile status korisnika supsidijarne zaštite omoguće ne samo mogućnost slobodnog kretanja na njihovu državnom području nego i mogućnost izbora mjesta svojeg boravišta. Prema tome, obveza boravišta u nekom mjestu, koja se nameće tim osobama, predstavlja ograničenje slobode kretanja zajamčene odgovarajućom Direktivom. Kad se ta obveza nameće samo korisnicima supsidijarne zaštite koji primaju socijalnu pomoć, tad ona predstavlja i ograničenje pristupa tih korisnika socijalnoj zaštiti predviđenoj pravom Unije.
S druge strane, Sud EU smatra da je moguće obvezu boravišta nametnuti samo korisnicima supsidijarne zaštite ako oni, s obzirom na cilj koji se nastoji postići predmetnim nacionalnim propisom, nisu stavljeni u situaciju koja je objektivno usporediva sa situacijom osoba koje nisu građani EU-a i koje zakonito borave u dotičnoj državi članici ili sa situacijom državljana te države. Sud EU navodi da je njemački sud dužan provjeriti jesu li korisnici supsidijarne zaštite koji primaju socijalnu pomoć u većoj mjeri suočeni s poteškoćama u integraciji nego osobe koje nisu građani EU-a, a zakonito borave u Njemačkoj i primaju socijalnu pomoć. U slučaju da te dvije kategorije osoba nisu u usporedivoj situaciji s obzirom na cilj olakšanja integracije osoba koje nisu građani EU-a u Njemačkoj, Direktiva se ne protivi tomu da se korisnike statusa supsidijarne zaštite podvrgne obvezi boravišta radi promicanja njihove integracije pa čak i ako se takva obveza ne primjenjuje na druge osobe koje nisu građani EU-a i koje zakonito borave u Njemačkoj, navodi se u priopćenju Suda EU-a.
