Stručnjaci: Postoje presedani na koje se hrvatsk može pozvati

Hrvatska u pravnom putu za izlazak iz arbitražnog sporazuma i arbitražnog postupka u razgraničenju sa Slovenijom na raspolaganju ima vrlo važan presedan – arbitražu između Velike Britanije i Saudijske Arabije o teritoriju oaze Buraimi.

Arbitraža je brzinski počela i još se brže raspala kad je utvrđeno da je jedna strana – Saudijska Arabija – podmićivala i utjecala na sud. Na taj primjer upozorava i Alison Ross, urednica uglednog stručnog časopisa o arbitraži Global Arbitration Review, koja je većinu broja posvetila, kako kaže, “otrovnim vodama”, odnosno slučaju spora i skandala između Hrvatske i Slovenije. Kroz kronologiju te analizu problematike “neovisnih arbitara” i utjecaj “slučaja Pirangate” na međunarodno pravo i budućnost arbitraža, Ross kroz cijeli prikaz spominje i citira Večernji list, kao izvor koji je prvi objavio da su u slučaju arbitraže prekršena pravila i detaljno se bavio tom tematikom, piše Večernji list.

Presedan na koji bi se Hrvatska mogla pozvati u svom slučaju seže u tridesete godine 20. stoljeća kad je Britanija, u ime Omana, pregovarala o granicama sa Saudijskom Arabijom. Crte razgraničenja su dogovorene, za Saudijsku Arabiju postojalo je nekoliko spornih točaka, među njima i oaza Buraimi, područje sa osam sela i 25 tisuća ljudi. Situacija se zaoštrila kad je S. Arabija 1953. zauzela to područje, za koje se pretpostavljalo da je bogato naftom. Oman ju je želio protjerati vojnom akcijom, ali ga je britanska vlada uvjerila da ide na arbitražu. Arbitražnim vijećem sastavljenim 1954. u Ženevi predsjedao je Belgijac Charles De Visscher, a arbitri su bili Britanac Reader Bullard, šeik Yusuh Yasij iz Saudijske Arabije, E. de Digiho iz Kube te Pakistanac Mahmoud Hassan. No ubrzo je otkriveno da S. Arabija podmićuje ne samo plemenske vođe kako bi se izjasnili za njezinu stranu, već i da aktivno utječe na sudsko vijeće. Prvi je, logično, iz vijeća istupio Britanac Sir Reader Bullard, potom i Kubanac Digiho te predsjednik vijeća De Visscher. Vijeće više nije ponovno sastavljeno.

Krnje arbitražno vijeće u slučaju Slovenije i Hrvatske zasad nadomješta arbitre koji su istupili. Iako je prvi slovenski arbitar Jernej Sekolec dao ostavku nakon što je Večernji list objavio transkripte, pa onda i snimku nedopuštenog i neetičkog dogovaranja sa slovenskom zastupnicom na sudu Simonom Drenik, Arbitražni sud ni jednom riječju ne dovodi u pitanje odgovornost suca i suda. No u posljednjem odgovoru iz Haaga može se primijetiti da prvi put spominje – iako ne elaborira – da će razgovarati o “razlozima koji su Hrvatsku nagnali na taj postupak” te analizirati posljedice koje ti postupci imaju na postupak koji je u tijeku.

Slučaj Sekolec mora imati posljedice na međunarodne arbitraže, smatra A. Ross. Na pristranost nacionalnih arbitara upozorio je vodeći britanski arbitar Veeder 2013., analizirajući arbitražu između SAD-a i Velike Britanije 1872., oko toga da je Velika Britanija kršila princip neutralnosti u Američkom građanskom ratu, potpomogavši Konfederaciju, kad su “nacionalni” arbitri dobrano surađivali s matičnim državama. Veeder je istaknuo kako taj slučaj nije tek crtica iz povijesti, već pokazatelj što je moguće u slučajevima s političkom pozadinom.

“Slučaj Sekolec dobrano raspršuje mit da su arbitri koje je imenovala stranka u procesu neutralni, posebice u iznimno politiziranim slučajevima. Nadalje, pokazao je koliko daleko arbitri mogu ići da bi utjecali na postupak te treba ozbiljno razmisliti o praksi da stranke u procesu imenuju arbitre”, zaključuje Alison Ross.

You may also like