Površnim pregledavanjem programa političkih stranaka, jasno je kako ćemo teško doživjeti situaciju u kojoj politika gubi interes biti aktivan akter u, još uvijek, javnim ili djelomično javnim kompanijama. Predizborna debata, u organizaciji N1 televizije i CNN-a, to nam je samo potvrdila.
Naime, potpuno je jasno kako su stranačke vojske velika, a mjesta za njihovu nagradu sve manje, stoga se niti jedna politička opcija ne usudi obećati politiku postaviti tamo gdje joj je mjesto u tržišnoj ekonomiju, izmjestiti je iz aktivnoga aktera poslovnih procesa u aktivnog arbitra poštovanja pravila poštene tržišne utakmice.
Ne čudi nas, stoga, što je i Europska komisija zamijetila ono o čemu govorimo već duže vrijeme, a to je da na području tržišta električne energije u Hrvatskoj, ne postoje riješeni svi problemi (deregulacija monopola) kako bi se osigurala ravnopravna tržišna utakmica. Tako je Europska komisija prije nekoliko tjedana dostavila negativno mišljenje za gradnju novoga bloka termoelektrane u Plominu zato što je ugovor sastavljen tako da favorizira samo jednoga opskrbljivača električne energije – HEP.
Primijetili su iz OECD-a I Europske komisije i to kako HEP kao javna kompanija, uz asistenciju politike, ucjenjuje alternativne opskrbljivače električne energije jer sva proizvedena energija, kao i ona uvezena, prvo ide u kapacitete HEP ODS-a i Hep Opskrbe, odakle je drugi opskrbljivači otkupljuju te distribuiraju prema kućanstvima i poslovnim subjektima. Nedopustiv je to damping i pogodovanje regulatora jednoj tvrtki, u ovom slučaju javnoj.
Protivi se to i Trećem energetskom paketu koji koji bi kroz liberalizaciju, restrukturirane i nove protržišne regulative morao donijeti realne cijene energije kako bi se razvilo konkurentno i sigurno tržište na povlasticu onima koji konzumiraju energiju, klijentima. U tome, nagađa se, nije željela sudjelovati njemačka energetska kompanija, nazočna na našem tržištu, te je u svibnju ove godine odustala od zajedničkih investicija sa hrvatskom kompanijom.
Problemi ovdje ne staju, HEP je, naime, još uvijek vertikalno integrirana kompanija koja svoje poslovanje temelji umjesto na tržišnoj prisutnosti, na kooperaciji sa dobavljačima i na potrošnji svojih klijenata. To se najbolje vidi u kišnim godinama kada kompanija dobro stoji ili u sušnim kada cijena struje poskupljuje jer majka priroda nije bila milostiva. Nasuprot tomu, horizontalno integrirane kompanije poput RWE-a razvijaju svoje poslovanje ulažući u tehnologije koje mogu očuvati konkurentnu cijenu proizvoda kojega prodaju i u godinama kada dobavljanje energije i nije tako jeftino.
Kada bi HEP Grupa bila privatna kompanija, ovo posljednje ticalo bi se samo njenih dionika, no kako je HEP kompanija koja je u pretežitom vlasništvu poreznih obveznika, a politika njome upravlja, postavlja se legitimno pitanje zbog čega netko našim vlasništvom upravlja na tako rizičan način, ali i zbog čega nam javnim vlasništvom, kao alatom, onemogućavaju još konkurentniju i sigurniju opskrbu energijom na tržišnim principima?
Nabrojani problemi, sugeriraju rješenje, nakon obećanog inicijalnog izlaska na tržište, namijenjenog malim dioničarima – građanima, kako bi se provela horizontalna integracija poduzeća, ali i kako bi se istrgnuli iz monopolističkog ponašanja političkih klijenata, bit će potrebno pristupanje kompaniji strateškoga partnera koji ima iskustva u tržišnoj promjeni kompanija. A kako ne bi ponovno strateški partner bio shvaćen kao bankomat za pokrivanje gubitaka političkih klijenata, što je imanentno odnosu hrvatske politike prema energetskim ulagačima, vrlo će vjerojatno strateški partner HEP-a morati preuzeti i upravljačka prava.
Bit će to potrebno učiniti prije sušnih godina, prije rušenja vrijednosti kompanije, kako bi od toga imali koristi i porezni obveznici tj. državni proračun. Ako nećemo sami, prisilit će nas na to penalizacijama
