Što se zapravo događa u Kataloniji

Analiza
Katalonski referendum o samoodređenju, koji je tu regiju mogao pretvoriti u neovisnu republiku, policijskim je sredstvima spriječen prije 25 mjeseci. Otada je katalonsko vodstvo ili u egzilu ili utamničeno, a u Kataloniji ponovno vrije.

No, malo tko se sjeća kako je sve krenulo početkom desetljeća kada je splet ekonomsko-političkih mjera i događaja odveo bogatu španjolsku regiju na put secesionizma.

Katalonsko selo skriveno u brdima uoči izbora 2012. donijelo je odluku o kojoj sanja cijela Katalonija. Neće više plaćati porez vladi u Madridu. Tako se Gallifa sa svojih dvjestotinjak stanovnika proglasila “fiskalno nepokorenom”. Lokalna vlast porez je odlučila platiti katalonskoj poreznoj agenciji.

– Efekti se neće primijetiti zato što će katalonska vlada poslati u Madrid ono što smo njima uplatili. Ali kad bi i druge lokalne vlade i institucije učinile isto, kao neki poduzetnici, katalonska bi se blagajna napunila i imali bismo dovoljno novca kad se osamostalimo, rekao je Jordi Fornas, načelnik Galiffe, 2012.

Kako se kriza produbljivala, nacionalni osjećaji Katalonaca su rasli. Njihove luke na Mediteranu, automobilska industrija, elektrane i banke donose državi petinu BDP-a, a Katalonci čine samo 16% ukupnog stanovništva. S obzirom na to da u državni proračun uplaćuju gotovo 10 milijarda eura na godinu, ostatak Španjolske, kažu, živi na njihovim leđima.

– Mi ne štitimo samo katalonsku kulturu i nacionalna prava. Kad bismo imali vlastitu državu, izašli bismo iz krize. Kriza u Kataloniji nastala je zbog ovisnosti Katalonije o Španjolskoj. Izlazak iz Španjolske, bit će i izlazak iz krize, dodaje Fornas.

No, i Katalonija je, kao i ostatak Španjolske, previše trošila tijekom desetljeća nekretninskog buma. No, 2007. sve se urušilo, zajedno s kreditnim rejtingom. Tada je katalonski predsjednik Arturo Mas tražio 5 milijardi eura pozajmice od Vlade u Madridu kako bi otplatili dugove, ali Katalonci su za neuspjeh više okrivljivali Madrid nego Barcelonu.

– Novac je u njihovim rukama jer Katalonci plaćaju poreze katalonskoj Vladi. Situacija se mora promijeniti. Moraju ustanoviti jasan put prema neovisnosti, prema izgradnji vlastite riznice, izjavila je Elisenda Paluzie, iz Visoke škole za ekonomiju Sveučilišta u Barceloni, 2012.

Jedanaestog rujna 2012. milijun i pol ljudi sudjelovalo je u prvom okupljanju za neovisnost Katalonije i to na nacionalni dan te pokrajine, što je postalo praksa.

A nakon što je španjolski premijer Mariano Rajoy odbacio prijedlog o većoj fiskalnoj neovisnosti Katalonije regionalni predsjednik Arturo Mas zatražio je prijevremene izbore 25. studenog 2012.

– Ako oni ne žele biti zemlja koja omogućuje napredak Katalonije, ako ne žele biti zemlja koja omogućuje da Kataloniju poštuju zbog njezinih vrijednosti i identiteta… Ako ne žele biti takva zemlja nakon brojnih prilika, sad je vrijeme da imamo svoju Kataloniju, rekao je predsjednik Katalonije Arturo Mas, 23. 11. 2012.

– To je neizvedivo! To je puka glupost. To nema veze sa svijetom u kojem živimo i prema kojem idemo. To je povratak mnogo stoljeća unatrag. Ja želim Kataloniju u Španjolskoj i u Europi. I želim Španjolsku u Europi kao što želim Galiciju, izjavio je premijer Španjolske, Mariano Rajoy, 23. 11. 2012.

Na izborima koji su doživljeni kao put prema odcjepljenju, pobijedile su četiri separatističke stranke koje su tražile referendum o neovisnosti. No to nije značilo da su svi Katalonci za napuštanje Španjolske.

– Volim Madrid, Andaluziju. I Španjolska je također moj dom. Ali ona nam je sestra, a ne otac što bi oni htjeli biti. A sestri ne naređuješ, tvrdi Maria Rosa Clara.

Nisu samo ekonomski razlozi kumovali rastu potpore neovisnosti nego i odluka španjolskog Ustavnog suda iz 2010. Naime, najveći dio novog katalonskog Statuta koji im je davao veću nezavisnost, proglasio je neustavnim. Primjerice, novu formulaciju prema kojoj se uvode termini “nacija” i “nacionalni simboli” te stavljanje katalonskog jezika iznad španjolskog. Sud je podsjetio da njihov statut ne može biti iznad Ustava za koji postoji samo jedna nacija, španjolska, a sve drugo su nacionalnosti.

Dio javnosti nije skrivao nezadovoljstvo jer su takav statut potvrdili građani na referendumu, ali i španjolski i katalonski parlament.

– Mi otvoreno gledamo na svijet. Godinama je katalonska kultura bila kao pokorena. Ako se ne budemo borili, više nećemo imati takav pogled na svijet, smatra Jordi Pena Alonso.

Katalonska regionalna vlada još 2014. željela je održati referendum o neovisnosti, no španjolski Ustavni sud zabranio ga je pa su Katalonci organizirali neobvezujuće ispitivanje javnog mišljenja. Rezultat: 80% građana izjasnilo se za odcjepljenje. Bio je to dodatni vjetar u leđa koaliciji političkih stranaka “Zajedno za da” i referendumu o neovisnosti 2017. koji je katalonske čelnike stajao slobode, piše HRT.

You may also like

0 comments