Što se krije iza fanatizma zvanog ekološki poticaji

Prošli petak, 02. listopada 2015., Ministarstvo zaštite okoliša i prirode te Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost otvorili su natječaj za dodjelu bespovratnih naknada za kupnju A+++ kućanskih aparata u iznosu od 800 kuna po uređaju. 10.000 komada frižidera, suđerica, vešmašina i ostalih “triplplus” uređaja bilo je razgrabljeno već tokom jutra. Radni narod je opet izvukao kraći kraj. 

Tko prati ovaj blog već zna da se protivim bilo kakvim subvencijama. Subvencije su novac kojeg država kroz porez otima jednima, a potom dijeli drugima. Otetog novca nema dovoljno da bi ga država dala svima. Kada bi poticaja bilo za sve tada bi neto efekt redistribucije bio ravan nuli, iliti koliko je novca država uzela – toliko i vraća.

Kada država dijeli novac jedni uvijek dobivaju, a drugi uvijek gube. Postoji tu naravno igra ucjene. Poticaji su tobože dostupni svima, pa i onima iz čijega džepa su izvučeni, a ako ih želite zgrabiti/vratiti morate igrati po pravilima koja su osmislili oni – koji se bave političkim igrama. Ljudi koji su skloni političkim igrama uglavnom imaju manje izraženu sklonost da svojim radom stvaraju novu vrijednost, a više izraženu sklonost političkom djelovanju, i takvim djelovanjem dolaziti do koristi. Igrati se povlačenja poticaja znači djelovati politički. Političko djelovanje je sušta suprotnost tržišnom djelovanju. Politička igra ipak iziskuje izvjestan trud i vrijeme. Svatko tko razmišlja kako stvarati novu vrijednost i djeluje po tržišnim načelima uglavnom nema vremena za plitke političke igre. I to mu se obija o glavu jer biva iskorišten.

Ovo dakako nije poziv produktivnim ljudima da se odreknu tržišnog načina djelovanja i počnu baviti političkim igrama kako bi ostvarili korist na tuđi račun. Ovdje ću tek pokušati ilustrirati glupost ekološkog fanatizma te kako unatoč poticaju od 800 kuna kupnjom A+++ uređaja građani (“igrači”) mogu proći gore nego da su kupili A+ uređaj. Na internetskoj stranici zelenaracunica.hr našao sam zanimljivu tablicu sa usporedbom uštede između A+ i A+++ uređaja: Posebno mi je za oko zapela perilica rublja, jer je godišnja ušteda na (električnoj) energiji ovdje najmanja pa ispada da se ovih 800 kuna amortizira više od 23 godine. Ipak, kada god to mogu volim sam provjeriti podatke.

Otišao sam na stranicu Emmezeta.hr, odabrao dvije Candy vešmašine iz kataloga (jednu A+ i jednu A+++) uz uvjet da je razlika u cijeni između njih otprilike 800 kuna (ekvivalent iznosa poticaja). Prošloga petka ove dvije vešmašine koštale su otprilike jednako (A+++ je bila 50kn skuplja), a danas je razlika između njih ponovno otprilike jednaka iznosu poticaja. Ukoliko je poticaj cijenu A+++ uređaja izjednačio sa A+ uređajem nema sumnje da se u petak nije prodao ni jedan A+ uređaj. Naravno, A+++ uređaji su navodno učinkovitiji – manje zagađuju jer manje troše, pa na izvjestan rok ispadaju jeftiniji (jel to 23 godine u slučaju perilice rublja iz tablice “zelene računice”? 800 dijeljeno sa 34?). Ipak, pogledajmo usporebu cijene i energetske učinkovitosti ove dvije vešmašine iz Emmezetinog kataloga. Vidjet ćemo kako su halapljivi građani unatoč 800 kuna dumpanoj cijeni popušili i kući odvezli većeg potrošača (pomalo mi je i drago zbog toga):

Ukratko, precijenjena i tobože ekološka A+++ vešmašina inače košta 2999.99 HRK. U petak je zahvaljujući poticajima koštala 2199.99 HRK, otprilike jednako kao i A+ vešmašina (2149.99 HRK) istog proizvođača. A+++ vešmašina u godinu dana potrošit će samo 10-ak kuna manje električne energije od A+ vešmašine (ukoliko ste na jednotarifnom brojilu, npr HEP “plavi”). U istoj godini A+++ vešmašina potrošit će čak 700 litara vode više od A+ vešmašine! Godišnji trošak struje i vode tako je kod A+ vešmašine 5,17 kuna manji. Uključimo li u trošak i 50 kuna nižu cijenu A+ vešmašine (unatoč poticajima za onu drugu) onda imamo 55,17 kuna niži godišnji trošak kod A+ vešmašine! Ukoliko imate dvotarifno brojilo i perete veš samo dok je jeftinija struja onda je utrošak energije podjednak kod obje vešmašine. Razlike nema, niti ekonomske, niti ekološke, piše Kapitalac.

Ostavljam mogućnost da postoje primjeri kod kojih računica prelazi na stranu A+++ uređaja, no i kod takvih računica vjerojatno se radi o marginalnoj razlici, čak i uz 800 kuna prednosti. Bez poticaja A+++ uređaji se razotkrivaju kao notorna glupost i produkt ekološkog fanatizma na kojega će spremno nasjesti naivci i halapljivci, čak i onda kada im se kupnja “ekološkog uređaja” obija o glavu kroz veću cijenu u startu, te veći utrošak energenata. Radi se dakle o kombinaciji ekološkog i socijalističko-redistributivnog fanatizma. Država, koja stoji iza ideje prisilne redistribucije novca od jednih prema drugima, prigrlila je ideje ekoloških fanatika pa započela praksu redistribucije novca u ime “ekologije” (čak nema veze što ekološki uređaji koštaju više i troše više energenata). Takvu se ludost, eto, hrani kroz poticaje.

 

You may also like

0 comments