Što se događa u Južnom kineskom moru?

Analiza Davora Dijanovića
Očita je činjenica da se svjetska moć posljednjih godina i desetljeća sve više seli prema azijsko-pacifičkoj regiji, što je prepoznala još i Obamina administracija koja je donijela plan „Pivot to Asia“ – strateški zaokret prema azijsko-pacifičkoj regiji.

Kina želi dominirati tim prostorom pa je jasno da joj je cilj dugoročno eliminirati američke pomorske i zrakoplovne snage iz Zapadnog Pacifika, tj. iz Južnog i Istočnog kineskog mora. Amerikanci, dakako, žele ostati na tome području i zalažu se za režim slobodne plovidbe. Američki autor Robert D. Kaplan smatra da Kinezi gledaju na Južno kinesko more kao američki stratezi u 19. st. i počekom 20. st. na Karibe: kao na vodenu ekstenziju svoje kontinentalne, kopnene mase, čija bi kontrola omogućila slanje mornaričkih snaga u šire područje Pacifika i Indijskog oceana, uz istovremeno smekšavanje Tajvana.

Treba dodati da su u području Južnokineskoga mora i susjednih grebena i otoka pronađene velike zalihe ugljikovodika i da je, iako Kina svojata cijeli taj prostor, arbitražni sud u Haagu po tužbi Filipina presudio kako nema dokaza da je Kina kroz povijest imala ekskluzivnu kontrolu na tim vodama i bogatstvima. Kina već godinama vodi sporove s više zemalja azijsko-pacifičke regije oko teritorijalne pripadnosti brojnih otoka u Južnokineskome moru.

Sjedinjene Američke Države zalaganjem za slobodnu plovidbu u Južnokineskom moru žele zadržati svoj utjecaj u tome strateški bitnom području i zato se tamo već godinama nalazi američko i kinesko ratno brodovlje. Američki analitičar James Holmes smatra da Južnokinesko more, kao vruća točka u kojoj se nalazi ratno brodovlje obje sile, može predstavljati mjesto promjene smjera globalne moći.

Američki nosač zrakoplova USS Ronald Reagan, stacioniran u Japanu, i prošle je godine plovio Južnim kineskim morem nekoliko dana prije 70. godišnjice Narodne Republike Kine, a ovih dana Amerika je u taj prostor poslala dva nosača zrakoplova, tako da pored „Reagana“ sada tamo plovi i USS Nimitz. Washington ove poteze opravdava podupiranjem slobodne i otvorene plovidbe Indo-pacifičkom regijom, a naravno da ga treba promatrati u kontekstu nedavnih kineskih vojnih vježbi kod otočja Paracel, koje svojataju Kina i Vijetnam.

Slične poteze možemo očekivati i u budućnosti, kao dio nove „velike igre“ za premoć na Pacifiku, ali i u svijetu s obzirom na to da Kina predstavlja najvećega američkog konkurenta za svjetsku dominaciju. Kina je prošle godine pustila u pogon drugi nosač zrakoplova, koji je za razliku od prvoga koji je kupljen od Ukrajine, izradila sama, a jasno je da se nosači zrakoplova rade s točno određenim strateškim ciljevima šireg projiciranja političke i vojne moći. Igre u Južnome kineskom moru zapravo su tek krenule.

Autora možete pratiti na portalu Direktno.hr, u Hrvatskom tjedniku i putem podcasta Geopolitički objektiv na Youtubeu.

You may also like

0 comments