[vc_row][vc_column width=”1/3″]U zadnje vrijeme, debate o Istanbulskoj konvenciji jačaju u hrvatskom političkom životu. No polarizacija u stajalištima ovaj puta nije se svela na podjelu između “ljevice” i “desnice”, već se i unutar samih stranaka, poput HDZ-a, ne može postići suglasje.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Još prošle godine, u Banskim dvorima isticali su da je Istanbulska konvencija Vijeća Europe prvi pravno obavezujući i sveobuhvatan međunarodni mehanizam borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koju je Hrvatska potpisala 2013., a stupila je na snagu 2014. ratifikacijom deset država članica.[/vc_column][/vc_row]
U ožujku 2016. Europska komisija predložila je da i Europska unija ratificira Konvenciju. Dokument uspostavlja standarde zaštite žrtava nasilja, dostupnosti centara za pomoć, telefonsku liniju za pomoć te jamče kazneni progon počinitelja svih oblika nasilja.
Pa ipak, kada je sredinom rujna u Europskom parlamentu trebalo glasati o rezoluciji kojom je parlament pozvao članice EU da potvrde Istanbulsku konvenciju, nju nisu podržali svi hrvatski europarlamentarci, pa čak niti svi HDZ-ovi zastupnici.
Glas “za” dali su Dubravka Šuica (HDZ), Željana Zovko (HDZ), Tonino Picula (SDP), Biljana Borzan (SDP), Ivan Jakovčić (IDS), Jozo Radoš (GLAS), Davor Škrlec (nezavisni, bivši OraH); “protiv” su bili HDZ-ov Ivica Tolić, nezavisna i bivša HSS-ova zastupnica Marijana Petir i HKS-ova Ruža Tomašić – dok je “suzdržanom” ostala HDZ-ovka Ivana Maletić, piše Direktno.hr
Po čemu je onda Istanbulska konvencija tako problematična?
Kako ističu pojedine civilne udruge, kao što je U ime obitelji, ali i hrvatski europarlamentarci koji nisu dali svoj glas ratifikaciji Istanbulske konvencije, stvar je u tome što se u njoj promiče koncept roda kao kulturološke, a ne biološke datosti, a pobačaj se uzima kao ljudsko pravo.
