Da bi razgovarali o stanju energetskog sektora u RH osvrnimo se malo na globalne trendove. U posljednjih nekoliko godina energetski sektor se pokazao kao jedan od najdinamičnijih ekonomskih sektora. Napredak tehnologije korištenja obnovljivih izvora energije, lokalna-distribuirana proizvodnja, razvoj i integracija tržišta energije, napredne energetske mreže, komercijalizacija tehnologija direkcijskog bušenja i hidrauličnog frakinga u eksploataciji ugljikovodika, ekstremni geopolitički događaji na istoku Europe, sjeveru Afrike i Bliskom Istoku ukazuju na najveći hrvatski problem – nedostatak kadrova u institucijama koji su sposobni razumjeti promjene, stoji u programu MOST-a.

Najveća pogreška koju su napravile dosadašnje politike HDZSDP-a je stranačko kadroviranje davanjem ključnih položaja svojim članovima koji nemaju kompetencije i izvrsnost da vode sustave i procese. Takve politike su degradirale čitavi prirodni, ljudski i stečeni potencijal energetskog sektora kojeg RH nesumnjivo posjeduje. Postojeće institucije: ministarstva, agencije i operatori su potpuno neučinkoviti. Suvisla energetska politika mora započeti ustrojstvom institucija koje mogu razumjeti nacionalna, regionalna i globalna događanja i donositi odgovarajuće odluke. Ukoliko se politička situacija nastavi, takva izgradnja institucija će biti izuzetno teška. Dosadašnji energetski razvoj uključivao je stihijski i promašen sustav poticanja obnovljivih izvora energije, megalomanske investicije u infrastrukturu, inzistiranje na neracionalnim ulaganjima u proizvodne objekte na fosilna goriva. Najveći problem energetskog sektora je potpuna politička kontrola sektora i izostanak i najmanjeg obilježja razumnog korporacijskog upravljanja.

Objasnite Vaše viđenje razvoja energetskog sektora (sa svih aspekata) Republike Hrvatske u naredne 4 godine. “Glavni cilj MOSTA biti će razvoj energetike temeljen na novim energetskim konceptima koji će trajno dovesti do toga da energetika služi gospodarstvu kroz poticanje razvoja tehnologije proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, liberalizaciju tržišta, veće zapošljavanje i trajnu težnju za energetskom neovisnošću u svrhu izlaska iz gospodarske i socijalne krize. Dakle cilj je iskoristiti vlastite ljudske, tehnološke i prirodne potencijale kako bi cijena energije za gospodarstvo i građane bila što jeftinija.”

Koji su po Vašem mišljenju ključni energetski projekti koje je potrebno realizirati u naredne 4 godine i zašto? “Potrebno je prvo napraviti dubinsku analizu stanja i počistiti nered. U nastavku su neke od mjera koje će osloboditi pozitivan potencijal energetike za gospodarstvo i građane: restrukturiranje Plinacro-a do održivih razina za poslovanje tržišta plina u RH; restrukturiranje plinskih DSO-a do održivih razina za njihovo poslovanje uz okrupnjavanje do 3-5 većih regionalnih distributera; potpuna liberalizacija tržišta plina; postupno izdvajanje HEP-Toplinarstvo iz HEP-a prema jedinicama lokalne samouprave uz podršku nacionalnih i europskih fondova u restrukturiranju radi poticanja energetske učnkovitosti i prelazak na obnovljive izvore energije (naglasak na manjim, fleksibilnijim motornim kogeneracijama/ trigeneracijama uz lokalnu opskrbu strujom/el. energijom, toplinom i hladnoćom, toplinskom i rashladnom energijom preko blokova zgrada, kampusa, bolnica i većih korisnika); izgradnja novih HE i revitalizacija postojećih, što uključuije i izgradnju reverzibilnih HE kao podrške obnovljivim izvorima energije; iskoristiti sustav poticaja za socijalne, razvojne i industrijske potpore sektoru obnovljivih izvora energije (OIE) u skladu s EU propisima; naglasak staviti na iskorištavanje sječke i drvnih peleta pogotovo u neplinificiranim područjima RH; aukcije premija provoditi u kvartalnim razdobljima uz zemljopisnu raspodjelu kvota i investicijski horizont od nekoliko godina unaprijed; naglasak staviti na liberalizaciju izgradnje FN elektrana za vlastite potrebe bez štetnih posljedica na mrežu te pojednostaviti porezni status individualnih proizvođača energije iz OIE.”

Smatrate li da je potrebno privatizirati Hrvatsku elektroprivredu. Pojasniti svoje stajalište. “Nismo za privatizaciju HEP-a. Protivimo se privatizaciji HEP-a. Mrežne djelatnosti distribucije i prijenosa električne energije zbog strateškog i nacionalnog interesa moraju ostati u vlasništvu države. HEP teba napustiti koncept termoelektrana koje mu konstantno donose gubitak i stvaraju veliku izloženost tržišnim rizicima. To je upravo potvrdila i Europska komisija jer je HEP-u dostavila negativno mišljenje o ugovoru s japanskim Marubenijem, konzorcijem s kojim bi HEP trebao graditi i zajedno upravljati budućim Plominom C na ugljen. Pozdravljamo takvu odluku i žalimo što nam drugi moraju reći što je dobro za nas same. Zalažemo se da lokalne samouprave ili samostalno ili zajedno sa HEP-Toplinarstvom postanu vlasnici toplana jer bi to omogućilo kvalitetnije planiranje energetskih potreba gradova koji koriste sustave daljinskog centralnog grijanja, i vjerojatno prebacivanje s prirodnog plina na biomasu, geotermalnu energiju, dizalice topline u kombinaciji s solarnim sustavima. Na taj način bi se preusmjerila velika količina bespovratnih sredstava iz EU fondova i zaposlio veliki broj ljudi u sklopu takvih postrojenja i samoj proizvodnji energije za koju imamo znanja, resursa i kompentencije.”

Smatrate li da se u Republici Hrvatskoj vide stvarni učinci liberalizacije tržišta električne energije i plina? Pojasniti svoje stajalište. “Liberalizacija tržišta električne energije je zbog okvira EU krenula. Jedan od konfuznijih sektora hrvatske energetike je eksploatacija, transport, distribucija i opskrba prirodnim plinom. Hrvatski transportni sustav je zbog političkih odluka doveden u vrlo loše stanje. Potrošnja plina svake godine drastično opada i samo u 2014. je pala za 16% u distribuciji i 13 % u transportu. Izgradnja plinovoda prema Dalmaciji je potpuni ekonomski fijasko, a dugovi Plinacro-a kroz ekstremnu transportnu tarifu guše sve kupce plina. Situacija će se dodatno zakomplicirati daljnjim padom potrošnje i izglednim skorim gašenjem Petrokemije. Distributeri plina su također u vrlo nepovoljnoj situaciji gdje zbog drastičnog smanjenja potrošnje plina bilježe značajne gubitke što uz njihovu fragmentaciju i interne neefikasnosti značajno otežava razvoj distribucije plina u RH. Povećanje tarife u plinskim mrežnim djelatnostima kojima bi se nadoknadio izostanak prihoda neće dati rezultata jer će samo povećati daljnje smanjenje prometa, skidanje kupaca s mreže i gušenje plinske djelatnosti. Sabor i Vlada RH, ministarstvo, regulatorna agencija, transportne i skladišne tvrtke u vlasništvu države u posljednje su dvije godine unazadile liberalizaciju maloprodaje plina, uvele regulirane krajnje cijene i defakto konfiskaciju veće količine plina domaćeg proizvođača plina. Razvoj te situacije prepušten je međunarodnim sudovima i arbitraži koja vjerojatno neće završiti povoljno za RH. MOST se zalaže za liberalizaciju plinskog sektora na tržišnim principima.”

Smatrate li da je potrebno uspostaviti politike koje će u budućnosti ograničiti ili povećati instalacije elektrana na obnovljive izvore energije i zašto? “Naravno da trebamo i kratkoročno i dugoročno povećati udio OIE. Dapače, smatramo kako imamo realne izglede da 2050. RH po uzoru na pojedine razvijene zemlje dosegne potpunu neovisnost o ugljikovodicima. Poticanje OIE je za sada nužno kako bi smanjili utjecaj lokalnih i globalnih faktora u energetskom sektoru. Dobro organizirana društva koriste poticanje OIE i za provedbu razvojne, socijalne i industrijske politike. To je do sada kod nas izostalo. Stihijski pristup politici OIE će rezultirati sudskim sporovima i arbitražnim postupcima s potencijalno velikim troškovima za RH. Politika prema sunčanim sustavima je bila posebno loša za razvoj nacionalnog tehnološkog sektora u području instalacija PV sustava. Kvota za sklapanje ugovora o otkupu energije po višestruko napuhanim cijenama je bila ispunjena po izuzetno nerazvidnim okolnostima blokirajući razvoj PV sektora, a u sektoru vjetroenergetike zbog konflikta u kvotama Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (360-400-408 MW), Vlade RH (400 MW, NAP) i Sabora RH (1200 MW, strategija) pravna situacija je do kraja zbunjujuća. Posebno zabrinjavajuća i štetna je bila politička odluka o dodjeli dugogodišnjih ugovora o prodaji drvne sječke pod vrlo netransparentnim okolnostima. Dosadašnjom politikom potpuno je narušeno povjerenje investitora u sustav i prvo će biti potrebno sanirati postojeće probleme u vjetro i PV sektoru. Najbolji instrument energetske politike poticajima je aukcija najnižom cijenom za premiju na tržišnu cijenu energije, uz definirane godišnje (kvartalne) i zemljopisno određene aukcijske termine.”

Kako vidite rješavanje pitanja većeg i efikasnijeg korištenja fondova Europske unije za privatne i industrijski orijentirane tvrtke u energetskom sektoru? “Promjenom paradigme u energetskom sektoru i uvođenjem novog sustava upravljanja po načelim izvrsnosti u javnim tvrtkama i agencijama kao i pomoći kroz edukaciju privatnog sektora i jasnom strategijom rezultati neće izostati. Fondovi EU su važni u sljedećim godinama i trebalo bi ih iskoristiti maksimalano za što su nam potrebni osposobljeni kadrovi i politika koja će omogućiti maksimalno povlačenje sredstava iz tih fondova.”

Objasnite Vaše stajalište o aktualnom stanju odnosno razvoju sektora energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj u protekle 4 godine. “Nedovoljno su se koristila sredstva EU fondova zbog loše pripremljenih projekata i nejasne strategije. Programi energetske obnove javnih zgrada doživjeli su potpuni promašaj kroz APN-ov model gdje s jedne strane država daje višestruke potpore (HBOR, HAMAG) što je neodrživo prema EU praksi, a s druge strane čitav rizik prebacuje na građevinski sektor. Iz ministarstva se hvale kako će se obnoviti javne zgrade bez dodatnog rizika i zaduženja države. Da apsurd bude veći ne koriste se sredstva iz EU fondova za energetsku obnovu već su na raspolaganju isključivo sredstva iz Fonda za zaštitu okoliša koji raspolaže u većini sa domaćim kapitalom. Izgubljene su 4 godine zbog lutanja i loših odluka.”

Objasnite Vaše viđenje razvoja sektora energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj u naredne 4 godine. “Hrvatskoj nužno treba modernizacija i optimiziranje starih i zapuštenih sustava i infrastrukture, koje se uopće ne održava dok se nešto ne pokvari. Kako je broj postojećih postrojenja iznimno velik, a često se koriste i nakon isteka vijeka trajanja te su zapuštena, tako je i njihovo stanje u prosjeku iznimno loše i predstavlja dodatni nepotreban trošak za društvo. Primjerice, veliki toplinski gubici toplanskih distribucijskih cjevovoda u kombinaciji s velikim propuštanjima (gubicima) vode, veliki gubici vode vodovodne infrastrukture i sl. Stoga bi trebalo provesti sustavnu energetsku obnovu, redovito održavanje, modernizaciju, optimizaciju pogona (smanjenje nepotrebnih troškova koji proizlaze iz lošeg upravljanja sustavima i infrastrukturom na svim razinama). Potrebno je uvesti provjerene modele programa za uštedu energije (ESCO) na tržišnim osnovama, podignuti građevinski sektor i povući raspoloživa sredstva iz EU fondova. Razliku troškova zbog uštede energije trebalo bi ulagati u ljudske resurse i kvalitetu usluge javnih, upravnih, zdravstvenih i obrazovnih ustanova.”

Koja su za Vas tri ključna područja energetske učinkovitosti koja je potrebno razvijati u naredne 4 godine i zašto? “Projekti energetske učinkovitosti u industriji, zgradarstvu i obiteljskim kućama kao najvećim potrošačima toplinske energije. Energetska obnova javnih zgrada. Uz obnovu zgrada, energetska učinkovitost je također i edukacija potrošača za racionalnu uporabu energije. U EU fondovima to je prepoznato kroz programe Inteligentna energija Europe (poveznica) i (poveznica) u kojima se financiraju i edukacije potrošača (poveznica). Edukacijom potrošača se uz najmanji trošak sredstava osiguravaju uštede i racionalno korištenje energije što ima za posljedicu i zaštita okoliša i ostale društvene koristi.”

Jeste li za uspostavu politika (u sektoru energetske učinkovitosti) koje će u skorije vrijeme veću podršku pružiti hrvatskoj industriji ili krajnjim potrošačima? Pojasniti svoje stajalište. “Energetika u službi gospodarstva je moto MOSTA. Time se stvaraju preduvjeti i za podršku građanima, pogotovo najugroženijima. Borba protiv energetskog siromaštva na drugačijem transparentnom modelu od pukog kupovanja glasova vlade na odlasku. Potrebno je napraviti kriterije tko može primiti pomoć zbog “energetskog siromaštva”. Uspostaviti suradnju sa socijanim službama i konzultantima te uz pomoć Fonda za zaštitu okoliša u ovisnosti o slučaja provoditi tipske mjere energetske učinkovitosti poput štedljivijeg grijanja, štedne rasvjete, nove fasade, stolarije u ovisnosti o profilu kućanstva i uvjetima stanovanja i takvim mjerama dugoročno doprinositi uštedama na računima, poboljšanju kvalitete života, poticanju građevinskog sektora te dodatno povlačenju novaca iz EU fondova za siromašne i energetsku učinkovitost. Vaučer je u principu ono što treba doći na kraju, kad su sve druge mjere ispucane. Rezultati takvog pristupa su sveobuhvatniji, bolji i dugotrajniji, a korisnici zadovoljniji jer vide da se država, lokalna vlast i opskrbljivač energijom brinu za njega. Sustavnom brigom, a ne samo novcem izlazi se iz sfere populizma, u kojem se novcem kupuje birač za čiji život državu zapravo nije briga.”

Kako vidite rješavanje pitanja većeg i efikasnijeg korištenja fondova Europske unije za privatne i industrijski orijentirane tvrtke u sektoru energetske učinkovitosti? “Kako smo već naveli gore promjenom paradigme u energetskom sektoru i uvođenjem novog sustava upravljanja po načelima izvrsnosti u javnim tvrtkama i agencijama kao i pomoći kroz edukaciju privatnog sektora i jasnom strategijom rezultati neće izostati.”

Što mislite poduzeti kako bi se povećala konkurentnost hrvatskih industrijskih poduzeća (u sektoru energetske učinkovitosti) na regionalnoj i posebno europskoj razini? “Stvar je u konceptu. Ukoliko želimo ulagati i poticati razvoj industrije to je provedivo. Strategija MOST-a o viziji RH se preklapa sa EU direktivama i Most želi da RH ide u smjeru energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora i smanjenju ovisnosti o ugljikovodicima. Na taj način industrijska poduzeća će postati konkurentnija i još povoljnije djelovati na gospodarstvo RH.”

Kakvo je Vaše stajalište o radu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u protekle 4 godine i kako vidite rad istoimenog Fonda u naredne 4 godine? “Fond raspolaže velikim sredstvima koja su uglavnom proistekla iz RH. Potrebno je aktivirati dodatne resurse i povući sredstva koja su nam na raspolaganju iz EU fondova. Fond mora djelovati transparentnije i sa jasnom vizijom svoga djelovanja kroz projekte koji razvijaju potencijal RH i otvaraju “zelena” radna mjesta. Nedovoljna je osjetljivost na domaću industriju, a poticanje uređaja i automobila strane tehnologije nije pravi put.”

Objasnite Vaše stajalište o aktualnom stanju odnosno razvoju sektora zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj u protekle 4 godine. “U protekle četiri godine sektor zaštite okoliša u RH ostao je zapušten i neučinkovit. Jedine promjene odnose se na slijepi prijenos EU akata u području zaštite okoliša. Potrebna je hitna i usmjerena promjena.”

Objasnite Vaše viđenje razvoja sektora zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj u naredne 4 godine. “Među važnijim prednostima Hrvatske je čist okoliš pa je područje zaštite okoliša ujedno i gospodarska, odnosno razvojna prilika. Intenziviranje procesa zaštite okoliša mora biti usklađeno s razvojnim procesima u gospodarstvu. Stoga jačanje zaštite okoliša ne mora nužno biti trošak ili kočnica gospodarskog rasta, nego nova gospodarska grana gdje god je to moguće. Sektor gospodarenja otpadom nudi najveće potencijale. Umjesto enormnih nepotrebnih investicija u rješenja čije bi štetno i neracionalno funkcioniranje građane RH koštalo novih milijardu kuna godišnje predviđene su tri puta manje investicije u ekonomski održive sustave koji se financiraju iz sačuvane ekonomske vrijednosti otpada odnosno sirovina.”

Što je po Vama potrebno poduzeti kako bi se još više povećala razina zaštite okoliša, a da se pri tome ne “koči” investicijski i opći gospodarski rast? “Hrvatska je još uvijek čista zemlja te je potrebno poticati ekonomske grane koje to koriste kao prednost. Zdrava hrana, ekološka poljoprivreda, zdravstveni turizam idu ruku pod ruku sa visokom razinom zaštite okoliša. Snažan poticaj bio bi uvođenje cirkularne ekonomije otvaranjem brojnih obrta za reciklažu plastike, potencijal je veći od 300.000 tona godišnje, vrijednosti oko milijardu i petsto milijuna kuna godišnje i 20.000 novozaposlenih. Ostala industrija izvozno je orijentirana te će nova monetarna politika stvoriti uvjete tako da poštivanje visokih standarda zaštite okoliša neće biti nepremostiv problem.”

Kako vidite uspostavu učinkovitog sustava gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj? “Iako je gospodarenje otpadom u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, uspostavlja se nacionalni program ekološki zasnovanog gospodarenja otpadom koji se temelji na odvojenom prikupljanju reciklabilnih tvari, biorazgradivog otpada, kućnog problematičnog otpada i svih ostalih posebnih kategorija. Tzv. regionalni centri se napuštaju kao koncept za zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada, već se organiziraju reciklažni centri (oko 50-100 centara) koji nužno sadrže sortirnice, preše i balirke, privremena skladišta, kompostišta te reciklažna dvorišta za problematični otpad. Također se osnivaju centri za ponovnu upotrebu gdje se sav potencijalno upotrebljivi otpad (namještaj, kućna galanterija, igračke, boje i lakovi, razni građevinski materijal itd.) prihvaća, pregledava, popravlja i izlaže za kupovinu ili koristi u socijalnim programima. Neupotrebljivi otpad se odvozi na mehaničku obradu i recikliranje.”

Kako vidite povećanje razine zaštite okoliša po sljedećim sektorima: industrija, turizam i promet? “Industrija: Uvođenje neovisnog sustava nadgledanja onečišćenja za sve veće zagađivače. To znači da zagađivač nije u prilici dogovarati vrijeme, način i mjesto uzorkovanja nego se provodi sukladno standarnim procedurama. Dosljedna primjena načela zagađivač plaća. Turizam: stimulacija primjene obnovljivih izvora energije, uvođenje međunarodnih ekoloških certifikata kao Environmental Product Declaration (EPD) ili Product Environmental Footprint / Organisational Environmental Footprint(PEF/OEF) u turistički sektor, što će uz utjecaj na lokalne pružatelje turističkih usluga imati i pozitivni utjecaj na turističku ponudu RH. Promet: Stimulacija primjene vozila niske potrošnje i električnih vozila. Primjena mjera za povećanje željezničkog prometa roba. Nacionalni program promocija ekološki povoljnijih prometnih rješenja za gradske sredine (u suradnji s jedinicama lokalne samouprave).”

Što mislite poduzeti po pitanju povećanja svijesti građana o važnosti razvrstavanja otpada? “Uspostava ekološki zasnovanog sustava gospodarenja otpadom uključuje i razvoj nacionalnog i lokalnog programa edukacije i stalne komunikacije u području gospodarenja otpadom. Ovaj program provodi se kroz edukacijske tiskane materijale (upute, brošure, letci), zatim putem elektronskih medija (internetska stranica, poučni filmovi, katalog otpada itd) i organizacijom lokalnih info centara gdje se uz opće informacije mogu dobiti i one lokalnog tipa. Stalna komunikacija se provodi na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini gdje se uz odgovore na sva postavljena pitanja na temu otpada mogu pronaći i podaci o rezultatima komunalnog sustava u pogledu prikupljenih količina, postignutih ušteda, smanjenja štetnih emisija (LCA metodologija) i slično po pojedinim segmentima, vremenski i prostorno. Time će se izbjeći sadašnja šizofrena situacija gdje građani nemaju jasnu sliku što se, zašto se i na koji način od njih nešto traži u pogledu postupanja s otpadom. Uz edukaciju i stalnu komunikaciju, uvodi se i pravedni sustav naplate koji počiva na količini (mjereno volumenom) miješanog komunalnog otpada.”

Kako vidite rješavanje pitanja većeg i efikasnijeg korištenja fondova Europske unije za privatne i industrijski orijentirane tvrtke u sektoru prerade otpada? “Umjesto korištenja fondova EU za skupe i nepotrebne centre za gospodarenje otpadom, raspoloživa sredstva će se koristiti za poticanje obrtništva i poduzetništva u sektoru gospodarenja otpadom, posebno za razvoj sustava za recikliranje plastike. Prikladni su i vrlo mali pogoni uz silnu raznolikost proizvoda. Drugi segment je uključivanje malih isrednjih poduzetnika za otvaranje centara za ponovnu upotrebu potencijalno korisnog otpada, donosi Croenergo.eu.