Split i Osijek kao hrvatski Florida i Ohio

Značajan dio pobjedničke izborne strategije u političkim sustavima s dugom tradicijom demokracije sastoji se od analize izbornih jedinica koje su ključne za osvajanje kako bi se pobijedilo na izborima. Takve izborne jedinice u anglosaksonskim većinskim izbornim sustavima nazivaju se swing (oscilirajućim) izbornim jedinicama, koje karakterizira značajan broj glasača koji često mijenjaju svoje stranačke preferencije, odnosno u kojima je pobjeda tijesna, unutar 5% razlike prvog i drugog kandidata.

Primjerice, u većinskom izbornom sustavu u SAD-u najveće predizborne bitke i najintenzivnije kampanje vode se po saveznim državama koje su karakterizirane kao oscilirajuće, odnosno kao bojna polja (battleground states). Ohio, Virginia i Florida (uz četiri, pet ostalih) najčešće se ističu kao države bojna polja, a predsjednički kandidat koji tamo odnese pobjede u pravilu pobjeđuje na izborima. Poznat je primjer izbora 2000., kada je vrlo mala prednost na Floridi (samo 537 glasova od 6 milijuna!) odnijela tu saveznu državu u korist Georgea Busha te mu, zbog specifičnog izbornog sustava, donijela pobjedu na nacionalnoj razini unatoč tome što je ukupno imao manje glasova od protukandidata Ala Gorea (čak pola milijuna manje). Zanimljiva je priča o specifičnom rezultatu na Floridi u jednoj maloj izbornoj jedinici s pretežito starijim stanovništvom (medijan godina 65) gdje je poseban izgled glasačkog listića (u obliku leptira – butterfly ballot) navodno prevario starije glasače koji su umjesto glasa Goreu dali svoje glasove marginalnom kandidatu koji je pobijedio u toj jedinici ni kriv ni dužan. Radilo se o više od 3000 glasova koji bi preokrenuli rezultat u Floridi i osigurali nacionalnu pobjedu Goreu. Koliko bi svijet bio drukčije mjesto da je tada pobijedio Gore, a ne Bush otvoreno je pitanje, no primjer upućuje na to da je vrlo bitno kako su definirane izborne institucije do najmanjeg detalja i zašto su važna izborna bojna polja.

Najpreciznija definicija oscilirajućeg (swing) glasača jest da se radi o neodlučnim glasačima, odnosno o glasačima koji često mijenjaju svoj glasački izbor – nekada za ljevicu, nekada za desnicu, nekada za treće opcije, ovisno o političkom trenutku. Oscilirajući glasači nisu lojalni nijednoj stranci te ih se često pozicionira u tzv. politički centar, za koji se bore i stranke ljevice i stranke desnice. Hrvatski glasači su skloni osciliranju. U pojedinim izbornim jedinicama glasovi znaju varirati i po 30 do 40 tisuća od jednih do drugih izbora za pojedinu političku opciju.

Uspoređuju se samo glasovi koje je stranka ostvarila samostalno, ne kroz koalicije. Što je stupac veći, to je veće osciliranje u određenoj izbornoj jedinici. Iz grafa je vidljivo ne samo u kojoj mjeri su glasači u Hrvatskoj skloni osciliranju (u prosjeku 25.000 glasača mijenja mišljenje po svakoj izbornoj jedinici od izbora do izbora), već i u kojim jedinicama najčešće osciliraju. Tako se pokazalo da HDZ-ovi birači najviše osciliraju u dalmatinskim izbornim jedinicama, IX. i X. (u IX. je HDZ 2007. osvojio 132 tisuće glasova, dok je 2011. osvojio 90 tisuća glasova, i dalje dovoljno za pobjedu u toj izbornoj jedinici). Iznadprosječne oscilacije pojavile su se i u zagrebačkim izbornim jedinicama, VII., VI., I. i II., za obje stranke, premda su oscilacije SDP-ovih birača nešto niže, što ne ide u prilog još jednoj “opće prihvaćenoj” tezi da je biračko tijelo HDZ-a puno stabilnije od SDP-ova. U najmanju ruku su jednako – nestabilni.

Oscilirajućih glasača u pravilu najviše ima u izbornim jedinicama koje nazivamo bojna polja. To su jedinice u kojima nijedna stranka nema stalnu/kontinuiranu prevlast, već su vrlo često podložne promjenama glasačkih preferencija, čime postaju vrlo bitna odrednica ukupnog rezultata izbora. Tko odnese pobjede u izbornim bojnim poljima, uz pretpostavku da je sačuvao svoja izborna uporišta, u pravilu pobjeđuje na izborima. U proporcionalnim izbornim sustavima poput hrvatskoga izborne jedinice bojna polja s puno oscilirajućih glasača mogu biti pogodna mjesta za pojavu i rast trećih opcija. Suprotno od bojnih polja su jedinice uporišta (strongholds), gdje u pravilu uvijek jedna te ista stranka odnosi sigurnu pobjedu, neovisno o političkoj klimi u zemlji. Prevladavajuće mišljenje političkih analitičara u Hrvatskoj je da su sjever i zapad uporišta lijevih političkih opcija predvođenih SDP-om, dok su istok i jug uporišta desnih opcija predvođenih HDZ-om.

Tako se često mogu čuti argumenti kako HDZ “uvijek pobjeđuje u Slavoniji, Lici i Dalmaciji”, dok SDP “dominira u Istri, Međimurju, Rijeci i Zagrebu” (npr. Jutarnji list, 2. 9. 2015.; Slobodna Dalmacija, 7. 10. 2015.). Naročito se često ističe X. izborna jedinica kao “neosvojiva utvrda HDZ-a”. Ovakvi su zaključci samo djelomice točni. Pregledom posljednja četiri parlamentarna izbora u Hrvatskoj SDP i HDZ pojedinačno mogu računati s pobjedom u samo dvije izborne jedinice; HDZ u V. (Vukovar i Slavonski Brod) i IX. (Lika i Zadar), a SDP u I. (zapad Zagreba) i VIII. (Rijeka i Istra).

Premda u III. jedinici jedne godine SDP nije uspio pobijediti, u koaliciji s HNS-om bi se svakako i ta izborna jedinica mogla nazvati uporište ljevice. Navedene izborne jedinice predstavljaju jedina prava uporišta dviju najvećih hrvatskih stranaka. Zanimljiv je slučaj IX. izborne jedinice koja je istovremeno uporište HDZ-a, ali ima i velik broj oscilirajućih birača. Ono što omogućuje HDZ-u da im IX. jedinica bude uporište je i veliki broj pristaša (minimalno 90 tisuća), što umanjuje značaj 40 tisuća kolebljivih glasača u toj jedinici.No, kada se gleda ukupan zbroj birača koji osciliraju od jedne do druge stranke, pokazuje se da najviše osciliraju zagrebačke jedinice, II., VI. i VII. Te tri izborne jedinice su u pravom smislu riječi oscilirajuće jedinice te su stoga izdvojene na mapi Hrvatske žutom bojom. Različitost izbornih ishoda u te tri izborne jedinice narušava dojam o SDP-ovoj dominaciji u Zagrebu. Nesporno je da je SDP svaki put odnio pobjedu u prvoj izbornoj jedinici (čak i 2003.), no u preostale tri izborne jedinice koje uzimaju dijelove Zagreba, te koje ujedno čine značajan dio populacije tih izbornih jedinica, SDP nije uvijek najbolje prolazio.

Godine 2003. izgubili su u sve tri izborne jedinice sa značajnom razlikom (ukupno 6 mandata u korist HDZ-a), dok su 2007. bili gotovo izjednačeni u sve tri (3 do 4 tisuće glasova razlike u svakoj), s blagom prednošću u II., što je rezultiralo tek jednim mandatom više za SDP. Koliko su glasovi Zagreba pritom značajni za nacionalnu izbornu pobjedu bit će analizirano u posebnoj temi iduću subotu pod naslovom “Bitka za Zagreb”.

HDZ-ova snaga u Slavoniji i Dalmaciji također je upitna. Dok se može reći da HDZ dominira u IX. i V. izbornoj jedinici (u V. nisu nikada izgubili, dok u IX. samo jednom, na izborima 2000.), izborni rezultati u IV. i X. izbornoj jedinici izuzetno su skloni oscilacijama. Dva puta je u IV. i X. jedinici pobijedila koalicija predvođena SDP-om (2000. i 2011.), a dva puta je pobijedio HDZ (2003. i 2007.). Može se reći da, slično kao i u američkom primjeru, tko odnese pobjede u te dvije izborne jedinice, pobijedio je na izborima. Stoga su one na mapi posebno naglašene narančastom bojom.

Izbori 2007. ponajbolji su primjer značajnosti IV. i X. izborne jedinice. Ti izbori su ujedno i najsličniji predstojećima, s obzirom na relativnu izjednačenost obje političke opcije prilikom ulaska u izbornu utrku. Ti nam izbori pokazuju da iako su pobjede u II., VI. i VII. izbornoj jedinici izuzetno važne, pobjede u IV. i X. su prijelomne za nacionalnu pobjedu. SDP je, izašavši samostalno na izbore 2007. godine, odnio pobjede u svojim uporištima (I., III. i VIII.) te su pobijedili i u II. (6 mandata u odnosu na HDZ-ovih 5), dok su u VI. i VII. dobili šest mandata, jednako kao i HDZ. Ono što ih je stajalo izborne pobjede su porazi u dva najveća bojna polja: IV. i X., Osijeku i Splitu. SDP je tada u te dvije jedinice odnio ukupno 10 mandata (5+5), a HDZ čak 14 (6+8), i to unatoč konkurenciji od novonastalog HDSSB-a u IV. izbornoj jedinici. Razlika od 4 mandata se na prvi pogled ne čini velikom, no s obzirom na vrlo tijesan rezultat izbora u kojima je HDZ ostvario taman dovoljnu prednost da dobije mandat za sastavljanje Vlade, porazi u ključnim izbornim jedinicama bili su kobni za SDP, piše Vuk Vuković za Jutarnji list.

Uvjerljivim pobjedama u te dvije jedinice, unatoč porazima u svim zagrebačkim jedinicama, HDZ je prelomio izbore. Može se stoga zaključiti da su Split i Osijek, odnosno IV. i X. izborna jedinica, jedina prava politička bojna polja u Hrvatskoj. Svaka stranka odnijet će pobjedu i ostvariti prednost u vlastitim uporištima (I., III. te VIII.; odnosno IX. i V. jedinici), u tri oscilirajuće zagrebačke jedinice će se dodatno potvrditi bliska utrka, dok se izbori prelamaju u IV. i X. izbornoj jedinici. Nijedna stranka, suprotno uvriježenom mišljenju, tu nije dominantna te obje mogu računati na pobjedu.

You may also like

0 comments