Šonje: Zašto sam podržao projekt Crne njige

Svakoga tjedna čitamo o neracionalnostima, potencijalno i o kriminalu u trošenju javnog novca.
Od općinskih načelnika koji podižu ogromne svote gotovine, preko nižih službenika i dužnosnika koji naručuju automobile s pogonom na sva četiri kotača i Bose hi-fi sustavima, do sumnji u milijunske pronevjere i korupciju; što u svemu tome može biti novo, i što neka udruga poreznih obveznika može napraviti više od onoga čemu gotovo svakodnevno svjedočimo u medijima?

Lipin projekt Crne knjige trošenja javnog novca može značiti pomak u pogledu četiri važne stvari:

  1. Može pomoći u strukturiranju i razumijevanju prioriteta kada je riječ o neracionalnom trošenju javnog novca
  2. Može rasvijetliti razliku između korupcije i kriminala s jedne i neefikasnosti s druge strane
  3. Može rasvijetliti razliku između korupcije i kriminala s jedne i neefikasnosti s druge strane
  4. Može pomoći u širenju svijesti i jačanju političkog pritiska

Politika je, zasigurno, ključ ove priče. Neefikasnosti o kojima je riječ nisu tehnički pojam. Ne radi se o štimanju CNC stroja i programiranju. Iza svake neefikasnosti leži neki interes. Od jednostavnih interesa kao što je interes da se nastavi šlamperaj ili poslovanje u nekoj državnoj agenciji s 3-4 radna mjesta viška za rodbinu i prijatelje političara, do mnogo malignijih interesa. Zbog toga, problemi s proračunima, javnim dugom i neefikasnostima u javnom sektoru uvijek su problemi iz domene političke ekonomije, a ne programiranja, piše Velimir Šonje na Ekonomskom labu.

You may also like

0 comments