Šonje upozorava na iščekivanje, sve će biti nepoznanica do 1. srpnja

Protekli tjedan bio je najnapučeniji ekonomskim događajima otkako je vlada Tihomira Oreškovića stigla u Banske dvore. Posjeta tehničke misije MMF-a prošla je uglavnom ispod medijskih radara, ali je Premijerov nastup na EPH-ovoj konferenciji Proračun zaokreta bio sušta suprotnost.

Na užas cestarskih sindikata i dijela Domoljubne koalicije koja se ranije žestoko protivila bilo kakvom obliku koncesije ili privatizacije upravljanja autocestama,Orešković je tamo okvirno najavio oživljavanje Hajdaš Dončićeva Plana B – privatizacije HAC ONC-a. Ministar Marić je na istome mjestu najavio konture proračuna, a Smjernice za proračun objavljene su dva dana kasnije.  Dubinska analiza objavljena prošli petak vrijedan je dokument – sveobuhvatan pregled karakteristika i slabosti hrvatskoga gospodarstva i ekonomskih politika.

Gledano prema preporukama Vijeća EU, Hrvatska je zakazala u pogledu reformi mirovinskog sustava (prijevremena umirovljenja nisu dodatno otežana, a dodatno nisu pomaknute niti dobne granice za odlazak u mirovinu), reformi institucija tržišta rada, poslovne klime, fiskalnog prilagođavanja i kontrole javnog duga te organizacije vlasti.

Slabo izvršenje preporuka Vijeća EU neke je komentatore navelo na zaključak da slijede ozbiljni pritisci na novu vladu – takozvana “korektivna procedura”, moguće i prijetnja ukidanjem pristupa EU fondovima. Međutim, takvim je tumačenjima teško povjerovati. U razjedinjenoj i drugim problemima opterećenoj Uniji čak se ne zna što točno podrazumijeva korektivna procedura (osim novih akcijskih planova, izvještaja i nadzora). U takvoj EU političkim se trgovanjem (npr. nešto u vezi izbjegličkih ruta) vjerojatno može neutralizirati kaznena zamisao svakog pretencioznog službenika, uzrujana zbog, primjerice, visine našeg javnog duga.

Dakle, naivno je vjerovati da će nekakav pritisak izvana riješiti probleme. Ključne su strukturne promjene iproračun koji se (još uvijek, dok god imamo kakvo-takvo povjerenje kreditora) raspravljaju i donose u pretežito domaćem političkom procesu. Teme o rastu i fiskalnoj prilagodbi povezuju Dubinsku analizu EK i Smjernice za izradu proračuna. Procjena da naš potencijalni BDP bez strukturnih reformi dugoročno ne može rasti brže od 1%, Komisijinu projekciju rasta od 2,1% za 2016. čini nategnutom na optimističnu stranu. Sama Komisija je u relativno optimističnoj zimskoj prognozi (rast cijele EU po stopi od 1,9% 2016.) istaknula ozbiljne rizike ostvarenja. Stoga, iako je vlada pokušala komunicirati da su njene projekcije rasta u smjernicama (2% 2016.) realne, one se ne mogu smatrati vrlo opreznima i konzervativnima.

U prilog tome govori i podatak da je Vlada u smjernicama očekivala rast u 2015. od 1,9%, ali je u petak objavljena procjena BDP-a od strane DZS-a ukazala na sporiji rast po stopi od 1,6%. U četvrtom tromjesečju prošle godine ostvaren je rast od samo 1,9% u odnosu na zadnje tromjesečje 2014., znatno ispod očekivanja. To ne znači da se u ovoj godini neće ostvariti rast i prihodi proračuna kako su zacrtani. Međutim, nemalo odstupanje zadnjeg kvartala u kojem je sezonski prilagođeni BDP smanjen za 0,5% u odnosu na treće tromjesečje podsjeća koliko je teško predviđati u aktualnim okolnostima (iako i učinke desezoniranja u našim uvjetima treba tumačiti s ozbiljnom rezervom).

Drugim riječima, iako to nitko neće priznati, u ovom je trenutku sve između 1% i 3% za 2016. jednako vjerojatno. Imali se u vidu i ozbiljna nervoza na svjetskim tržištima kapitala početkom godine, sve lošije vijesti koje dolaze iz Kine i Južne Amerike, zaustavljanje rasta obujma globalne trgovine, te apel MMF-a upućen skupini G-20 o nužnosti koordinirane reakcije ekonomskih politika radi prevencije nove globalne recesije, i najmanji dodatni globalni problem otpuhat će aktualne ružičaste prognoze za ovu godinu.

I dok je projiciranje prihoda proračuna u zavisnosti o gospodarskoj aktivnosti uvijek problematična vježba podložna relativno velikim pogreškama, rashodi proračuna predstavljaju polugu koju vlada kontrolira u velikoj mjeri. Međutim, to se ne može reći za vladu koja uskače u kabinet u toku godine i koja se nada donijeti proračun gotovo pet mjeseci nakon roka koji je za to predviđen u normalnim okolnostima. Ako je suditi prema Smjernicama, zbog toga je donesena odluka da se s proračunom u početku mandata postupa pragmatično, po sredini (odgađa se “dolina suza”). Znači da je u zabludi bio svatko tko je očekivao brze i radikalne rezove rashoda.

Nije riječ samo o problemu dugotrajna procesa formiranja vlasti koji još nije završen (još uvijek su u toku usuglašavanja oko imenovanja ključnih dužnosnika). Neke strukturne reforme tek bi trebale započeti u toku ove godine, a u rashode je otprije ugrađen automatizam rasta: oko 400 milijuna za mirovine zbog formule prilagodbe, oko 500 milijuna za koeficijente za staž i oko 1,8 milijardi za rast plaća po stopi od 6% (je rprosječni rast zadnja dva kvartala prelazi 2%). K tome, jasno da nije bilo vremena za uspostavu boljeg mehanizma upravljanja državnim tvrtkama koji bi osigurao smanjenje subvencija gubitašima ili prihode od privatizacije i velike uplate dividendi. Lokalne vlasti su odavna donijele svoje proračune za ovu godinu i po njima posluju.

Prema tome, onome tko tek počinje pregovore sa sindikatima i donosi proračun u ožujku, stvari su dobrim dijelom zadane. Drugim riječima, proračun curi na sve strane; vrijeme da se nešto ozbiljnije napravi već ove godine isteklo je još prije nekoliko mjeseci, i premda to ne mogu javno priznati, Orešković i Marić prisiljeni su sastaviti svoj prvi proračun po principu čepljenja rupa na staroj bačvi: nema se vremena zamijeniti bačvu, pa u miru praviti novo, bolje vino.

Konkretno, masa plaća i socijalnih transfera prema Smjernicama je u osnovi zamrznuta – riječ je o vrlo malim promjenama u odnosu na prošlu godinu. Svaka eventualna koncesija u pregovorima sa sindikatima morat će se kompenzirati smanjenjem broja zaposlenih, vjerojatno kroz prirodni odljev u mirovinu i uz primjenu već deklariranog principa 2 zaposlena (van) za 1 zaposlenog (unutra). Jednako tako, porast mase mirovina morat će se kompenzirati smanjenjem nekih drugih stavki socijalnih transfera, osim ako se ne osigura izdašno korištenje sredstava EU fondova za te namjene.

Na subvencijama također nema smanjenja. To je razočaravajuće, ali i logično, jer smanjenja nema bez restrukturiranja gutača subvencija, za što nije bilo vremena. Smanjenja rashoda u dijelu koji se financira iz općih prihoda (uglavnom poreza i doprinosa) očekuju se na materijalnim rashodima (oko 700 milijuna), pomoćima (oko 300 milijuna), ostalim izdacima (oko 400 milijuna) i investicijama (oko 500 milijuna). Međutim, treba imati na umu da se smanjenja odnose na prošlogodišnji plan, a ne na realno ostvarenje. Stoga brojke same za sebe ne znače mnogo.

To je razlog zašto Smjernice za izradu proračuna nije moguće čvrsto ocijeniti. Ne znamo osnovicu za usporedbu; ne znamo za koliko je prošlogodišnja realizacija rashoda bila manja od plana, koliki se dio odstupanja odnosi na rashode koji se financiraju iz općih, a koliki iz vlastitih izvora (u čemu su najvažniji projekti iz EU fondova koji su sigurno znatno podbacili u odnosu na plan), i koliko su rashodi po obračunskom načelu prošle godine bili veći od rashoda po gotovinskom načelu. Kada se tome doda i promjena obuhvata (efekt od oko 800 milijuna zbog uključivanja nekoliko agencija u obuhvat središnje države), brojke se uistinu pokazuju kao neusporedive.

Stoga se pri ocjeni Smjernica, osim specifičnim političkim trenutkom, treba rukovoditi tek dvama generalnim zapažanjima. Prvo, ova vlada će nastojati prebaciti što više rashoda iz dijela koji se financira iz općih izvora u dio rashoda koji se financiraju iz vlastitih izvora, napose EU fondova. To je strukturna promjena koju treba pozdraviti, jer dio financiran iz vlastitih izvora najvećim dijelom ne stvara deficit (ako se prihod iz, primjerice, EU fonda ne ostvari, onda u velikoj mjeri nema ni rashoda).

Drugo, u dijelu rashoda koji se financiraju iz općih izvora (gdje nastaje najveći dio deficita) vlada nije imala snage hrabrije zahvatiti u masu plaća i subvencije. S jedne strane, to je posljedica kasnog sastavljanja vlade i naslijeđa kolektivnih ugovora. S druge strane, to je isto tako posljedica realne političke nemoći u rješavanju ključnih pitanja, a moguće i političkog uvjerenja da rashode ne treba smanjivati ili prvih simptoma političke slabosti. Ipak, smanjenje materijalnih rashoda i nekih drugih stavki rashoda u Smjernicama pokazuje da vlada teži odgovornoj prilagodbi rashoda u okviru zadanih političkih mogućnosti, ali je pitanje koliko će takva smanjenja rashoda biti produktivna bez restrukturiranja, reorganizacije, digitalizacije i svih drugih postupaka koji su dio reforme javne administracije (čiji je akcijski plan najavljen za 15. travanja).

U takvim je okolnostima manje važno to što Marić najavljuje deficit opće države od 2,7% po nacionalnoj i 3% po europskoj metodologiji. Prognostička pogreška je takva, da brojke lako na kraju mogu izaći i oko 2,5% i oko 3,5% BDP-a. Stoga se na razini opće ocjene može reći da ova vlada teži kakvoj-takvoj fiskalnoj prilagodbi, možda većoj, ali možda i manjoj od one ne baš impresivne koju su u zadnjoj godini mandata izveli Milanović i Lalovac.

Teško je reći hoće li to biti dovoljno da se međunarodni kreditori i rejting agencije uvjere kako Hrvati kontroliraju svoje javne financije. Odgovor će u velikoj mjeri zavisiti o ekonomskom rastu ove godine: ako će biti 2% ili veći, a vlada izvrši proračun približno kako je zacrtano Smjernicama, već potkraj ove godine govorit će se o vladinom uspjehu u fiskalnoj prilagodbi. Ako će rast biti bliže ili oko 1%, vlada će već u studenom i prosincu ove godine biti suočena ne samo s kritikama, nego i objektivnim problemima poput obnovljenog nepovjerenja kreditora. To je malo paradoksalno, jer će i u prvom i u drugom slučaju ishod više zavisiti o globalnim ekonomskim i političkim trendovima, inozemnoj potražnji za našim robama i uslugama, nego o vladinim potezima. No, tako je to kad se kasno starta pa se tekuća godina prepusti sreći.

Prema tome, vlada Tihomira Oreškovića nakon nešto više od mjesec dana rada ostala je nepoznanica. Smjernice, pa ni prvi vladin proračun, neće riješiti tu nepoznanicu. Pitanje o mogućnostima i kvaliteti ove vlade (kada je riječ o ekonomskoj politici) rješavat će se na nekim drugim temama, u skoroj budućnosti. Ključne je teme jednim dijelom definirao sam premijer – pokretanje mrtvih kapitala (štogod to konkretno značilo) i rješavanje problema prezaduženih autocesta. U drugome dijelu definira ih EU, kao što je već naznačeno u izvještajima i preporukama koje će biti osvježene u svibnju.

Ekonomsko-politički karakter ove vlade ponajviše će se vidjeti u sljedećim Smjernicama za proračun 2017. One se moraju objaviti do 1. srpnja. Do tada bi vlada trebala biti organizacijski zbrojena, ljudski kapacitirana, podaci o izvršenju za 2015. poznati prema svim metodologijama, trendovi aktivnosti i prihoda za 2016. jasniji, kao i potencijali za donošenje teških političkih odluka. I ne najmanje važno, do tada će biti završeni unutarstranački izbori u HDZ-u. Srećom, prvi srpnja je za samo četiri mjeseca. Dovoljno vremena za pokazivanje karaktera. A više ga i ne treba biti, jer ova zemlja nema više vremena za čekanje.

Autor je Velimir Šonje iz Arhivanalitike. Integralna verzija teksta objavljena je na portalu Banka Magazina

You may also like

0 comments