Ekonomski analitičar Vladimir Šonje gostovao je prije dva dana u emisiji HRT-a Otvoreno. Komentirao je rast hrvatskog BDP-a od 2.8 posto.
I staknuo je kako je rast BDP-a počeo potkraj 2014. Rast se točno poklapa sa naglim padom cijene nafte koja se 2014. prepolovila. Uz to nakon ulaska Hrvatske u EU otvorilo se veliko tržište za naš izvoz i to je, uz porast osobne potrošnje, također faktor rasta BDP-a, rekao je Šonje. Zaključuje kako u rastu BDP-a zapravo nema “nekog velikog doprinosa naših političara i Vlada”. Kao razlog zašto je Hrvatska primorana uvoziti radnu snagu, naveo je debalans na tržištu rada zbog lošeg obrazovnih sustava.
“Trenutno raste cijela Europa. Naš glavni vanjskotrgovački partner – Italija – konačno raste, premda po slabašnih 1,1 posto, koliko se očekuje za ovu godinu. Treći partner po važnosti – Slovenija – iščupala se iz krize koja je produljena padom njihovih državnih banaka (opet štetna politika). Širom srednje i istočne Europe događa se rast (jer smo svi povezani puno više nego što mislimo), ali Hrvatska u tome nije ništa posebno. Naprotiv, rastemo sporije od prosjeka.
Slovačka, Poljska i Rumunjska ove će godine rasti brže od Hrvatske. Ostale nove članice EU-a iz srednje Europe i baltičke države prema relevantnim prognozama rast će približno kao i Hrvatska, koja ima dobre izglede završiti godinu između 2,5 posto i tri posto. Time će, prema trenutnim izgledima, Hrvatska pretrčati samo Bugarsku i Sloveniju, možda i jednu ili dvije baltičke države. To je i dalje ispod prosjeka, baš kao od 2004. do 2008. U vrijeme najbrže izgradnje velebnih autocesta, sportskih dvorana i pratećeg političkog ludila i rasta plaća gotovo nitko nije primjećivao da Hrvatska raste sporije od prosjeka za geografski i povijesno slične države. A tada je, u tom ludilu temeljenom na dugu, posijano sjeme šestogodišnje recesije.
S obzirom na neslavnu prošlost, 2,8 posto je ipak solidan rezultat. Ali naziru se neki limiti ubrzanja rasta, koji će se vjerojatno jače osjećati od sljedeće godine. Rast izvoza usporava: 4,1 posto u drugom naprema 7,1 posto u prvom tromjesečju. Za sada se to ipak kompenzira oporavkom investicija: 6,3 posto u drugom naprema 4,3 posto u prvom tromjesečju. U tome važnu ulogu počinju igrati projekti financirani iz fondova EU-a, barem jedna nova stvar u kojoj političari daju izravnu korist društvu.
Na kraju, ipak su puno toga ostali dužni; sve ono što se kolokvijalno naziva reforme. Porezi i neporezna davanja i dalje su previsoki. Neracionalnost državne potrošnje javnog novca još uvijek je raširena. Administracija je iz preddigitalnoga doba, regulacija je loša i skupa, a sudovi spori. Državne tvrtke služe za održavanje statusa quo, nepotizam i političku korupciju, a ne za rast, razvoj. Nabrajanje bi moglo trajati do sutra.
Zbog toga, kada se pogleda velika slika, politika je zadnja kojoj bi trebalo dati orden za gospodarski rast. Kada bi netko mogao položiti vlasničko pravo nad pokretačima rasta i statističkim podacima koji ga mjere, većina političara morala bi sjesti na klupu pod optužbom da su ukrali tuđe intelektualno vlasništvo odnosno zasluge. I kada bi u toj utopiji bilo poštenoga suca, taj bi ih natjerao da se ispričaju i kažu: dragi naši građani, dragi naši poduzetnici, hvala! Oprostite što smo vam smetali”, napisao je u komentaru za Tportal.
