Za razliku od država s duljom demokratskom tradicijom, politička kriza u zemlji ipak nije prošla nekažnjeno. Kočnicu su prvi povukli strani investitori, bez obzira na to što ekonomija raste, deficit se spušta prema prihvatljivim razinama, povećava se ponuda radnih mjesta, a i poduzetnici hrabrije ulaze u nove investicije.
Za ekonomskog analitičara Velimira Šonju rast nije nikakav poseban misterij, nego do njega dolazi jer imamo dvostruku sreću, prvi okidač bile su geopolitičke promjene koje izrazito pogoduju turizmu, dok je rast glavnih vanjskotrgovačkih partnera pogurao izvoz i industrijsku proizvodnju.
“U šest godina krize, od kraja 2008. do kraja 2014. godine, privatni sektor jednim se dijelom spontano prilagodio i restrukturirao pa je danas sposobniji reagirati na tržišne prigode nego što je bio prije šest godina, kada je puno više ovisio o državnim investicijama i potrošnji”, kaže Velimir Šonje za Večernji list.
Optimisti su u ovom političkom kaosu pronašli i jednu dobru vijest za ekonomiju – neovisno o izvršnoj vlasti, u Hrvatskoj se događa spontana fiskalna konsolidacija jer ministri ne mogu potrošiti novac koji dolazi od gospodarskog rasta. Proračun se i dalje dobro puni, deficit je lani pao na 3,2% BDP-a, a ove bi, ne bude li dodatnih potresa koji bi ugrozili oporavak, trebao ići prema dva posto.
Velimir Šonje kaže da spontana prilagodba može samo na kraći rok prebrisati ostale minuse koji dolaze s nestabilnom Vladom. Jedan od njih je i povećanje premije rizika te skuplje zaduživanje, piše tiskano izdanje Večernjeg lista.
“U srednjem i dugom roku nefunkcionirajuća vlast može značiti lošije upravljanje javnim sustavima, slabiju kontrolu, akumulaciju neefikasnosti, neplaćenih računa… Moguća je i neka nova kriza kojoj će se društvo i gospodarstvo teže prilagođavati, a ne treba smetnuti s uma da bez strukturnih promjena – prije svega onih u javnom sektoru – ostajemo zarobljeni naslijeđenim neefikasnostima “, kaže Velimir Šonje.
