Šonje: Plan proračuna za 2018. – 2020. godinu pitanje je opstanka

U komentaru za Tportal Velimir Šonje, analitičar Ekonomskog laba i Arhivanalitike, povodom predstojećih jesenskih rasprava o proračunu uspoređuje što kapital znači za poduzeće s onim što fiskalni kapacitet znači za državu.
Kao što kroz desetljeća opstaju poduzeća koja imaju dovoljno kapitala, kroz stoljeća uspješno opstaju države u kojima žive ljudi koji razumiju rizike, ne robuju financijskim iluzijama i znaju birati prioritete. To čuva njihove fiskalne kapacitete.

Dobri poznavatelji situacije u hrvatskim poduzećima znaju da mnogima nedostaje kapitala. Bankara koji se dugo bavi kreditiranjem poduzeća nedavno sam zamolio da nabroji glavne karakteristike reprezentativnog hrvatskog poduzetnika. Pogođen u žicu, sumirao je gotovo trideset godina iskustva: imaju mnogo ideja, energični su i željni uspjeha, teško sastavljaju kvalitetne poslovne planove s uvjerljivim brojkama i prebrzo izvlače dobit radi podizanja osobnog životnog standarda i statusa, umjesto da kapitalno jačaju poduzeće.

Ovo se ne odnosi na sve poduzetnike. Možda ni na većinu. Ali, poruka je jasna: ostavljanje novca u poduzeću – kapitalno jačanje – preduvjet je razvoja posla. Kapital, po kojem je kapitalizam i dobio ime, služi za amortizaciju udara i lakše podnošenje rizika. Kapital je uvjet za preživljavanje. Agrokoru ga je falilo.

Logika se ne može jednostavno preslikati s poduzeća na državu. Ipak, temeljni princip je isti: ako država ima kapacitet (namjerno ne piše kapital), uspješno će broditi kroz loša vremena; ako država nema kapacitet, povremeno će upadati u teške krize. O kojem je kapacitetu riječ?

I laiku je jasno da je vjerodostojnost jedne Njemačke veća od vjerodostojnosti Hrvatske. To je jedini pravi kapital neke države odnosno naroda koji u njoj živi – reputacija, renome. Bez tog kulturnog i političkog kapitala, fizička državna imovina vrijedit će malo. Možda je paradoksalno, ali za društvo u cjelini kapital je neopipljiv više nego materijalan, sadržan u sposobnosti zastupnika javnog interesa za donošenje pametnih odluka. U ovih dana popularnim računovodstvenim terminima, to je “goodwill”

Neke su zemlje stabilne, odgovorne i preživljavaju stoljeća jer imaju unutarnje političke kapacitete da se oslobode iluzija i racionalno određuju prioritete – rasporede unutar zadanih fiskalnih okvira. Neka društva nemaju tu sposobnost. Otvoreno pitanje na koje ćemo dobiti odgovor do kraja ovog desetljeća glasi: u koju grupu mi pripadamo, pita se Velimir Šonje u komentaru.

Iz te perspektive može se objasniti zašto Njemačka ima javni (državni) dug od 68,3% BDP-a, a Hrvatska 84,2% prema podacima za 2016. Nijemci su se mogli zadužiti relativno više od Hrvata, ali nisu. Hrvati naprosto obožavaju dug, dok sa svakim oblikom kapitala imaju neki dubok problem.

Sve bi se ovo moglo smjestiti u domenu ekonomske i sociološke ezoterije, da je svijet uređen tako da uvijek stabilno raste. Nevolja počinje s povijesnom činjenicom da mirna vremena ne traju zauvijek. Mi međutim, u razmjeru prema gospodarskoj snazi, imamo javni dug koji je za 16 postotnih bodova BDP-a veći od njemačkog. Unatoč tome i dalje smo jako sretni jer su nam “kamate niske” i vjerujemo da država može i treba pokrenuti ekonomski rast. Plovimo kroz oluju bez kompasa.

Tri stvari objašnjavaju našu pijanu plovidbu, a koje su to pročitajte u analizi Ekonomskog laba koja je objavljena i na Tportalu.

You may also like

0 comments