Šonje očekuje usporavanje sljedeće godine

Pogled s vrha
Neka drukčija Hrvatska se okupila u četvrtak u 11 sati na 17. katu Westina na prvom po redu business brunchu “Pogled s vrha”.

Pedesetak poduzetnika iz raznih industrija i dijelova Hrvatske pristiglo je razmotriti izglede poslovanja u 2020. godini. Tri su organizatora ovog događaja koji želi postati tradicionalnim: Altius savjetovanje, konzultantska kuća specijalizirana za uvođenje kontrolinga, Prima Bon, dio Prima Grupe zaduženo za bonitete i business intelligence te Serdarusic.com, koji nudi savjetničke usluge u području poslovnih financija i upravljanja.

Na panelu, kao središnjem dijelu događaja, sudjelovali su ekonomski analitičar i pokretač portala Ekonomski lab, Velimir Šonje, i konzultant u području financija, spajanja i akvizicija, ujedno i poznati komentator, Andrej Grubišić. Razgovor je moderirala jedna od suorganizatorica, Andreja Švigir iz Altius savjetovanja, ujedno konzultantica za kontroling, poslovno upravljanje i poslovno odlučivanje.

Goste je najprije pozdravio Hrvoje Serdarušić, konzultant iz područja poslovnih financija i upravljanja te suorganizator. Naglasio je kako ovaj događaj organiziraju poduzetnici za poduzetnike, o temama koje su za njih važne.

Moderatorica je otvorila panel aktualnim pitanjem o održivosti javnog sektora i rashoda za zaposlene, koje financiraju porezni obveznici. Velimir Šonje je iznio podatak kako u Hrvatskoj 11,7% BDP-a odlazi na masu plaća u javnom sektoru, čime se svrstavamo među zemlje s najvišom razinom mase plaća u BDP-u unutar EU. Njegova je procjena da porast plaća u ovom trenutku ne može ugroziti državne financije, barem do sljedeće recesije.

Andrej Grubišić je na svoje prvo pitanje, o utjecaju neučinkovitosti institucionalnog okvira na realni sektor, komentirao kako postoje četiri načina trošenja novca: kad se vlastiti novac se troši na sebe, kad se vlastiti novac troši na drugog, trošenje tuđeg novca na sebe te trošenje tuđeg novca na drugoga. Odluke birokrata u Hrvatskoj uvelike se tiču trećeg i četvrtog načina potrošnje. Dodao je da u Hrvatskoj, zbog niske stope aktivnosti stanovništva, zapravo jako malo ljudi radi. Ujedno, još je manje stvarno produktivnih radnih mjesta.

Smatra kako je hrvatska država najveći generator problema te da se to može riješiti tako da se vrati inicijativa privatnom sektoru. Nemamo priliku liberalizirati goruće sektore: mirovine, zdravstvo i obrazovanje. Privatni sektor treba tražiti liberalizaciju tih sektora gdje je država neučinkovita, kao i oslobađanje tih sredstava privatnoj inicijativi.

Šonje: “Očekujem određeno usporavanje sljedeće godine, no ne i recesiju”
Što se tiče strukturalnih promjena, Velimir Šonje je istaknuo kako je kompleksnost problema javnog sektora s kojom se borimo u velikoj mjeri naslijeđena. Napomenuo je kako na Doing Business stojimo loše i zato što ne postoji dovoljno dobra koordinacija između ministarstava. Za velike rezove, po njegovom mišljenju, nemamo menadžerski kapacitet u javnom sektoru. Osim restrukturiranja i privatizacije, važna je i reforma pravosuđa, posebno stečajnog prava. Ne očekuje da će ova Vlada riješiti ove probleme, već da će se sve prolongirati za vrijeme nakon izbora.

Andreja Švigir je konstatirala kako je 16.590 poduzeća, odnosno društava s ograničenom odgovornošću u Hrvatskoj u većinskom vlasništvu poduzetnika generacije 55 plus. To je oko 31% ukupnog broja poduzeća s oko 179.000 zaposlenih kojima su vlasnici, odnosno menadžeri, blizu dobi za umirovljenje. Shodno tome, postavila je pitanje Andreju Grubišiću: “Kakvo je vaše iskustvo, na koji način vlasnici provode prijenos vlasništva ili upravljanja?” odgovorio kako ne vjeruje da država treba imati bilo kakvu strategiju: “Njih obično pišu interesne skupine. Bilo kakva pomoć države znači da će ona nešto i koštati. Nije na državi da se bavi turizmom ili bilo kojom drugom granom, već na privatnom sektoru. Takvi su potezi rezultirali stotinama milijardi kuna poticaja, a znamo kako je to završilo. Država trenutno intervenira direktno i indirektno, i ometa tržišnu utakmicu, diskriminirajući jedne poduzetnike nauštrb drugih.” Kritizirao je diskriminatornu mjeru smanjenja ili ukidanja poreza na dohodak za mlade jer se time postavlja pitanje zašto se isto nije učinilo za neku drugu skupinu. Po njegovom sudu, o zapošljavanju bi trebalo odlučivati tržište. Zaključio je konstatacijom da je za zdravstvo i obrazovanje najbolja mjera liberalizacija tržišta, tako da mogu promijeniti poslodavca ako smatraju da dobivaju premalo.

Potom je moderatorica ustvrdila kako joj se liberalizacija tržišta čini odveć apstraktnom i neprovedivom te navela primjere državne intervencije u zapadnom svijetu: Merkel 2008., koja je pozvala sve proizvođače da se vrate u Njemačku, Leeja Iacoccu koji je dobio državna jamstva od Cartera te trgovinski rat između SAD-a i Kine koji utječe na EU kroz Njemačku, jer je ovisna o izvozu u azijske zemlje. Nadovezavši se na to, postavila je pitanje Velimiru Šonji o temi koja je zanimala veliku većinu okupljenih: “Kako slabije stope rasta u Njemačkoj utječu na Hrvatsku, s obzirom na tri faktora koja negativno utječu na njemačko gospodarstvo, a to su pad industrijske proizvodnje, veliku izvoznu ovisnost te poslovanje s Azijom?” Šonje je na to komentirao da je Njemačka u takozvanoj industrijskoj recesiji, jer se uslužni sektori još uvijek drže jako dobro pa nema općeg pada BDP-a. Ipak, ponajprije zbog pada izvozne potražnje, industrija je u poteškoćama, a posebno se to odnosi na autoindustriju. Druge se zemlje, kao Francuska, još uvijek dobro drže. Naveo je da je potrošački optimizam u Hrvatskoj veći nego u Njemačkoj, odnosno na povijesnom je maksimumu. Maloprodaja u nas raste oko 3,5% na godišnjoj razini. Ipak, on očekuje određeno usporavanje iduće godine, no naglašava da ne očekuje recesiju.

Na pitanje moderatorice, Andreje Švigir, o tome vjeruje li kako se menadžment u javnom sektoru može profesionalizirati u smislu zapošljavanja na temelju stručnosti, a ne podobnosti, Grubišić je odgovorio kako je to stvar odluke te dodao: “Hrvatska je još uvijek suvlasnik u Podravci jer je strateška grana. Ne razumijem kako je Čokolino strateški proizvod. Država je suvlasnik i ACI Marine, pa ne razumijem ni kako su to vezovi strateški proizvod.”

Naveo je kako u nas, zbog uplitanja države u strateške grane, postoji i svojevrstan poslovni incest. Netko je konkurent, a istovremeno određuje pravila igre. Primjerice, netko može oporezivati dobit naših banaka u privatnom vlasništvu, i tim novcem dokapitalizirati HPB. Zaključio je kako su u Hrvatskoj pogonsko gorivo rasta bili EU fondovi te strane doznake, koje na godišnjoj razini iznose oko 5% BDP-a, tako da ne možemo biti sigurni koliko je rast znak sposobnosti domaćeg gospodarstva: “Tek smo se vratili gdje smo bili 2008. godine. Svi su nas prestigli osim Bugara. I Rumunji su nas prestigli po realnom paritetu kupovne moći.”

Moderatorica se osvrnula na nedavno predstavljenu knjigu Prešućeni trijumf liberalizma: o praktičnoj važnosti slobode 1989.-2019., čiji je koautor Velimir Šonje: “Zemlje iza željezne zavjese bilježe značajan rast. Zbog čega Hrvatska nije u tom društvu?” Šonje je odgovorio: “Naša je strategija bila razviti infrastrukturu prije ulaska u EU, kao što su autoceste, a to je bilo financirano skupim kreditima. To je bila loša odluka. Sve to ne bi bilo tragično da mi u javnom sektoru nismo izgubili kapacitet za reforme.” Dodao je i primjer s nedavnog susreta s bivšim estonskim premijerom, koji mu je pojasnio kako je Skype potaknuo poduzetnički optimizam u toj zemlji: “Država je dizala privatna poduzeća svojom strategijom procurementa umjesto da je osnivala državna poduzeća koja bi se time bavila, kao što je APIS IT kod nas.”

Posljednje pitanje Andreje Švigir za Andreja Grubišića ticalo se teme zbog koje je često gostovao u vrijeme krize poznatog giganta: “Mnoga poduzeća su se oslanjala na Agrokor. Zamagljuje li oslonjenost na velika poduzeća potrebu za jačanjem izvoznih kapaciteta?”

Andrej Grubišić je ustvrdio da je s Agrokorom svima bilo dobro raditi, inače bi radili s nekim drugim. Dodao je kako treba bježati od lova na vještice, i objektivno gledati na stvari. Ako je Agrokor trebao posrnuti, to je fer. Naveo je i da nas Agrokor podsjeća da nitko nije cijepljen od loših poslovnih odluka. Nada se da takvih državnih intervencija više neće biti te da država treba jačati sudstvo, a ne intervenirati u poduzetništvo kao što je bio slučaj s Lex Agrokor.

Uslijedila su zanimljiva pitanja iz publike. Tako je Gordan Horbec iz Opulenta pitao g. Grubišića: “Spominjali ste PDV u turizmu. Ispada da većina europskih zemalja ima povlaštene stope. Konkurencija nas tjera da ga smanjimo, zar ne?”

Grubišić odgovara: “Nemam ništa protiv 13%, ali hajdemo svi na 13%. To bi bilo značajno manje poreznih prihoda, ali onda i rashoda. Velimir je spomenuo uravnoteženi proračun. Ja mislim da to uopće nije dobro. Suficit znači da uzimam više nego što sam potrošio. Ja sam za reduciranu državnu potrošnju, pa i po cijenu deficita.”

Matija Magerl, odvjetnik, pitao je paneliste: “Koliko je vaših faktura izdano državi? Trebamo li mi štrajkati, kao i javni sektor, ali u poslovanju s državom? Možda trebamo potpuno zaobići državu i prestati poslovati s njom.”

Velimir Šonje je na to odgovorio kako rješenje nije u potpunom zaobilaženju države, već u tome da se poduzetnici fokusiraju na izvoz i time budu neovisniji o državi. Andrej Grubišić je rekao kako mu je svejedno koja je stranka na vlasti, ali uglavnom se svađaju je li nečija ekipa bolja ili lošija. Ne razgovaraju o tome treba li ekipa biti manja.

Darko Smoljan iz Preokret d.o.o. izjavio je: “Skeptičan sam oko toga da sljedeća kriza neće toliko pogoditi naše građane. Nitko od nas ni 2008. nije očekivao, koliko god bio oprezan, da će ona biti tolikih razmjera i da će toliko trajati. Jeste li stvarno mišljenja da nova kriza neće biti toliko značajna?”

Šonje je na to odgovorio: “Ne očekujem veliko smanjenje BDP-a zbog kraja proračunskog razdoblja kod EU fondova, jer se oni mogu koristiti do 3 godine od isteka razdoblja. Prognoze se mogu sastavljati za sljedećih 12 do 18 mjeseci, tako da je recesija 2021. ili 2022. moguća.”

Grubišić se zapitao: “Što pokazuju praktična iskustva? Većina menadžera ima izrazito lošu sposobnost dugoročnog predviđanja. Nisam u životu vidio petogodišnji plan koji nije optimističan. Da ste 2007. pitali predsjednike uprava banaka ili građevinskih poduzeća o petogodišnjem planu, mislite li da bi neki od njih u sebi imao recesiju? U Talebovom Black Swanu se to zove epistemološka arogancija. Meni se sviđa McKinseyjevski pristup MECE (mutually exclusive, commonly exhaustive). Jako malo kompanija to doista radi na taj način. Praksa pokazuje da intuicija kao takva ne postoji, već samo sposobnosti uočavanja uzoraka.” Preporučio je poduzetnicima da rade stres-testove i računaju s tim da se država neće povlačiti iz svoje potrošnje, odnosno da se porezi neće smanjivati.

Formalni dio zaključio je treći suorganizator, specijalist za procjenu rizika i kreditnog rejtinga, Predrag Novačić iz poduzeća Prima Bon. Pozdravio je poduzetnike te ih pozvao da ostanu još neko vrijeme s panelistima na brunchu i umrežavanju, ali i da se pridruže i narednom događaju, koji je predviđen za veljaču 2020. godine. Većina je poduzetnika ostala još neko vrijeme na vrhu zagrebačkog hotela, komentirajući kako dobra atmosfera i sažeta forma čine ovaj događaj pravim osvježenjem na poduzetničkoj sceni.

You may also like

0 comments