Pitanje jesu li ekonomski fundamenti odredili rezultate izbora, komentirao je u svojoj objavi ekonomski analitičar iz tvrtke Arhivanalitika Velimir Šonje. Donosimo neke naznake.
“Donji status o uzrocima pobjede Donalda Trumpa pokazao je da niti jedno od ponuđenih objašnjenja ne može adekvatno objasniti promjene rezultata koje je Trump ostvario po saveznim državama u usporedbi s Romneyem koji se suprotstavio Obami 2012.
U više od 20 država Trump je nazadovao u odnosu na Romneya. I teorija o ljutim, bijelim, loše plaćenim i slabo obrazovanim bijelcima (nostalgična reminiscencija “radničke klase”) počiva na klimavim nogama; niti je Trump u državama sa slabije obrazovanom populacijom ostvario veći napredak nego u saveznim državama s više obrazovanih, niti je u državama s manjim rastom plaća ostvario bolje rezultate. Preostala su objašnjenja tipa voli-ne-voli; možda je sve skupa bilo slučajno? Kao što kaže Aleksandar Joksic, možda je u Filadelfiji kišilo toga dana?
Međutim, ako se pažnja usmjeri prema Clinton, vidi se da je ona poboljšala rezultat u odnosu na Obamu u samo pet saveznih država. I tamo je pomak bio slab, bez utjecaja na elektorske glasove. S druge strane, pad u četrdeset i pet država znači da je potpora demokratskoj kandidatkinji snažno padala tamo gdje potpora republikanskom kandidatu nije rasla, kao i u državama koje su tradicionalno naklonjene demokratima.
Prema tome, preostaju objašnjenja koja nemaju veze s ekonomskim fundamentima. Zašto bi ekonomija uopće odredila ishode izbora, kada su mnoge teorije i istraživanja pokazali da to ne mora biti tako?
Voli-ne-voli (latice), (ne)sviđa mi se ona, (ne) sviđa mi se on, društvene mreže, kiša u Filadelfiji, svašta se nudi u rangu “objašnjenja” koja bi trebala razgrnuti veo slučajnosti. Jedno objašnjenje koje ima smisla je ono o famoznom “establišmentu”; Clinton se percipira kao dio establišmenta, što god ta riječ značila, a on je uspio odglumiti da nije, kolikogod to bilo paradoksalno za čovjeka teškog nekoliko milijardi. Ili, ljudi su naprosto htjeli neku promjenu, nešto novo, pa ta priča o anti-establišmentu zapravo služi prikrivanju puke nasumičnosti prirodne želje da se nešto mijenja.
No, nisam vidio da je netko odškrinuo vrata jednog drugog, puno potentnijeg objašnjenja. Vjerojatno je riječ o pristojnosti i političkoj korektnosti pa se nije isticalo previše: Amerikanci su birali između dva starca.
Svaka čast produljenom trajanju života, ali ti su ljudi trebali kod kuće ljuljati unuke na bolnim koljenima i u večenjim satima na TV pratiti sučeljavanje mlađih i agilnijih kandidata. Ovako, suočeni s dvoje sedamdesetgodišnjaka koji bi ih trebali voditi do sedamdesetipete, u ljudskoj su se podsvjesti možda probudili neki evolucijski atavizmi. Možda je presudio neki pokret, geg, hod, gestikulacija, brzina uz ili niz stepenice, frekvencija mišića lica, nešto čisto podsvjesno, što je animalni dio ljudskog mozga mogao protumačiti kao signal vjerojatnosti duljeg preživljavanja ponuđenog kandidata”, napisao je Šonje na svom Facebook profilu.
