Pred nama je odlučujućih trideset dana u kojima moramo dobiti proračun. Smjernice su jasne, kretanje prema održivosti javnog duga, povećanje prihodovne strane proračuna i deficit koji nije veći od 3 posto. Jasno je to svima, vlasnicima našeg duga, onima koji nas nadgledaju, no u najtežoj su situaciji oni koji prvi nacrt proračuna moraju načiniti, a to su premijer Orešković, ministar Marić, ali i svi ostali ministri.
Ministar Marić, kako nam kaže dobro upućen izvor koji želi ostati anoniman, slaže tehnički dio proračuna, pregovarajući sa ministrima, ali i stranim partnerima te tražeći način kako pojedinim sektorima smanjiti dodatno PDV kako bi se ubrzala ekonomska dinamika. Naš izvor govori o smanjenju porezne presije posebice u područjima turizma i poljoprivrede, što su potvrdili i resorni ministri u svojim istupima u posljednjih tri tjedna.
Raspravlja se i o dugu koji nas pritišće, a to je dug HAC–ONC-a. Vladajući planiraju problem duga za autoceste, koji iznosi četiri milijarde eura, riješiti refinanciranjem kredita i snažnim restrukturiranjem tvrtke, a Svjetska banka nam za to nudi 1,2 milijarde eura. Ostatak duga, nakon restrukturiranja, rješavao bi se vinjetama, ali i traženjem strateških partnera. Jedni od značajnijih strateških partnera mogla bi biti društva koja upravljaju mirovinskog štednjom.
Kako bi se riješio gorući problem autocesta, spekuliraju današnja izdanja dnevnih listova, ali i emisija nacionalnih televizijskih kuća, a potvrdio upućeni izvor, premijer Orešković je na jučerašnjem sastanku sa predstavnicima društva koje upravljaju mirovinskim fondovima razgovarao o mogućnosti ulaganja mirovinskih fondova u obveznice HAC-ONC-a.
Mirovinski fondovi u posljednjih su nekoliko godina uglavnom ulagali u državni dug pa je u tom obliku pohranjeno više od 70 posto imovine, što je oko 53,8 milijardi kuna, a plan je smanjiti taj udio na nešto više od 55 posto. To bi značilo da bi se iznos od 10 do 15 milijardi kuna potencijalno mogao osloboditi za privatizaciju i sudjelovanje u monetizaciji autocesta, vlasništvo drugih cesta, suvlasništvo u obveznim mirovinskim fondovima, ali i suvlasništvo u energetskim projektima. Žele sudjelovati i u privatizaciji javnih kompanija poput HEP-a, Janafa, Petrokemije ili Podravke.
Inače, mirovinski fondovi ne samo što ulažu u obveznice naše države, nego su važni igrači i u financiranju korporativnog sektora u Hrvatskoj. Također, deset milijardi eura ukupno uložili su i u inozemstvu, najvećim dijelom u slovenska poduzeća.
Na sastanku, kako spekuliraju mediji, a potvrđuje naš izvor, do sada na „stolu“ nije bio niti jedan projekt, bio je to tek inicijalan sastanak, a obje su strane izrazile želju za snažnom suradnjom. Premijeru Oreškoviću posebno je u interesu dobiti podršku mirovinskih fondova i građana za aktivaciju mrtvih kapitala, u prvom redu u portfelju javne imovine, koji prema nekim izračunima stvar dodatni trošak od pola milijarde eura.
U ovom prijateljskom i interesnom koketiranju mogli bismo označiti brojene povlastice, a najveća bi bila što bi unutar njihova partnerstva s državom samo potpunom destruktivcu moglo pasti na pamet zamrzavanje drugog mirovinskog stupa te dovoditi u pitanje individualne mirovinske štednje i cjelokupnu mirovinsku reformu. Izazovi su još brojniji, a mogu se svesti pod zajednički nazivnik pritiska države prema fondovima. koji djeluju pod njihovom poreznom ingerencijom, prema lošim dogovorima. Naime, u mirovinske se fondove godišnje slije oko šest milijardi kuna, što je velik potencijal za ulaganje.
Jednostavno je, mirovinski štediše moraju biti sigurni kako se njihovim novcem upravlja relativno sigurno, no još je važnije za svakog ulagača inzistirati na profitu. Ukoliko država bude u partnerskom, a ne tutorskom odnosu sa mirovinskim fondovima, to će se i dogoditi.
