Škoko Gavranović: Je li danas spašena demokracija?

Nakon izjave Tomislava Karamarka kako neće ulaziti u “tripartitnu Vladu” sa SDP-om i odluke SDP-a da je spreman na takvu istu tripartitnu Vladu, odnosno da je spreman pristati na svaki zahtjev Mosta, možemo proanalizirati situacije.

Prije svega moram izraziti pohvalu i osobnu podršku predsjedniku Hrvatske demokratske zajednice na ovakvoj odluci. Velika većina članova HDZ-a je na ove pregovore gledala kao neprirodne i drago im je što HDZ u njima više ne sudjeluje na način na koji su to zamisliti u Mostu. Isto tako ovdje se vidi jedna karakterna razlika između Tomislava Karamarka i Ive Sanadera koji se u svoje vrijeme bio spreman prodati svakome i pod svaku cijenu za vlast. Očito je da se promjena u HDZ-u dogodila daleko prije nego li je Most uopće koncipiran.

Držim da se članovi SDP-a i HNS-a trebaju jako dobro zapitati s kim su to bili spremni njihovi predstavnici potpisati sporazum o tripartitnoj Vladi? Na sekundu neka si zamisle da su u Vladi s lopovima, rasistima, fašistima i ljenjivcima iz HDZ-a. Barem ih je takvima nazivao njihov predvodnik Zoran Milanović. Zamislite na trenutka da je Tomislav Karamarko potpisao sporazum. Bili bi u koaliciji s HDZ-om protiv koga intenzivno radite zadnjih godina, a pogotovo zadnjih mjeseci. Ali, to samo govori o jednoj sada neospornoj sličnosti između Milanovića i Sanadera, spremi su dati sve i svakome za vlast.

Most je napravio nešto što je bilo očekivano, je koalirao (usuglasio) s jednom od dvije velike opcije. Nadam se da su sada naučili lekciju kako jednoumnoj Vladi u Hrvatskoj više nema mjesta te da su ta vremena daleko iza nas. Most se od početka kampanje, u kojoj mu je slogan bio “ni s HDZ ni sa SDP-om” i same činjenice da su sada bili primorani formirati Vladu s jednom od te dvije opcije, stavio u kut političkog ringa i morali su biti svjesni da će doći pod sav legitiman pritisak ostalih strana. Naravno oni su se nadali da će SDP i HDZ formirati zajedničku Vladu bez njih da će oni ispasti moralna vertikala politike. Sada su ispali to što jesu, stranka koja je odvagnula da je funkcioniranje države važnije od obećanja biračkom tijelu. Inače za to se kaže ‘pregazio sam svoju riječ i stav.’

Iskreno mi je drago što nema velike koalicije jer da je ona nastala ne bi postojala institucionalna oporba prema toj jednoumnoj Vladi. Na neki način je Tomislav Karamarko braneći stav članova HDZ-a obranio i demokraciju, odnosno spasio demokraciju. To je donekle i zadaća HDZ-a, ipak je to stranka koja je svojim radom dovela do nastanka višestranačja (demokracije) i do prelaska na koliko toliko tržišni model gospodarstva.

Zanimljivo će biti gledati kako će Most funkcionirati u odnosu na SDP i HNS koji ih nisu štedjeli zadnjih dana. Koliko će nova/stara Vlada biti drukčija? Kako će SDP reagirati na činjenicu da je Milanović bio spreman na koaliciju s HDZ-om? Jesu li u HDZ-u svjesni grešaka iz kampanje i imaju li volju popraviti ih? Puno je zanimljivih pitanja pred nama, ali sada smo po drugi put u kratkoj povijesti moderne hrvatske države vidjeli da izborni pobjednik nije nužno onaj koji daje mandatara za formiranje Vlade. Možda bi bilo bolje da trenutni razmjerni izborni sustav zamijenimo većinskim?

*Autor je Pavao Škoko Gavranović, student prava i politički aktivist

You may also like

0 comments