Naveo je kako je iz izvješća većih turističkih kompanija razvidno da one, bez ikakvih teškoća, mogu radnicima znatno povećati plaće, da imaju dobit od oko 30, pa do 600 milijuna kuna nakon oporezivanja, ali da „nemaju“ milijun kuna za isplatu božićnica.
Bulić je rekao da se u tim tvrtkama od uprava traži da svake godine ostvare 10 do 15 posto veću dobit, da uprave to čine i ne poštuje uvjete tržišta rada, nego posežu za još jeftinijom radnom snagom i uvozom radnika. S druge strane, kazao je, uprave se za takav rad potiče plaćama do 90 tisuća kuna i enormnim bonusima. Smatra da takve tvrtke imaju najmanje troškove rada i da toliki profit nikada ne bi ostvarile u Italiji ili Švicarskoj.
Naveo je da ima dobrih primjera i tvrtaka, u kojima se dugoročno planira i koje imaju jednak broj stalno zaposlenih i sezonaca, a ne manje stalno zaposlenih. Ostali će, kaže, i dalje odlaziti u ministarstvo i tražiti uvoz radne snage.
Bulić je ocijenio da su neto plaće za deficitarna zanimanja u turizmu premale, a da se neke sezonske radnike na istim poslovima diskriminira. Naveo je primjere sezonskih radnika iz Osijeka i Opatije, kazavši da se radniku iz Osijeka plaća smještaj i hrana, kao dio plaće, te da on kasnije zbog toga ostvaruje i do 1000 kuna veću naknadu za nezaposlene.
Predsjednik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije Bruno Bulić rekao je da je teško pronaći osobe koje će obavljati naporne poslove u turizmu za 3000 kuna te da bi se i kod nas našlo radnika, da su bolji uvjeti rada i plaće.
Uz to, smatra da je uvoz radne snage složen proces, budući da radnici dovode i svoje obitelji, svoje običaje, vjere i navike, za koje im je potrebno osigurati uvjete.
0 comments