Sigurno je, SDP će u borbu za vlast potrošenim ljudima i potrošenim idejama

Najveća hrvatska lijeva stranka priprema se za izbor novog predsjednika. Iako je u javnosti broj kandidata za obnašanje te dužnosti izazvao niz najčešće šaljivih komentara, SDP je uvijek imao veći broj kandidata za sva vodeća mjesta u stranci.

Piše: Marijan Opačak

Nakon smrti Ivice Račana SDP je imao 4 kandidata koji su imali svoju bazu i birače i uvijek se u novinama razbacivalo sa imenima preferiranih za fotelju predsjednika. Hajdemo sad vidjeti kakvi su opet ovi najznačajniji. Neki se još od onda kandidiraju poput Tonina Picule. Onda nazivanim malim klonom Ivice Račana. S obzirom da su iste visine mislim da pridjev Mali nije bilo namijenjeno fizičkom opisivanju.  Tonino Picula već dugi niz godina obnaša visoke razne dužnosti u SDP. U ovih dvadesetak godina on je bio u SDP skoro sve i čini se da ne uči iz svojih grešaka. On kao EU zastupnik ima plaćicu od 8000€ plus raznorazni troškovi koje dobije na placu nije spreman zamijeniti plaćom predsjednika SDP a i vratit se u Zagreb.

Vjerojatno misli da se iz Bruxellesa može upravljati jednom od dvije najveće stranke u RH. Navikao je na on to daljinsko upravljanje kad je bio Velikogorički gradonačelnik ( ne bas uspješan), a živio u Zagrebu. Picula ima status Mihanovićeve žrtve, borca protiv njegove nadutosti, bahatosti, ali ako pogledamo malo izbliže primijetit ćemo da on nikad i nije dolazio u stvarni sukob sa šefom stranke. Osim medijskih napuhavanja on je uvijek bio na liniji. Spremni birokrat, Mali klon, isključive naravi i novčano vezan za Bruxelles pitanje jeli uopće u stanju voditi SDP iz opozicijskih klupa i dovesti ga do pobjede.

Ranko Ostojić je drugi kandidat. Nekad prvi pendrek bi zamijenio predsjedničkom foteljom koju mu je Zoran Milanović oteo nakon Račanove smrti kad se šaputalo da ce on bit predsjednik SDP- a, nova nada hrvatske socijaldemokracije iako je bio razriješen dužnosti ravnatelja MUP a zbog sitnih korupcijskih aferica. Međutim to se nije dogodilo a on otada vrši razne funkcije u SDP. Član predsjedništva, koordinator. Dalmatinskih izbornih jedinica, saborski zastupnik, kandidat za Splitskog gradonačelnika izbore je izgubio od Željka Keruma, kojeg je cak i Baldasar uspio pobijedit. Dakle Ranko je imao dosta vremena a i utjecaja da svoj sadašnji program već onda progura kroz statut ako ne u cijelom SDP u onda bar na izbornim listama i jedinicama u kojima je on izabran. Ali eto to se nije dogodilo ali fora je ponudit ženama 50% mjesta na listama, nove Vatikanske ugovore sve ono sto je ljevica htjela a on jadan kao potpredsjednik stranke, ministar u Vladi RH nije mogao progurati ili čak spomenuti onako uzgred na piću s kolegama u Saborskoj menzi.

Treći kandidat je kopija bivšeg HDZ ovog predsjednika Tome Karamarka. Orsat Miljanić je i u Račanovoj vladi i Milanovićevoj obnašao visoke dužnosti bez partijske knjižice. Bivši policajac, branitelj spreman je podmetnuti leđa za dobrobit Hrvatske i socijaldemokracije pa se učlanjuje u SDP taman na vrijeme da se kandidira za sefa. Bez stranačke baze ali sa vojskom Milanovićevih pulena polako ali sigurno uzima glasove. On nije neka promjena on će bit predsjednik koji nastavlja Milanovićevu politiku. Svom šefu je vjernost pokazao kad je Njemačka tražila izručenje Perkovića a on domišljato donosio zakone i prepreke protiv izručenja Udbaških ubojica.

Četvrti kandidat je i mladi i najglasniji protivnik politike Zorana Milanovića, Davor Bernardić. On vlada Zagrebačkim SDP-om od odlaska Milana Bandića. Neuspješan kandidat na izborima za Zagrebačkog gradonačelnika, jer ga Milanović tamo nije htio i blijeda kopija Milana Bandića. Bernardić se hvali dugogodišnjim članstvom u SDP u. Obnašao je dužnosti i sefa zagrebačkog FM SDP upravo dok je Milan bio predsjednik gradske organizacije. Krupno je kročio stopama svog mentora pokušavajući ispuniti njegove cipele. Njegov program za predsjednika SDP a je preslika njegovog programa za predsjednika Zagrebačke organizacije koji se može naći na njegovoj internetskoj stranici. Ako dobro pogledamo on ga nije uspio ni u Zagrebu izvršit a ostaje nam samo obećanje da će ga gurat u Hrvatskoj. Najveću podršku je dobio od Komadine. Još jedne žrtve Zorana Milanovića. Populističkog ljevičara Bandićevskog tipa koji nije bio spreman ni ministarstvo dva mjeseca vodit ali zato zna da se njega treba prvog na izložbe pozivat i poput drama kraljice iz talijanskih opera zna skandal upriličit da dobije novinsku pažnju. Nego vratimo se mi Bernardicu. Dakle Bandićev pulen kojem pola predsjedništva i gradskog odbora radi za Bandića u holdingu ili poglavarstvu, koji je doveo SDP na treće mjesto po anketama u Zagrebu, koji protustatutarno gasi organizacije po gradskim četvrtima, peti po izboru popularnosti za zagrebačkog gradonačelnika koji nije dobio ni jedne izbore, natječe se za sefa SDP-a ne da bi išao porazit HDZ ili vodit Vladu RH već da bi bio Zagrebački gradonačelnik.

Dakle nakon svega nabrojanog ja medu ovim kandidatima vidim 4 jahača apokalipse Hrvatske socijaldemokracije. Nažalost druga po snazi hrvatska stranka neće imati ne samo snage već će imati i samo potrošene ljude i ideje u borbi za vlast i boljitak hrvatskih građana. Sva 4 su nečija kopija uvijek losa, uvijek blijeda. Ostaje nam samo gledat daljnje srozavanje SDP-a jer tamo nemaju snage za promjene, rad i poštenje.

Autor je politički komentator portala Energypress.net

You may also like

0 comments