Od početka proizvodnje OPEC-a, analitičari i stručnjaci na tržištu nafte usredotočili su se na to kako bi SAD reagirao na relativno visoke i stabilne cijene nafte, uzimajući u obzir da će pojest dio globalnog tržišnog udjela kartela, dok rezovi traju.
Piše: Nick Cunningham/Oilprice.com
Rat tržišnih udjela također se provodi mikro razini unutar samog OPEC-a, gdje svaki gura na svoju stranu i provodi vlastiti dnevni red na svakom sastanku. To je slučaj i ovoga puta. Saudijska Arabija, najveći OPEC-ov proizvođač i de facto vođa organizacije, gubi tržišni udio, dok se Iran i Irak do sada pojavljuju kao dobitnici pregovora o smanjenju proizvodnje, izjavio je Christof Ruehl, bivši glavni ekonomist BP-a i trenutni globalni šef istraživanja u Abu Dhabi Investment Authority (ADIA). “Ako govorite o pobjednicima, to su Iran i Irak”, rekao je Ruehl na konferenciji u Dubaiu prošlog tjedna, citira Bloomberg.
Saudijci su bili svjesni kako će im se OPEC-ovim sporazumom smanjiti tržišni udio, ali su se odlučili za višu i stabilniju cijenu nafte potpisivanjem sporazuma koji je dopustio Iranu da malo poveća svoju proizvodnju. Niže cijene nafte dovele su do znatnog manjka u proračunu Saudijske Arabije, a Kraljevstvo je moralo izvlačiti iz rezervi i povećati dug kako bi financiralo praznine u državnim prihodima ovisnim o nafti.
Saudijci sada trebaju više cijene nafte, ako žele da njihov naftni gigant Aramco bude vrednovan u IPO-u sa oko trilijom dolara, a kamo li na procjenu vrijednosti od dva trilijuna dolara koju je zamjenik krunskog kneza Mohammed bin Salman spomenuo. Saudijski proračun za 2017. godine procjenjuje kako će veće cijene nafte podići prihode od nafte za 46 posto u usporedbi s procjenama 2016. godine.
Dakle, Saudijci su ušli u OPEC-ovu proizvodnju, znajući kako Iran može iskoristiti slobodu koja mu je dodijeljena kako bi malo povećao svoju proizvodnju, dok Irak možda nije u potpunosti suglasan s rezovima.
Dok su se Saudijci, prema sekundarnim izvorima OPEC-a, nadmašili s rezanjem proizvodnje, Iran je crpilo koliko god je to bilo dopušteno i premašio kvotu u veljači. Irak je, s druge strane, propustio poštivati rezove u svakom od mjeseca do ožujka za koje su dostupni podaci. Iran i Irak gledaju izvan rezova i poduzimaju korake za podizanje njihovog rezultata, iskorištavanjem trenutne igre Saudijske Arabije zbog rezanja i kompenziranja. “Saudijci gube, jer su druge zemlje u stanju više proizvoditi”, izjavio je za Bloomberg Edward Bell, analitičar u Dubaiu.
Saudijska Arabija pokušava sačuvati svoj tržišni udio usred rezova te je dva mjeseca snižavala službenu prodajnu cijenu za Arab Light i Arab Extra Light za Aziju. Očekuje se kako će Saudijea smanjiti cijene Arab Light za Aziju za lipanj do najnižih cijena u devet mjeseci, uzimajući u obzir pad sirove nafte u Dubaiju zbog pretjerane ponude, pokazalo je istraživanje Reutersa među pet azijskih proizvođača.
Također se kaže da je Saudijska Arabija pokušavala privući kupce s europskih tržišta promjenom načina na koji cijene svoju naftu kako bi olakšala zaštitu. Visoke cijene sirove nafte pomažu saudijskim proračunskim prihodima, izvješća su prošli tjedan pokazala da je Saudijska Arabija vratila povlastice i državnim službenicima, nakon što su se prihodi za prvo tromjesečje pokazali veći od očekivanog.
Sada tržište nafte i analitičari promatraju hoće li se OPEC odlučiti preokrenuti proizvodnju do kraja godine. Sadašnja saudijska retorika na tržištu jest kako se čini da postoji konsenzus oko produljenja rezova i nakon lipnja, no daljnji dogovori trebaju biti održani, uključujući onaj s Rusijom koja nije članica OPEC-a.
Saudijci mogu zahtijevati da Iran također smanji proizvodnju i inzistira na tome da se ne poštujući članovi (poput Iraka) konačno uspostave kao uvjet za preokret, rekao je S & P Global Platts u ožujku navodeći ljude koji su upoznati sa saudijskim razmišljanjem. Budući da Iran vjerojatno neće priznati bilo kakve rezove sada kada je ponovno stekao tržišni udio koji je izgubio od zapadnih sankcija, Saudijci možda teško mogu nametnuti takav dogovor. Ali s mogućnošću da cijene nafte mogu pasti ispod 40 USD ako se sporazum ne produlji, na kraju Saudijska Arabija može ponovo odabrati više cijene nafte nad tržišnim udjelom.