Međutim, termoelektrane na ugljen ostaju otvorene samo zahvaljujući posebnim propisima koji ih oslobađaju od posljedica onečišćenja i prisiljavaju porezne obveznike da preuzmu njihov račun. Bez cijene za onečišćenje ugljikom, Amerikanci učinkovito subvencioniraju industriju fosilnih goriva, i to troškove koji nastaju zbog šteta od klimatskih promjena kao što su sve veći požari, suše, uragani i poplave. U nedostatku cijene za onečišćenje ugljikom, industrija fosilnih goriva uopće ne plaća te troškove.
Najkonzervativnija procjena tih troškova Vlade SAD-a bi bila 37 USD/t CO2, dok nedavna istraživanja pokazuju da bi troškovi mogli biti i pet puta veći, što bi koštalo Amerikance godišnje oko 200 mlrd. USD, odnosno 1,3 bilijuna USD globalno. Također, izvješće navodi kako je Obamina administracija zapravo predložila uklanjanje 60% vladinih subvencija za industriju fosilnih goriva, no to se nije dogodilo.
Naime, tijekom izbornog ciklusa 2015./2016. godine, tvrtke iz industrije nafte, plina i ugljena potrošile su 354 milijuna USD za izborne kampanje i lobiranje, zbog čega su dobile ukupno 29,4 mlrd. USD vladinih subvencija u istom razdoblju, što je bio povrat na uloženo od 8,200%. Uz to, autori studije ističu da je od ukupnih doprinosa političkoj kampanji od industrije fosilnih goriva, 88% otišlo Republikanskoj stranci, zbog čega je 97% republikanaca u Zastupničkom domu Sjedinjenih Država u srpnju bilo protiv oporezivanja ugljika, objavio je The Guardian.
0 comments