Ruska tehnologija nanocijevi protiv emisija ugljičnog dioksida

Vladimir Putin je 30. studenog u Parizu u svom govoru na konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama priopćio da će nova tehnologija proizvodnje ugljičnih nanocijevi doprinijela da se emisija ugljik-dioksida u Rusiji do 2030. godine smanji za 160 do 180 milijuna tona. Postoji li zaista neko znanstveno obrazloženje ovih prognoza?

Nanocijevi će unaprijediti osobine 70% materijala poznatih čovječanstvu tako što će dvostruko ili čak trostruko povećati njihovu trajnost. Na taj način smanjit će se potrošnja metala, gume, konstrukcijskih i drugih materijala, a to će smanjiti štetno djelovanje na životnu sredinu do kojeg dolazi uslijed njihovog korištenja i proizvodnje. „Ne samo što nanocijevi posredno imaju pozitivan učinak u elektronici i industriji, koji dovodi do smanjenja emisije ugljik-dioksida, već je moguća izravna konverzija ugljik-dioksida u ugljične nanocijevi”, ističe Albert Nasibulin, profesor Skolkovskog instituta za znanost i tehnologiju, stručnjak u sferi nanomaterijala.

Danas se nanocijevi koriste za pokrivanje aviona, čipova, tankih ekrana. „Intenzivno se razmatra mogućnost njihovog korištenja pri izradi solarnih panela nove generacije, kao i instrumenata za čuvanje energije”, kaže Nasibulin. „Male količine ovog materijala omogućavaju da se značajno poveća otpornost na trošenje i trajnost metalnih i polimernih kompozitnih materijala”. Novi metod dobivanja nanocijevi od ugljik-dioksida ove godine su predložili znanstvenici iz George Washington Sveučilišta u SAD-u. Bit ove tehnologije je u tome što elektrokemijska reakcija na visokim temperaturama omogućava da se ugljik-dioksid razloži na nanocijevi i kisik.

Širom svijeta se intenzivno proučavaju osobine nanocijevi i njihova sinteza. Lideri u ovoj oblasti u Rusiji su Institut za katalizu Sibirskog odjeljenja Ruske akademije znanosti, Kurčatovski institut, Kemerovsko državno sveučilište, Institut za konstrukcijske materijale „Promtej”, tambovska kompanija „NanoTehCentr”, Sanktpeterburško politehničko sveučilište, Skolkovski institut znanosti i tehnologije i mnogi drugi.

Višeslojne ugljične nanocijevi koje se koriste u proizvodnji danas prave mnoge međunarodne kompanije, na primjer američka kompanija CNano, francuska Arkema, japanska Showa Denko, belgijska Nanocyl. Jednoslojne cijevi koje su potrebne u elektronici, za koje se smatra da su kvalitetnije i koje se više cijene na tržištu donedavno su pravljene u laboratorijskim uvjetima. Njihova cijena je dostizala 150 tisuća dolara po kilogramu, donosi Russia Beyonde the Headlines.

Mihail Pretečenski, znanstvenik iz Sibira i suosnivač kompanije OCSiAI, prvi na svijetu je predložio tehnologiju koja 50 do 100 puta smanjuje troškove masovne industrijske proizvodnje jednoslojnih nanocijevi i cijenu obara na 3 tisuće dolara po kilogramu. U studenom 2013. godine pušten je u rad najveći industrijski pogon na svijetu za sintezu jednoslojnih nanocijevi Graphetron 1.0. Kompanija u dogledno vrijeme planira u Novosibirsku otvoriti centar za izradu prototipa tehnologija za proizvodnju gume, kompozitnih materijala, litijumsko-jonskih baterija i mnogih drugih materijala na temelju jednoslojnih ugljičnih nanocijevi. „Masovna primjena nanocijevi mogla bi promijeniti izgled naše civilizacije. Postoji mogućnost stvaranja materijala budućnosti koji su učinkovitiji i ekološki čistiji”, izjavila je za RBTH Ksenija Kuljgajeva, rukovoditelj odjeljenja za marketing kompanije OCSiAl.

Nanocijevi iz Novosibirska otkupljuju proizvođači iz preko 30 zemalja, uključujući Koreju, Japan, SAD, Njemačku i Izrael. „Osobine nanocijevi su dobro poznate u svijetu. Međutim, mnogi ih još uvek tretiraju kao usko specijalizirani dodatak u proizvodnji. Borimo se protiv tog stereotipa”, izjavila je Kuljgajeva.

You may also like