Okupacije drugih država, odavno se ne zovu svojim stvarnim razlogom, pljačkom, već uvijek dobivaju svoju ideološku potku za opravdanje svega počinjenog. Ni Putin nije izuzetak. Ulazak u 2. rat u Čečeniji, pored svima znanog, zaštite svojih plinsko – naftnih interesa na Kavkazu, dobio je po već od Hitlerove okupacije Sudeta, i onu fino satkanu i goebelsovski orkestriranu potku zaštite svog, obično ruskog ili njima lojalnog stanovništva.
Ni danas se ne zna broj doslovce poklanih niti broj izbjeglih. Ono što se zna, svijet je dobio novog, histeričnog ubojicu za šefa države, a Putin Kavkaski Kalifat u punoj snazi, Čečene i ostale, spremne da se na zvižduk vrate kući i sve nalože. Recept je bio jednostavan i zajednički izmiksan sa nacistima, od čije ideologije se nisu mnogo razlikovali. Metode su im bile jednake, a Hitler, mladi prepisivač od starijeg i iskusnijeg Staljina. Rezultat mixa je bio tzv. Ribbentrop – Molotov pakt, u stvari Staljin – Hitler pakt, jer prva dvojica ipak nisu mogla vezati pertle bez dozvole vlasnika. Rezultat, najgori pokolj modernog doba. Poljska pocijepana, srušena i poklana.
Prošle godine, Putin je ocijenio pakt kao dobar i za Njemačku i za SSSR uz opasku da bi i danas trebali tješnje surađivati. Po istom uzoru. Moderna povijest ne poznaje goreg saveza od ovoga. Sedamdeset godina poslije, još se računa šteta. Nacizam i boljševizam, napokon su se u ogledalu ugledali isti. A kako i ne bi, pa svi oni pod nebom potiču od istog Marxa. Svima je isti Lenjin postavio osnov preuzimanja vlasti i svima je isti Staljin pokazao kako se ona čuva. Ni Putin ne planira dodati slova u već napisane instruction manuale. Naciboljševizam je prirodno i bez teškoća okrenuo u pravoslavlje i umjesto Suslova, uposlio Dugina.
Sve dalje je bilo lako, kao i 1939. g. Kada se jednom izgubi svako moralno uporište, onda je svejedno koliko će se duboko pasti, uvijek za isti cilj. Novac. Moć. Naime, ne dvojimo, Suslov/Dugin trebaju samo da uobliče u prihvatljiv ram već nacrtanu sliku. A u Putina, to je sve jednostavno, ideologija je ono što ja kažem danas. Tu je i osnovni problem kod njegovog profiliranja.
On je i dalje samo uvrijeđeni mali pukovničić, a bilo ih je tisuće u tom mega aparatu državne represije, na službi u Berlinu koji je pao bez metka ili jedne opaljene granate od 20.000 tenkova. Gledati danas u njega bez pomišljanja na njegovu ledenu uvrijeđenost uzrokovanu porazom je kapitalna glupost. On je razmaženo dijete dobro išibano po stražnjici i to ne zaboravlja.
Ne zaboravlja kada trguje plinom ili naftom i zgrće nikada viđene tone novca. On u tome vidi samo novac koji treba osigurati moć za osvetu. Kada ide na Gruziju, samo vrši opit koliko smije zahvatiti. Posve pravilno procjenjuje novog predsjednika USA, kojem je svjetsku popularnost donijela boja kože i pravilna procjena na ljevici u Europi osobito, da je moguće baciti tu “imperijalističku” državu na koljena. Procijenio je, pravilno, da je riječ ne samo o slabiću, već prije svega neznalici u državnim poslovima. Ukrajina je bila idući logičan potez.
Obama je reagirao bestidno. Jednostavno, na užas svoje vojske, se uplašio i trepnuo. Ni rušenje Budimpeštanskog protokola, koji btw, nije samo međunarodni ugovor, već dio općeg ugovora o nuklearnom naoružanju, ni obaranje civilnog zrakoplova mu nije bilo dovoljno da vrisne na Putina i golemom vojnom moći koja mu je na raspolaganju, otjera ga pod isti kamen ispod kojeg je izvirio. Ovaj je mogao početi slavlje i pripremati se za globaliziranje svojih pljačkaških pohoda.
Putin je dobio i saveznike. One iste iz 1939.g. kada se životinjski raskomadala Poljska. Na ljevici, saveznici su tradicionalno marxističkolenjinističkotitoističko smeće, “antiimperijalističko”, uvijek i antisemitsko, pa u ojačalom Putinu vidi i novog hetmana Crnostotinaša. Na desnici, pored za sitniš kupljene Marine Le Pen ili Orbana i Zemana, ostatke kriptostaljinista, javljaju se i glasila poput jednog npr. iz Zagreba, iz “katoličkog” kruga sa vrlo “katoličkim” vlasnicima, koji djeluje kao bilten na hrvatskom Russia Todaya. Beskrajni su i apologetski komentari sve više i više čitalaca kojima nedostaje Titova čizma na glavi. Biće naviklo se. U njemu vide samo novog vođu antizapadne i antiliberalne koalicije, usput zanemarujući što sve katolici Ukrajine prolaze sa tim satrapom.
Tu je lako došla na red i Sirija. Naplatu dugova od Al Assada, uključivanje u sukob oko plinskih polja Cipra i Izraela, vjerojatno će ga natjerati na nastavak sovjetske antiizraelske politike, a onda će i tu nešto pokušati. Tu predviđam i njegov kraj. G.Netanyahu nije Obama. Niti ikome drugome mora polagati račune osim Izraelcima. Netanyahu zna i da ga Putin osobno ne podnosi. Ne podnosi ga ni Obama. No ovaj put obojica mogu samo sa strahom gledati što će biti ako Bibi osjeti ugrozu za državu i narod. Ni Putin ni Obama neće moći okrenuti glavu i praviti se da nisu vidjeli. Putin nema ideološko rješenje niti promidžbu koja mu može ikako pomoći u tom slučaju. Niti mu zagrebački listić može pomoći da je nađe. Logika govori da Putinovo savezništvo sa Iranom i Hezbolah/Hamas grupacijom, kad tad dovodi Izrael u poziciju da preventivno ošine. Tada zavjesa pada.
predviđam li rusko – izraelski sukob? Da, svakako. Neminovan. Rezultat?! Pa znamo kako završavaju ratovi kada se Izrael dotjera do zida.
