Rusija kao postfeudalna imperija

Granice Ruskog svijeta sežu značajno dalje od granice Ruske Federacije. Ja ispunjavam povijesnu zadaću u ime ruske nacije, super-etnosa, ujedinjenog u pravoslavlju. Kao i na Kavkazu, borim se u Ukrajini protiv separatizma; ovog puta ne protiv čečenskog, već protiv ukrajinskog. Zato jer je tu Rusija, Velika Rusija, Rusko Carstvo. A sada se ukrajinski separatisti bore protiv Ruskog Carstva…

17.4. 2014., ruski predsjednik Vladimir Putin je upotrijebio ovaj termin tijekom svojeg govora te naveo da je Nova Rusija postojala tijekom Ruskog Carstva te da je pripala Ukrajinskog SFSR 1920. iako nikada prije nije bila dio te države. Poljski ministar obrane Tomasz Siemoniak upozorio je da Putin možda namjerava obnoviti SSSR pod novim terminom “Nova Rusija”. Zapravo u dva citata, izletjela odmah na Googleu , sve je jasno, početak, faze izvođenja i kraj operacije. Pravilno odabrano i vrijeme. Ono koje će ostati upamćeno gore nego Carterovo, Obamino. Sve je moguće i za sve će Nobelovac naći načina da izbjegne svaki sukob. No ipak iz mase drugih razloga, projekt Nove Rusije ne može proći, a oni nemaju nikakve veze sa sadašnjim prolaznikom u Bijeloj kući.

Bez obzira na sve mijene režima zadnjih, najmanje 120 godina, Rusija živi samo unutar modaliteta koji se hladno definira kao feudalizam. Vrlo kratki period pod vladom Petra Stolipina, nije imao priliku da zemlji postavi makar temelje koji bi nekada u budućnosti rodili slobodno i demokratsko društvo. Rasputinov – Lenjinov – Staljinov – Hruščovljev – Brežnjevljev ili današnji Putinov model vladanja, u povijesti imaju samo jedan znan model, Machiavellijevu kneževinu, njenog kneza svevladaoca i uvijek samo jedan ishod, novog satrapa na vlasti!

U jednoj od fenomenalnih opaski, Aleksandar Isajevič u Arhipelagu gulag, hladno i bez imalo cinizma konstatira da su ” zekovi ” – iliti logoraši, prevodili VKP(B), buduću KPSS, kao Drugo Kmetovsko Pravo (Boljševika). Ništa nisu pogriješili. Usporedbe njenog statuta i prava kmeta, same su se nametale. Prava koja je imao bilo koji gore navedeni satrap prema običnom čovjeku, nisu bila nimalo manja od onih koja je imao klasični feudalac prema kmetu. U nekim slučajevima, isti Solženjicin primjećuje da je kmet živio bitno bolje od sovjetskog, a danas zahvaljujući Putinu i od ruskog građanina. A tu i dolazi i jedno gadno pitanje! Da li su sloboda i država vladavine prava dobri za sve narode i sve države?

Odgovor je nedvojben i jasan, jesu! Nikada u znanoj povijesti jedno društvo ili država nisu mogli postati prosperitetni ako nisu bili slobodni! Sloboda je pravo svakog čovjeka ne samo da bira ida bude biran, već prije svega pravo da živi život bez straha. U fenomenalno napisanoj knjižici, Budućnost slobode, Fareed Zakaria pravilno i već u prvim rečenicama zaključuje da ni najgori diktatori, gdje danas iz više razloga zajedno stoje i Kim Yong – il, Vladimir Putin ili patuljak mu Kadirev , da i najgora diktatura više ne može makar bez privida slobode u uvijek namještenim “slobodnim izborima”.

Tu feudalizmi poput Putinovog ili nekog od gore spomenutih i padaju. Sloboda izbora u Duginovski kreiranoj Novorosijskoj državi, ograničena je samo terorom čečenskih bandi Ruslana Kadireva u Moskvi. Time je kavkaski ubojica preuzeo ulogu nekadašnjeg (Putinovog) 2. direktorata KGB a, za bitno manje novaca. A da budemo pošteni, bitno je efikasniji. Njega i federaciju kavkaških gangova, ama baš ništa ne obvezuje osim rezultata. Takvom sustavu ne trebaju soficistirani ideolozi od Machiavellija , Suslova, ili Kardelja. Dovoljan je jurodivi idiot poput Dugina i Fan Fanič sve razumije kao hafiz. Dosoliti još Pobedonoscevom , uobičajenim ruskim antisemitizmom, ruskim velikodržavljem i votkom, imamo koncept Nove Rusije na stolu. No nemamo teritorije, kao ni onda kada je koncept nastao. Tu je i catch 22.

Catch 22 je najnesposobniji POTUS nakon WWII, Barak Obama. Nesposobna kukavica, servirao je cijeli svijet, svijet ne samo liberalne demokracije kolokvijalno znan kao Zapad, jednom azijskom satrapu na tanjuru, već i ostatak planete gdje god da ima društvo vladavine prava. Od vremena Cartera, idola mu, uzgajivača kikirikija iz Georgije, kojem ni soldatovanje sa Hymanom Rickenoverom na nuklearnim podmornicama nije izdobrilo , nije bilo takve neznalice. Valjda ni mjesec nakon inauguracije, nesretnik je izjavio da Brežnjevu treba omogućiti da SSSR reformira iznutra, što je rezultiralo najgorim progonima od smrti Staljina. Isto je učinio i Obama. Čovjek je debushirao SAD. Posljedice će snositi generacije. Jedna je već nezaustavljiva, feudalno leno Nova Rusija, čije granice će biti obilježene Putinovim zahrđalim bajunetima , blefom i Obaminim kukavičlukom.

Ipak, tomu se primiče kraj. Kraj vrlo skupe cijene Putinove ambicije i Obamine “hrabrosti”. Naime, koliko god se trudili, Fareed Zakaria je u pravu, sustav je pluskvamperfekt i kada se momentum vrati, vratiti će se svom tvorcu u glavu, u omiljenoj pozi službe mu, na koljenima, dok dželat iza njega repetira ” višaju mjeru”. Za razliku od njega, Obami će ostati Nobelova nagrada, predsjednička mirovina, 3-4 milijuna USD po predavanju o masonima, CIA-i , Vatikanu, Mossadu i Bibiju koji mu eto, nisu dopustili da bude dobar i efikasan predsjednik. No i tu će postaviti jedan rekord. Biti će jedini poslijeratni predsjednik koji nikada neće nastupiti u mom Antwerpenu. Naime, tamo žive i organiziraju im gostovanja, čisti Republikanci, koji kada trpe poput Clintonovih, drže do sebe. Tu je i Carter nastupio na svoju duboku žalost. Da je znao koja ga pitanja čekaju, ne bi mu palo na pamet. Tako da za zaključak, ne može doći gori, osim Sandersa.

Ukratko, jao nama, dakle kuku nama.

*Autor je belgijsko-bosanskohercegovački bloger  Goran Raguž. Tekst je objavljen izvorno na Facebook grupi Novine, novinari i glupost

You may also like

0 comments