Nakon presude Međunarodnoga suda pravde u pitanjima tužbe I protutužbe Hrvatske I Srbije za genocid, u medijskom je prostoru osvanulo mnogo reakcija iz obje zemlje na ovu udarnu vijest u zemljama okruženja.
Iz nevladinoga sektora promptno su se oglasili Zoran Pusić I Vesna Teršelić koji su u svome priopćenju napali vlade obiju zemalja zbog nepotrebnosti obje tužbe. Napominju kako se novac koji je uložen u proces mogao iskoristiti kako bi se pomoglo žrtvama rata na obje strane. Na istome je tragu progovorio i predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac.
Ministar pravosuđa Orsat Miljenić, koji je involviran u pitanja hrvatske tužbe još od njenog nastanka, kada je, kao djelatnik Ministarstva vanjskih poslova, radio na logističkim poslovima vezanima uz našu tužbu, izjavio je kako je zadovoljan obrazloženjem presude, no nije zadovoljan odbacivanjem tužbe, kao niti proglašavanjem suda ne nadležnim za vrijeme prije 27. travnja 1992. godine. Ipak, istaknuo je kako sa Srbijom i dalje moramo surađivati u pitanjima terorizma i borbe protiv kriminaliteta.
Predsjednik Republike u odlasku Ivo Josipović naglasio je kako nije zadovoljan presudom, no to je bila jedna od mogućnosti. Naglasio je kako život ide dalje te kako je obaveza političara voditi zemlje u postupku u pozitivnu budućnost. Kao prioritet je naglasio traženje nestalih osoba i kulturnoga blaga, ali i razmišljanje o podizanju optužnica protiv zločinaca.
Zadovoljan presudom nije niti premijer Zoran Milanović koji je na izvanrednoj konferenciji za novinstvo naglasio kako presudu treba poštovati. Kaže kako smo napravili sve što je u našoj moći, ali kako nije uspjelo. Međutim, nikada nećemo odustati od istina Domovinskog rata. To je naš dug prema budućim naraštajima.
Iz Hrvatske seljačke stranke su poručili kako presuda ostavlja gorak okus ponajviše zbog nevinih žrtava Domovinskog rata i nebrojenih zločina koje su počinile snage JNA, hrvatski Srbi te vojne i paravojne postrojbe iz Srbije. Taj gorak okus ne može ublažiti ni jednoglasno odbacivanje protutužbe Srbije. HSS izražava žaljenje presudom i njezinim obrazloženjem te smatra kako su njome odaslane i neke loše poruke za budućnost. Posebno razočaranje jest što sud nije utvrdio jasnu odgovornost Srbije za agresiju na Hrvatsku, počinjene ratne zločine i rat u Hrvatskoj. Bez obzira na presudu, nitko ne može poreći je da je Republika Hrvatska bila napadnuta na svom teritoriju i da se imala potpuno pravo braniti i vratiti svoj teritorij.
Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović nije zadovoljna presudom Međunarodnog suda pravde u Haagu kojom se odbacuje tužba Hrvatske za genocid protiv Srbije, ali je uvažavam. Iz obrazloženja presude jasno je tko je bio agresor, a tko žrtva Ova presuda upućuje na potrebu kažnjavanja svakog zločina te privođenja pravdi svih počinitelja, onih koji su naredili zločine ili ih nisu spriječili. Posebno će ustrajati napronalaženju nestalih osoba, a jednako tako ustrajat ću i na povratu kulturne baštine. Hrvatska je danas članica EU i NATO saveza i okrenuta je budućnosti. Željela bih da se i sve države jugoistoka Europe okrenu prema europskim vrijednostima i budućnosti. I sama će kao Predsjednica Republike Hrvatske biti inicijator i predvodnik takvih vrijednosti.
U emisiji HRT-a Otvoreno oglasio se i Luka Mišetić, branitelj generala Ante Gotovine i član našega pravnoga tima. Kao dio pravnoga tima tvrdi kako su svi članovi tima dali sve od sebe, nije bilo neddostatka dokaza, sut je rekao da je bilo dovoljno dokaza, ali nije se dokazala genocidne namjera vodstva Srbije. Samo se u slučaju Srebrenice pravomoćno utvrdio genocid. Genocidna namjera je vrlo visok prag međunarodnoga prava. Osobno smatra kako Hrvatska može biti zadovoljna jer je ovaj sud nadležan samo za genocid, a politički cilj SAO Krajine je bila Velika Srbija i to etniki čista. Srbija je odgovorna za zločine protiv čovječnosti i zločin progona.Sud je utvrdio kako s Hrvatske strane nije postojala zločinačka politika.Međunarodna zajednica bi trebala inzistirati na provođenjem presuda u Srbiji, gdje se iskrivljuje činjenično stanje.
Visoki hrvatski dužnosnik iz toga vremena, Vladimir Šeks, suglasan je sa Lukom Mišetićem, ali je razočaran ne prepoznavanjem genocidne namjere srbijanske strane. I njemu je čudna tvrdna ne nadležnosti suda za one države koje nisu potpisale Konvenciju o genocidu. Srbija je slijednica Miloševića, ali i danas oni nasljeduju te ideje. Vojni tužitelji iz Srbije preuzeli su tužbe vojnog suda JNA, a govore kako nemaju veze s Jugoslavijom. Ne želi odgovoriti zašto nismo nikada procesuirali KOS.
S druge strane, potpuno drugačije viđenje nudi Veljko Džakula, visoki dužnosnik pobunjenika.. Hrvatska se pobunila protiv Jugoslavije, kaže, pa on nije bio pobunjenik! Tužba za genocid je alibi za zločin nad Srbima u Oluji! Hrvatska ne želi da se Srbi vrate, kako im ne bi morali suditi. Moramo se prihvatiti odgovornosti. Važno je vezano uz Oluju govoriti i o žrtvama.
