Rastu sistemski rizici hrvatske ekonomije

Analiza HNB-a

Pad BDP-a zbog Covida 19 nadmašit će korekciju iz velike financijske krize 2009. od koje se Hrvatska oporavljala najduže u Europi, a s podbačajem cijepljenja i izglednim produljenjem mjera (u nekom obliku) upitna je prognoza oporavka ove godine.

Erozija ekonomije polako, ali sigurno gomila sistemske rizike, posebno građanima i tvrtkama, a poduzetnicima u segmentu usluga, čak i uz pomoć države, mogla postati neodrživa potraje li kriza, upozorava središnja banka u najnovijoj publikaciji Makroprudencijalne dijagnostike.

Aktualna prognoza Hrvatske narodne banke iz prosinca predviđa zaustavljanje pada na 8,9 posto (prosjek EU-a je 7,4%), a potom oporavak od 4,9 posto ove godine.

Temelj tih brojki, podcrtavaju u HNB-u, pretpostavka je normalizacije epidemiološke situacije i ukidanja restriktivnih mjera do sredine godine kod kuće i glavnih trgovinskih partnera što se “u ovom trenu čini razumnim, ali se ne mora nužno dogoditi” nakon čega slijedi koliko-toliko normalna turistička sezona.

“Kako god se okrene, pad u prošloj godini će premašiti korekciju iz 2009. godine od 7,4 posto. To Hrvatsku smješta u skupinu perifernih članica koja je zbog velike izloženosti turizmu među najpogođenijima”, kaže glavna ekonomistica Raiffeisen banke Zrinka Živković Matijević. U RBA su blago optimističniji od središnje banke s očekivanjem pada od 8,4 posto lani te 5,1 posto rasta u 2021., uz ogradu da prognoze prate izraženi negativni rizici.

Dok koronavirus i njegove mutacije makro projekcije čine sličnijim gledanju u staklenu kuglu, a ne ekonomskom modeliranju, zalihe tvrtki i građana polako se tope. Ranije stvoreni amortizeri pomogli su poduzećima da koronakrizu dočekaju otpornija što im je uz asistenciju države omogućilo da premoste 2020. Posezanje za moratorijima, zajmovi za likvidnost te mnogima i izravna pomoć u financiranju obveza, ublažili su pritiske.

“Rizici u nefinancijskom privatnom sektoru tijekom četvrtog tromjesečja dodatno su porasli s već povišene razine, pri čemu ranjivost poduzeća u pogođenim djelatnostima uvelike ovisi o dinamici gospodarskog oporavka te učinkovitosti i trajanju mjera usmjerenih na ublažavanje ekonomskih posljedica krize“, ističe se u analizi.

Zalihe se tope, a na horizontu nema puno optimizma. Brojke o fiskalizaciji (godišnji pad od 13% u 2020.) odraz su snažnog pada lanjskih prihoda, a oni budući ovisit će o tempu oporavka i sposobnostima prilagodbe novim uvjetima poslovanja.

U HNB-u ističu da je pad prihoda nešto veći nego 2009. premda je bio izrazito neravnomjerno raspoređen po sektorima među kojima su prednjačili turizam i usluge. Povratka na staro nema dok ne stane pandemija pa su restrikcije preduvjet normalizacije poslovanja.

Ne ulazeći u kritike prema odlukama Stožera, u središnjoj banci ipak primjećuju da bi “prerano prepuštanje mnogih poduzeća tržištu koje se značajno smanjilo u 2020., a za neke trenutno i ne postoji, moglo dovesti do zatvaranja dijela tvrtki i rasta nezaposlenosti”.

Epidemija isti predznak problema nosi i građanima. Neizvjesno je buduće kretanje zaposlenosti i plaća što se prelijeva na potražnju za kreditima. Pad optimizma potrošača doveo je do toga da rastu samo stambeni krediti isključivo kao posljedica državnih subvencija.

Potresi u Zagrebu i pokupskom području opustošili su stambeni fond, a građanima srušili vrijednost imovine. Visoka razina nekretnina (dobrim dijelom zbog državnih subvencija) smanjuje njihovu dostupnost.

Takva situacija neminovno se prelijeva na banke. A na prvi pogled, one su u dobroj poziciji: likvidnost i kreditni potencijal su na iznimnim razinama što im omogućuje nastavak nesmetanog poslovanja i kreditiranja. Rekordne razine od 24% krajem rujna dosegnula je i kapitaliziranost, a HNB je u siječnju ponovo ograničio vlasnicima raspodjele i dodatno ojačao kapitalni amortizer.

Dobit u 2020. vjerojatno će se prepoloviti u odnosu na 2019., no prinos na kapital dosegnut će 5,5%. Na drugi pogled pak, razvidno je da je kombinacija mjera države i moratorija zamrznula prelijevanje problema iz realnog sektora u financijski.

Rast kredita u fazi 2, kod kojih se ocjenjuje da dolazi do povećanja kreditnog rizika, porastao je na 12% sa 7,6% krajem 2019. što su ponajviše generirala poduzeća (skok na 21,9% s prethodnih 8,4%).

Formalne brojke o stagnaciji loših kredita pružaju iskrivljenu sliku jer se pauziranje otplata zbog Covida ne klasificira kao nenaplativi zajmovi kao što bi inače bio slučaj.

Iako građani još relativno uredno servisiraju obaveze, manje od poduzeća koriste moratorije, primjetno je kvarenje otplate nenamjenskih kredita, no ne i stambenih. Dogodi li se to otvoreno je koliko banke imaju prostora za naplatu na nisko likvidnom tržištu nekretnina i upitno utrživim kolateralima.

S više od 30 milijardi kuna nepredviđenih troškova zbog korona krize prema bankama je snažno posegnula država. Za razliku od prošle krize kada su prinosi bili znatno viši, plasmani državi danas bankama ne donose puno (osim garancije povrata) već im dodatno otežavaju profitabilnost koja je već dugo pod pritiskom niskih kamatnih stopa.

“Izazove za profitabilnost banaka treba očekivati i u idućoj godini s obzirom na to da je znatan dio učinaka krize odgođen primjenom niza mjera nosioca ekonomske politike”, svjestan je regulator.

U ovom trenutku gospodarstvo balansira na ivici: tvrtke sa strahom gledaju u budućnost i neizvjesne prihode, građani strahuju za posao, banke kumuliraju rizike, država gomila javni dug.

Rasplet će ovisiti o epidemiološkoj slici, a sve je jasnije da su prognoze o brzom procjepljivanju i smirivanju do polovine godine bile (pre)optimistične. U priči oko sistemskih rizika nekoliko je okidača.

Nastavak restriktivnih mjera pogoršao bi sposobnost tvrtki da vraćaju dugove unatoč injekcijama javnog novca.

Nastavak rasta cijena realne imovine (uz pogoršavanje fundamenata) otvara prostor za pucanje balona koje bi stvorilo gubitke banaka. Njima i bez toga sporiji oporavak znači više neurednih klijenata i dodatni pritisak na rezultat pa iz HNB-a upozoravaju da “iako dosad rizici nisu prijetili iz financijske sfere, ne treba ih zanemariti”.

Odgovor države na pandemiju preduvjet je oporavka privatnog sektora, ali dugoročno destabilizira javne financije. S obzirom na mutacije virusa, prerano povlačenje mjera može dovesti do turbulencija na financijskim tržištima, ali i dovodi do skoka javnog duga te otvara pitanje njegove održivosti.

Sada se svi još bave kratkoročnim prognozama, što je i logično, no nitko ne razmišlja o dugoročnim izazovima, piše Poslovni dnevnik.

You may also like

0 comments