Hrvatski premijer, samodopadni Andrej Plenković imao je samo riječi hvale na račun sebe i svojih suradnika gostujući na Prvom programu Hrvatskog radija: “Vlada je napravila izuzetno puno u prvih 100 dana. Unijeli smo političku stabilnost, kulturu dijaloga, smanjili tenzije, a na tom tragu ulovili smo se u koštac s najbitnijim problemima kao što su standard života, porezna reforma, racionalan proračun, po prvi put je postavljen na institucionalnu razinu problem demografske obnove, upravljanje državnom imovinom putem ministarstva, dali smo ogovarajuća sredstva resoru branitelja, zaustavili trend smanjivanja sredstava za oružane snage, tu je reforma oko rasterećivanja gospodarstva…”.
Piše Mario Nakić
Premijer je u pravu, ova Vlada je uistinu napravila izuzetno puno, ali bolje bi bilo da nije. Ako analiziramo njihove poteze i kakve će učinke imati, očito je riječ o kratkoročnom planiranju sa svrhom povlađivanja određenim skupinama kako bi se ušićarilo što više glasova na predstojećim lokalnim izborima.
Vlada je postigla dogovor s Ribićem nauštrb poreznih obveznika. Državnim službenicima plaća raste, time je Plenković osigurao socijalni mir i “stabilnost”. Dao je veća sredstva i braniteljskim udrugama, opet osiguravanje socijalnog mira i glasova. Hvali se proračunom čiji su rashodi opet povećani, a temelji se na predviđanju značajnog rasta BDP-a što neće biti tako lako ostvariti bez ikakvog smanjenja javne potrošnje.
To što Plenković naziva poreznom reformom nije nikakva reforma u stvarnosti, to je klasično prelijevanje iz šupljeg u prazno. Budući da nema smanjenja javne potrošnje, a izvori državnih prihoda ostaju isti, poreznu reformu nije moguće izvesti. Vlada je preraspodijelila teret plaćanja poreza s jednih radnika na druge, a pritom su najgore prošli mali poduzetnici, pokretači koji u početku spajaju krajeve. Sad će im biti još teže jer im je država podigla minimalac i na radnu snagu, a i za njih same. Neće dobro proći ni nezaposleni jer zbog povišenja minimalne plaće teže će naći posao oni bez radnog iskustva i nekih dobrih rezultata iza sebe.
Rast minimalca, prisiljeni rast doprinosa za direktore tvrtki, nacionalizacija Ine tako da država može prodavati benzin i sladoled, povlađivanje sindikatu državnih službenika – čini se kao da Plenković dosljedno provodi program jedne socijaldemokratske stranke. To je zapravo najsocijalniji program kojem smo mogli svjedočiti još od odlaska Račana s vlasti. Jedan Bernie Sanders bi bio ponosan na našeg Plenkovića.
Sve bi to čak bilo u redu da Bernie Sanders i Andrej Plenković znaju kakve posljedice će navedene mjere imati za naše društvo. Prošle smo godine živjeli u “političkoj nestabilnosti” i bilo je super. Prvi put smo zabilježili pad javnog duga i rast BDP-a nakon dugo vremena. Sad najavljuju da se Hrvatska uskoro ponovno zadužuje. Ovakva “stabilnost” nam zbilja nije trebala.
