Direktne učinke računamo prema pretpostavljenom smanjenju carina i drugih prepreka i pretpostavci da kao mala zemlja povećamo li naš izvoz na to tržište ne možemo ga zasititi, piše Ante Babić u bilješci na svome Linkedin profilu.
Prosječna carina SADa prema EU je oko 3,6% (negdje manja, negdje viša) ali su prema nekim studijama troškovi administrativnih prepreka (amerika ima neovisnije regulatorne agencije) preko 21%. Mi izvozimo oko 2 milijarde kuna roba u SAD, pa bi direktni efekt smanjena carina i prepreka mogao ići od povećanja izvoza za 100 milijuna pa do 500 milijuna kuna. Na strani uvoza, mi kao dio EU imamo prosječnu carinu oko 5,2% ali nešto manje administrativne prepreke (prema istim onim studijama do 15%), pa bi na naš uvoz od 1,2 milijarde kuna to moglo biti povećanje uvoza od 60 do 240 milijuna kuna.
Ukupni rezultat kod trgovine roba unutar godine dana nakon aktualizacije sporazuma bio bi povećanje izvoza veće od povećanja uvoza, povećanje ukupne robne razmjene i suficita sa amerikom i to kao povećanje ukupne razine i ubrzanje trenda. Ovo su samo direktni efekti – indirektni efekti će ići kroz povećanje robne razmjene u farmaceutskoj industriji, strojevima, električnoj opremi, automobilima i drugima gdje smo mi u lancu prozvodnje Austrije, Njemačke i drugih EU zemalja. Na strani usluga imamo još i važnije značenje sporazuma. Prema komparativnim prednostima EU i Hrvatske turizam EU i Hrvatske će još više imati koristi od TTIPa. Mi sada imamo nešto malo više od 250.000 posjetitelja is SADa koji troše nešto više od prosjeka i ostave godišnje oko 100 milijuna kuna. Povećanje broja dolazaka direktno u Hrvatsku i u EU (pa onda i u Hrvatsku) te dulje ostajanje i veća potrošnja prema nekim procjenama mogli bi unutar godine dana od primjene sporazuma dakle 2016-2017 prihode od turizma američkih gostiju u Hrvatskoj podignuti na razinu veću 500 milijuna do milijarde kuna.
Računamo i na pozitivne efekte i kod drugih usluga, osobito ICT i profesionalnih i osobnih usluga (gdje imamo komparativne prednosti), osobito s rješavanjem problema viza koji bi trebao biti sastavni dio TTIPa za Hrvatsku. To su efekti na trgovinu, gdje nam je SAD sedmi vanjskotrgovinski partner po značaju. Na žalost, po FDIu nisu niti u prvih 15 sa skromnih 50 milijuna dolara ulaganja, iako Hrvatska već dugo ima BIT (bilateralni investicijski sporazum s SADom, ali koji se nije ouno koristio). I tu vidim veliki prostor za napredak osobito kroz TTIP koji će američkim investitorima dati ujednačavanje standarda poslovanja, i neke mehanizme sigurnosti investicije kao što je mehanizam za razrešavanje sporova. Na žalost već nam se događalo da nam start-upi kao što je farmeron ili druge briljantne ideje da bi olakšali investiranje američkih investitora sugerirano im je da se inkorporiraju u SADu – iako smo odnedavno i mi dio EU. TTIP će svakako olakšati i investiranje direktno, ali i preuzimanja u EU i Hrvatskoj.
Što se tiće akcija poput Trojanskog konja na trgu bana Jelačića, mislim da će TTIP donijeti puno više i obuhvaća puno više nego što bi moglo biti sumnjivo i sporno poput GMO ili kemijski tretirane hrane ili pritisaka investitora na vlade – drago mi je da udruge poput zelenih daju argumente EU pregovaračima da na tim dijelovima pregovora budu dodatno “čvrsti”, ali mislim da se ne treba zbog minornog dijela trgovine i investicija dovesti u pitanje čitav sporazum. Tim više što Hrvatska ulaskom u EU i TTIP sporazumom ima konačno priliku povećatimsvoj izvoz, prijeći na dominantno izvozno-orijentirano gospodarstvo i ubrzati svoj razvoj uz pomoć vanjskih tržišta, jer je paradigma razvoja temeljenog na domaćem tržištu, dobavljanju proračunskim korisnicima i zaduživanju očigledno doživjela svoj konačni kraj.