Prva epizoda nove forme Energypressa o kraju ere nafte

EnergypressTV
U prvoj epizodi podcasta EnergyPress voditelj i urednik istoimenog portala Ivan Brodić komentira aktualne događaje koji su potresli naftno tržište.

Početkom tjedna obistinile su se crne slutnje analitičara nizozemske ING banke i tvrtke Rystad Energy, koji od početka godine najavljuju mogućnost jednoznamenkaste cijene za barel nafte, pa i ulazak u negativne vrijednosti. Naime, ročnice za isporuku američke nafte u svibnju po prvi su puta pale u negativne vrijednosti, u ponedjeljak su zaronile na razinu od gotovo – 38 dolara, da bi trgovanje završile na razini od nešto manje od 1.5 dolara za barel.

Utorak je na tržištima, također bio izazovan jer su ročnice za naftu tipa Brent, u Europi, također zaronile u minuse. Danas, nakon signala iz Kremlja, o mogućnosti novih dogovora o smanjenju proizvodnje nafte između zemalja OPEC-a i OPEC+ tržišta su se stabilizirala. Vjerojatno prekasno, burze su već osjetile krizu, pale su cijene dionica energetskih kompanija, saudijski je rijal pod pritiskom, a pada i dionica najveće energetske kompanije na svijetu, saudijskog Aramca.

Ptice zloslutnice, spomenuti analitičari, od početka su u pravu. Ishodište epidemije virusa Covid 19 u Wuhanu usporilo je kinesku ekonomiju, ali i zaustavilo kinesku industriju. Kina, sa svojom unutarnjom potrošnjom jedno je od najprivlačnijih i, za globalno tržište, najvažnijih lokacija. Ugovori o nabavi energenata, za jednog od najvećih uvoznika, stali su. Ukapljeni plin i nafta, najveći su gubitnici. No, iako je potražnja u tom trenutku pala znatno, proizvodnja nije stala.

Štoviše, koincidiralo je to nemogućnošću dogovora o novom smanjenju proizvodnje nafte, između zemalja OPEC-a i neovisnih proizvođačica nafte, što je rezultiralo cjenovnim ratom i hiperprodukcijom između Rusije i Saudijske Arabije. Prošlogodišnji je dogovor istekao krajem ožujka, a dvije zemlje krenule su u borbu za prvenstvo na tržištu.

Novi dogovor, sklopljen posredovanjem Donalda Trumpa, pod pritiskom bankrota kompanija koje proizvode iz nekonvencionalnih izvora (škriljavaca), premda s povijesnim smanjenjem proizvodnje došao je prekasno. Naime, proizvodnju nije moguće samo tako, preko noći, prekinuti. Zbog ranije dogovorenih ugovora i zbog nerentabilnosti zatvaranja bušotina. Tako da bi taj dogovor prve rezultate, na proizvodnje, trebao dati za nekoliko mjeseci.

Paralelno s time, planet je pao u lock down, na glavu smo se bacili u zdravstvenu i ekonomsku krizu, unutar koje se više od 3 milijarde ljudi nalazi u karanteni, a razvijene zemlje i ione industrijski najpotentnije ušle u recesiju, neusporedivu sa svime što smo u povijesti vidjeli, pa i Velikom depresijom 1929. godine. Potražnja za robama, a time i energentima strmoglavila se na neslućene razmjere.

Kako je ponuda ostala ista, u jednom trenutku se i povećala, zalihe na skladištima su dosegle gornje granice, te je roba za isporuke u svibnju i lipnju tržišnim igračima postala bezvrijedna. Za naftu tipa Brent i tako nema dovoljno skladišta, a ključno skladište u SAD-u, za tekšašku naftu tipa WTI, Cushing u Oklahomi, blizu je gornje granice popunjenosti.

Trgovci ročnicama, futuresima, u tom su trenutku, umjesto da preuzimaju robu koju nisu u stanju skladištiti, odlučili kako im je jeftinije platiti kupcu da je uzme nego li tražiti skladišta. Slično rade i proizvođači, kojima je jeftinije platiti da naftu netko uzme, nego li zaustaviti proizvodnju. Ako tome pridodamo i to kako su jučer isticali rokovi za ročnice za svibanj, stvari postaju jasnije. Tim više, što među ulagačima u ročnice postoji značajan broj špekulanata.

Svakako, zabavna vremena na tržištu nafte. Još ako po prvi puta budemo svjedočili dvostrukom smanjenju proizvodnje nafte u jednoj godini, kako je dao naslutiti glasnogovornik Kremlja, zabava će biti i veća.

U ovom trenutku, kako javlja Platts, na tržištu vlada potjera za preostalim prostorom za skladištenje, neki pune tankere, a američka vlada razmišlja o poticajima za punjenje postojećih bušotina. Kina je objavila kako će udvostručiti prostor za skladištenje nafte, dakle kladi se na dugoročniju krizu, no za to će trebati vremena. Kako rekosmo, burze su već reagirale, a trostruka kriza, potražnje, ponude i zaliha, nekima daje za pravo označiti kraj ere nafte. Čini se kako je proizveden komercijalni oblik kristalne kugle….

Prigodno, baš na današnji dan kada obilježavamo pedeset godina uspostave Dana planete. Aktivizam nije bio uzaludan, doveo je do brojnih konvencija, osvješćivanja kako planetu treba čuvati i naposljetku do Pariškog dogovora o smanjenju emisija CO2, ali i intenziviranja industrije obnovljivih izvora do tada neslućenih razmjera.

Iako je stoljeće nafte, koje je Igor Dekanić, u svojoj istoimenoj knjizi lijepo opisao, ne tako davno završilo, mi se još uvijek nalazimo u vremenu ugljikovodika. Jednostavno obnovljivi još nisu dovoljno razvijeni, nemaju dovoljnu akumulaciju i tržišnost, kako bi mogli zamijeniti tranzicijsko gorivo – plin. Cijena plina se, na referentnim burzama, i dalje veže uz cijenu nafte.

S druge strane, čisto praktično, ne treba očekivati kako će gomilu nafte u zalihama, postojeću proizvodnju, za koju su nas još ne tako davno uvjeravali kako je posljednja, kako je neće biti, netko promatrati kao izgubljenu investiciju. U normalnim okolnostima, jeftina nafta značit će dosta za gospodarstva koja će u fazama izlaziti iz sadašnjeg lock downa.

Kao što bi puno značila za potrošače u normalnim okolnostima niska cijena nafte, donijela bi rast od 2 do 3 posto BDP-a, pogotovo u zemljama boje su bruto uvoznice nafte. No, u situaciji karantene, čak i da vam netko besplatno dijeli gorivo, što ćete s njime ako vam za odlazak na bankomat treba vladina propusnica?

Također, ne treba zaboraviti geopolitiku, kako je danas lijepo rekao stručnjak za međunarodne odnose sa Sveučilišta u Puli dr. Znanosti Branimir Vidmarović. Naftna kriza će označiti preraspodjelu velikih sila i njihovih silnica na velikoj šahovskoj ploči. Kako će se to odviti, ne možemo znati, ja, za razliku od veleuvaženih konzultanata i stručnjaka nemam kristalnu kuglu. Ne mogu znati hoće li netko okupirati, što ja znam Libiju, i njenom naftnom proizvodnjom pokušati utjecati na tržište nafte.

No, prema onome što znamo, a iznio sam ovdje, ne treba očekivati kraj nafte, premda se nalazimo u vremenu plinske tranzicije prema obnovljivoj energiji, na koju se na veliko klade fosilne kompanije. Iz mode ili interesa, svejedno je.

You may also like

0 comments